{"id":217925,"date":"2023-03-11T22:27:24","date_gmt":"2023-03-11T20:27:24","guid":{"rendered":"https:\/\/womeninadria.com\/film-najsretniji-covjek-na-svijetu\/"},"modified":"2023-03-11T22:27:24","modified_gmt":"2023-03-11T20:27:24","slug":"film-najsretniji-covjek-na-svijetu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/film-najsretniji-covjek-na-svijetu\/","title":{"rendered":"Najsretniji \u010dovjek na svijetu je makedonsko-bosanskohercegova\u010dki film katarze ratnih trauma i oprosta"},"content":{"rendered":"\n

Kad je krajem avgusta pro\u0161le godine objavljena informacija da je makedonsko-bosanskohercegova\u010dki film rediteljice Teone Strugar Mitevske <\/strong>u\u0161ao u zvani\u010dnu selekciju Filmskog festivala u Veneciji bila je to genijalna vijest za filmsku umjetnost u regiji i regionalne korprodukcije koje nastaju u Cinelink<\/strong> kuhinji Sarajevskog filmskog festivala. U me\u0111uvremenu je film prikazan na brojnim festivalima, a na sino\u0107njoj premijeri u Meeting pointu uprili\u010den je i razgovor s glavnim glumcima Jelenom Kordi\u0107 Kuret i Adnanom Omerovi\u0107em<\/strong>, redateljicom Teonom Strugar Mitevski,<\/strong> scenaristicom Elmom Tatatragi\u0107<\/strong> i producenticom Amrom Bak\u0161i\u0107 \u010camo<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Najsretniji \u010dovjek na svijetu- film katarze i nu\u017enosti oprosta <\/h2>\n\n\n\n

Za ovih 28 postratnih godina nagledali smo se razli\u010ditih filmova koji govore o ratu u BiH, no rijetki su filmovi koji su ispri\u010dani \u017eenskim jezikom, narativom koji zagovara posve druga\u010diji pristup svom teretu i traumama koje nam je ratno doba ostavilo u amanet, a postratno doba na\u017ealost nije imalo snage razrje\u0161iti niti ubla\u017eiti sve te na\u0161e boli i ratne rane. A kad se jo\u0161 potrefi da jedna od najboljih makedonskih redateljica Teona Strugar Mitevska snimi film po scenariju Elme Tataragi\u0107, koja je svoju ratnu traumu preto\u010dila u sjajan scenarij, uz genijalnu glumu Jelene Kordi\u0107 Kuret i maestralnog Adnana Omerovi\u0107a, onda dobijemo jedan od najboljih antiratnih filmova koji se bave postratnom traumom nas koji smo pre\u017eivjeli rat u BiH. <\/p>\n\n\n\n

Film se u biti bavi susretom Asje, 45-togodi\u0161nje Sarajke, koja dolazi na speed dating na kojem kona\u010dno u\u017eivo upoznaje Zorana s kojim se prethodno upoznala na speed dating platformi. Izmijenjuju\u0107i rafalno pitanja jedno od drugim, Zoran insistira da mu Asja odgovori na pitanje gdje je bila prvog dana 1993. i je li ona tada \u017eivjela na odre\u0111enoj adresi na Dobrinji. Asja, zate\u010dena pitanjem, ne razumije otkud on zna gdje je ona \u017eivjela tokom rata i vrlo brzo Zoran joj otkriva da je mobiliziran kao tinejd\u017eer u vojsku RS-a i da je te prve no\u0107i, kada je uzeo pu\u0161ku u ruke, pucao upravo na njenu zgradu i raniv\u0161i upravo nju, nakon \u010dega je Asja danima bila u komi, no ipak je pre\u017eivjela. Zoran, iznimno potresen i izmu\u010den progonima svoje savjesti, priznaje da od nje tra\u017ei oprost i da je speed dating bio na\u010din kako da do\u0111e do nje, nakon toliko godina. Kompletan zaplet oko podsje\u0107anja na taj tragi\u010dni doga\u0111aj u tako bizarnoj situaciji speed datinga u pustom hotelu, nalik na popularne radionice multilevel marketinga, ukazuje na katarzu, koju svi mi koji smo pre\u017eivjeli ratne strahote u BiH tokom devedesetih, nakon 30 godina suo\u010davanja sa zaboravom i potiskivanjem trauma, jednostavno moramo i trebamo pro\u0107i. <\/p>\n\n\n\n

“Taj susret izme\u0111u nekoga ko je ranjen i nekoga tko je pucao u ratu je jedini istiniti dio u filmu. To je ono \u0161to se meni desilo prije 26 godina, 1998., kada sam jednom prilikom srela \u010dovjeka koji me ranio. Ratne godine su obilje\u017eile sve nas koji smo odavde, bez obzira gdje smo tada bili, u Sarajevu, \u0160vicarskoj, Lukavici, Banja Luci, Mostaru. To je ne\u0161to \u0161to je obilje\u017eilo nas koji se nismo pitali niza\u0161ta, koji smo imali manje od 18 godina. Postali smo i taoci i \u017ertve tu\u0111ih odluka. Tako je i mene taj doga\u0111aj, koji se desio ‘98., na neki na\u010din obilje\u017eio i oslobodio. Teona je znala tu moju pri\u010du i ja je nisam krila, ali nisam ni mahalo okolo s njom. Znala sam da bih voljela raditi film na tu temu, ne dokumentarni, jer bih se morala preciznije baviti politikom, a to je ne\u0161to \u0161to nisam htjela<\/em> i mislim da je jako dobro \u0161to se film desio sada sa otklonom na rat i na vrijeme kada se to meni desilo<\/em>“, otkrila je scenaristica Elma Tataragi\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"Najsretniji
Elma Tataragi\u0107 s ekipom filma “Najsretniji \u010dovjek na svijetu”<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Kako ljudi koji nisu pre\u017eivjeli rat u BiH do\u017eivljavaju na\u0161e ratne traume<\/h3>\n\n\n\n

I kako je to Teona sino\u0107 nakon premijere rekla nije bilo nimalo lako njoj Makedonki, koja nije pre\u017eivjela ratne strahote u Sarajevu, snimiti film o ratnoj traumi. A upravo je ta distinkcija, kako je producentica Amra Bak\u0161i\u0107 \u010camo istakla, ta njena distanca da “Teona nije ni daleko ni blizu”, koju je imala kao neko tko nije \u017eivio u ratu u Sarajevu i tko nema jasno znanje o \u017eivljenju i stradanjima u ratu i sje\u0107anje na ratne strahote, kao mi koji smo ovdje aktivno \u017eivjeli cijelo to vrijeme, bila beskrajno va\u017ena prednost u na\u010dinu na koji je ispri\u010dala ovu pri\u010du. “Umjetnici su uvijek hrabriji nego politi\u010dari i meni je trebalo dosta hrabrosti da snimim ovaj film na ovakav na\u010din<\/em>“, priznala je Teona. <\/p>\n\n\n\n

Elma je istakla “kako nas politi\u010dari uvjeravaju ve\u0107 30 godina kako mi ne mo\u017eemo \u017eivjeti skupa, da govorimo jezicima koji su razli\u010diti pa se mi vi\u0161e i ne razumijemo, ali praksa \u017eivljenja na ovim prostorima dokazuje da nije ta\u010dno da mi ne mo\u017eemo \u017eivjeti jedni s drugima, niti jedni pored drugih<\/em>“. Brojni producenti su i Teonu i Elmu pitali za\u0161to snimaju ponovo film o ratu, ali su njih dvije insistirale da ovaj film nije film o ratu, nego da govori protiv rata. Bolno svjesni \u010dinjenice da mi ni po \u010demu vi\u0161e, a pogotovo ne s pri\u010dom o bosanskom ratu, nismo zanimljivi ni posebni, a istovremeno svjedo\u010de\u0107i o novim ratnim stradanjima u Ukrajini, usred Evrope koja se devedesetih zaklela da na njenom tlu vi\u0161e nikad ne\u0107e biti ratova, ovakve pri\u010de i svjedo\u010denja o ratnim traumama i suo\u010davanju s njima moraju naprosto biti ispri\u010dane poti\u010du\u0107i razgovor o nu\u017enosti oprosta i iscjeljivanja. Teona je ponovila ono \u0161to je izjavila na svjetskoj premijeri filma na Venecijanskom festivalu “da ovaj film ne bi nastao da nije bilo oprosta<\/strong><\/em>“, \u0161to je jedna od najva\u017enijih premisa u stvaranju ovog genijalnog filmskog uratka i potvrda onih koji stvaraju filmove, da imaju du\u017enost ne\u0161to novo re\u0107i sa svojim filmovima i otvoriti dijalog ka rje\u0161avanju stvari o kojima govore o svojim djelima. <\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Pro\u010ditajte vi\u0161e: Najsretniji \u010dovjek na svijetu bosansko-makedonski film sino\u0107 je prikazan u zvani\u010dnom programu Venecijanskog festivala<\/a><\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Ovim filmom Teona je, kao Makedonka koja nije svjedo\u010dila ratnim strahotama u BiH, na jedan posve druga\u010diji, vrlo minicuozno miroljubiv i hrabar, a beskrajno plemenit i potresan na\u010din, pojasnila za\u0161to je nu\u017eno, 30 godina poslije, razgovarati o suo\u010davanju sa zlo\u010dinima, s na\u0161im traumama s obje strane, i sa strane po\u010dinitelja i sa strane \u017ertava. <\/p>\n\n\n\n

Sjajna gluma Jelene i Adnana film “Najsretniji \u010dovjek na svijetu” \u010dini posebnim do\u017eivljajem<\/h3>\n\n\n\n

Ovaj film je u ovih 5 mjeseci prikazivanja na svjetskim festivalima dobio Grand Prixa \u017eirija i Nagrade mladog \u017eirija na 14. Les Arcs Film Festivalu u Francuskoj, FIPRESCI nagrade za najbolji film na 35. Panorami evropskog filma u Atini, te nagrade za najbolji koprodukcijski film, za najbolju \u0161minku i najbolju kostimografiju na Festivalu slovenskog filma u Portoro\u017eu.<\/p>\n\n\n\n

No, ono \u0161to ovaj film \u010dini beskrajno va\u017enim je i maestralna gluma dvoje glavnih protagonista, Jelene i Adnana, koji su u Veneciji na svjetskoj premijeri pobudili ogromno zanimanje publike, zbog beskrajno hrabre facijalne i tjelesne ekspresije kojom uspijevaju gledateljima predo\u010diti svu bol i tegobu, koju podsje\u0107anje na pro\u017eivljenu ratnu traumu proizvede u ljudima koji su je pre\u017eivjeli. Beskrajno je va\u017eno da jednu ovakvu pri\u010du o suo\u010davanju sa zlo\u010dincima i ratnim traumama nas koji smo pre\u017eivjeli rat, upravo ispri\u010da neko ko rat nije do\u017eivio, jer je bitno da svjedo\u010denja o na\u0161oj ratnoj traumatizaciji ne biva isklju\u010divo i ekskluzivno pravo nas Bosanaca i Hercegovaca, da kako mi to sebi\u010dno ponekad insistiramo da samo mi o ratu smijemo i mo\u017eemo pri\u010dati. <\/p>\n\n\n\n

“Moj najve\u0107i problem je bio da sebi dam pravo da snimim ovaj film, kao neko ko nije pro\u017eivio ratnu traumu. Pitala sam se ko sam ja da pri\u010dam o ratu koju nisam pro\u017eivjela. Ali sam shvatila da je ta moja distanca pomogla da ispri\u010dam pri\u010du kako smo htjeli. Ponosna sam i zadovoljna ovim \u0161to smo napravili”<\/em>, na kraju je priznala Teona.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Pro\u010ditajte vi\u0161e: Za\u0161to je CineLink najva\u017eniji dio Sarajevo Film Festivala bez kojeg ni crveni tepih ne bi postojao?<\/a><\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Iako \u0107ete u ovom filmu prona\u0107i i pomalo iritantne, na momente i bizarne scene speed datinga, koji asocira na nu\u017enost rje\u0161avanja emocionalnih trauma, socijalizacije i otvaranja prema nepoznatima i druga\u010dijima, kojima se trasira put od samo\u0107e do ljubavi, od otu\u0111enosti do zadovoljstva, ovaj film je pri\u010da koju bismo trebali prikazivati kao obaveznu \u0161kolsku lektiru u srednjim \u0161kolama u BiH, ali i u regionu. Jer, pri\u010da ovo dvoje junaka je pri\u010da na\u0161ih \u017eivota, izgubljenih u ovih 30 godina postratnog bezna\u0111a, pri\u010da o izgubljenosti u traumati\u010dnosti na\u0161eg \u017eivljenja koje nam ne omogu\u0107ava susret s pro\u0161lo\u0161\u0107u i na\u0161im stradanjem, a naro\u010dito sa potrebom za nu\u017eno\u0161\u0107u oprosta.<\/p>\n\n\n\n

Jer, poruka o nu\u017enosti oprosta i potrebi za iscjeljenjem transgeneracijskih tereta koje nosimo na ovom duboko istraumatiziranom i krvlju natopljenom podneblju je najva\u017enija poruka koju ovaj film ostavlja iza sebe. Gor\u010dina koju ponesete nakon \u0161to odgledate ovaj film \u0107e u posljednim scenama biti zamijenjena genijalnom svije\u0161\u0107u o otrije\u017enjenju i oprostu koja je nu\u017ena na ovom prostoru, svima nama, bez obzira na kojoj smo strani u ratu bili, koja \u0107e nam pru\u017eiti nadu u budu\u0107nost bez trauma, bez zamjeranja, bez gor\u010dine i boli. Onakvu budu\u0107nost kakvoj se nadaju svi ljudi u normalnim dijelovima ovog svijeta, neoptere\u0107enim ratovima i stradanjima. Budu\u0107nost koju smo itekako zaslu\u017eili.<\/p>\n\n\n\n

Photo: Women in Adria <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kad je krajem avgusta pro\u0161le godine objavljena informacija da je makedonsko-bosanskohercegova\u010dki film rediteljice Teone Strugar Mitevske u\u0161ao u zvani\u010dnu selekciju Filmskog festivala u Veneciji bila je to genijalna vijest za filmsku umjetnost u regiji i regionalne korprodukcije koje nastaju u Cinelink kuhinji Sarajevskog filmskog festivala. U me\u0111uvremenu je film prikazan na brojnim festivalima, a na […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":217926,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[6042,6037],"tags":[3449],"class_list":["post-217925","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-odmor","category-zivot","tag-filmovi"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217925","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=217925"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217925\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/217926"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=217925"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=217925"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=217925"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}