{"id":217892,"date":"2023-03-06T15:01:08","date_gmt":"2023-03-06T13:01:08","guid":{"rendered":"https:\/\/womeninadria.com\/daniela-vins-zivot-u-ukrajini\/"},"modified":"2023-03-06T15:01:08","modified_gmt":"2023-03-06T13:01:08","slug":"daniela-vins-zivot-u-ukrajini","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/daniela-vins-zivot-u-ukrajini\/","title":{"rendered":"Daniela Vin\u0161 Aljovi\u0107: Na\u0161 \u017eivot u Ukrajini"},"content":{"rendered":"\n

Mnoge djevojke koje se okite laskavom titulom Miss-ice nestanu iz javnog \u017eivota nakon jednogodi\u0161njeg turnusa i \u010desto se pitamo \u0161to se s njima desilo, gdje su, \u0161ta rade, \u010dime se bave, jesu li i dalje tako lijepe…Jedna od tih djevojaka, koja je osvojila titulu Miss Bosne i Hercegovine prije 20 godina, je i Zeni\u010danka Daniela Vin\u0161 Aljovi\u0107<\/strong>. U ovoj pri\u010di donosimo vam detalje o njenoj karijeri najmla\u0111e i naj\u0161armantnije BH misice, njenoj daljnjoj karijeri u svijetu izvan mode i \u017eivotu u Ukrajini. <\/p>\n\n\n\n

Daniela Vin\u0161 – najmla\u0111a u\u010desnica izbora za Miss svijeta<\/h2>\n\n\n\n

Nisam mogla zapo\u010deti ovaj razgovor s Danielom bez prisje\u0107anja na vrijeme kad je osvojila titulu Miss BIH prije 20. godina. Bilo je to vrijeme kad je Daniela bila tinejd\u017eerica u tre\u0107em razredu Op\u0107e Gimnazije u Zenici i kada, kako i sama danas priznaje, definitivno nije bila spemna za takvu \u017eivotnu rolu. “Tek danas, nakon vi\u0161e od 20 godina, razumijem koliko sam zapravo dijete tada bila, iako sam svojevremeno bila ubije\u0111ena da sam odrasla osoba koja sve razumije. Prosto mi je simpati\u010dno i smije\u0161no kada se sjetim tog svog stava. Imala sam samo 17 godina i bila sam najmla\u0111a u\u010desnica na izboru za Miss Svijeta te godine. Ostvarila sam zavidan rezultat i zaista sam ponosna na sebe zbog toga i danas, iako \u010desto i danas srame\u017eljivo potvrdim da sam to ja, ukoliko bi me neka nepoznata osoba upitala<\/em>“, priznaje Daniela.<\/p>\n\n\n

\n
\"Daniela
Daniela Vin\u0161, Miss BiH 2002.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Nakon \u0161to je pro\u0161la jednogodi\u0161nja obaveza no\u0161enja titule najljep\u0161e \u017eene me\u0111u Bosankama i Hercegovkama, Daniela je par godina bila vrlo aktivna u modelingu i razli\u010ditim javnim prezentacijama, istovremeno studirav\u0161i na sarajevskom Filozofskom fakultetu, na odsjeku Komparativne knjizevnosti i bibliotekarstva. “Studentski \u017eivot mi se jako dopao i \u017eeljela sam maksimalno da mu se posvetim i da se vratim normalnom stilu \u017eivota, laganijem tempu, bez medijske pompe i nastupa. I dalje sam voljela scenu, i dan danas bih mogla re\u0107i da je to mjesto gdje sam se osje\u0107ala najvi\u0161e “kod ku\u0107e”. Usre\u0107ivala me je ta vrsta posla – gluma, ples, pjevanje, ali sam bila premlada da se nosim sa pritiskom javnosti, komentarima, cijelom tom slikom o sebi koju su svi imali, gdje sam ja za sebe bila dijete koje je odgojeno da se u \u0161kolu ne ide sa \u0161minkom, u \u0161tiklama, da voli sport i timske igre…\u017deljela sam opet tako da \u017eivim u skladu sa svojim godinama<\/em>“, prisje\u0107a se Daniela. <\/p>\n\n\n\n

Takav stav ju je doveo u priliku da gradi svoju karijeru s druge strane pozornice, organiziraju\u0107i evente, rade\u0107i u nekim projektima nevladinog sektora, a potom i u marketingu, koji su bivali uglavnom “iza kamera”. No, nikada nije imala priliku da radi u svojoj struci, iako za sebe priznaje da je “zaljubljenica sam u pisanu rije\u010d i da sama mnogo pi\u0161e, doslovno svaki dan, sanaju\u0107i da za koju godinu objavi i svoju knjigu”. <\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Pro\u010ditajte vi\u0161e: Stomatologinja Oksana Sad\u017euk na zemlji ukrajinskih predaka osnovala vinariju Fazan \u010dija vina obo\u017eavaju Francuzi <\/a><\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Odlazak Daniele i Amara u Ukrajinu<\/h3>\n\n\n\n

Danielin suprug Amar Aljovi\u0107 je zaslu\u017ean za dono\u0161enje odluke o preseljenju u Ukrajinu, jer je rade\u0107i 18 godina za OSCE Misiju u BiH u Sarajevu odlu\u010dio napraviti preokret u svojoj karijeri. No, najprije je Amar pokrenuo u Sarajevu svoj start up za proizvodnju preparata za njegu brade 2016. godine, Beardocracy<\/strong>.<\/a> “Tada nije bilo mogu\u0107e kupiti proizvode za njegu bradu u BiH, i Amar je odlu\u010dio da napravi svoja ulja i balzame i na po\u010detku ih je podijelio bliskim prijateljima, bradonjama. Svi su se odu\u0161evili njegovim homemade proizvodima od prirodnih preparata, i tako je nastao brend Beardocracy. Kroz nekoliko mjeseci brend je ve\u0107 imao 10 tak razli\u010ditih proizvoda, svoje profile na dru\u0161tvenim stranicama i sl. Godinu dana kasnije, javila se prilika za posao u OSCE Misiji u Ukrajini. Oboje smo ispunjavali zahtjeve za objavljene pozicije i Amar je izrazio \u017eelju da se prijavimo. Ja sam tada radila za OLX (biv\u0161i PIK) u marketing odjeljenju i pristala sam da se prijavim za posao u Ukrajini misle\u0107i da ne\u0107emo dobiti poslove i da, ako ba\u0161 budemo takve sre\u0107e da oboje dobijemo posao, \u0107e to biti znak da definitivno onda treba i da idemo<\/em>“, govori Daniela.<\/p>\n\n\n\n

\"Daniela
Daniela i Amar u Kijevu<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Informaciju da su oboje dobili posao u Ukrajini Amar je dobio vikend uo\u010di Nove godine 2018. i Daniela se sje\u0107a da joj je tu radosnu vijest javio telefonom ne mogavi do\u010dekati da se vrati s puta u Zagrebu, gdje je Danijela provela Advent s prijateljicama. “Cijela frka je ispala jer nisam znala \u0161ta da mislim i \u0161ta da radim, da li da da se radujem ili ne. Tje\u0161ilo me je to \u0161to je posao u misiji za strance ograni\u010den na 7 godina, tako da je odlazak bio privremeni. Sumnjam da bih i pristala da je bila do\u017eivotna opcija. Oboje smo dali otkaze na postoje\u0107im poslovima, spakovali se i za mjesec dana oti\u0161li za Kijev<\/em>“, prisje\u0107a se Daniela njihovog odlaska u Ukrajinu. Poslovne obaveze oko brenda Beardocracy su odlu\u010dili raspodijeliti porodi\u010dno i brend je uz pomo\u0107 njihvih roditelja i bra\u0107e opstao za vrijeme njihovog boravka u Ukrajini.<\/p>\n\n\n\n

Danielin \u017eivot u Ukrajini<\/h3>\n\n\n\n

Kad je po\u010deo prvi sukob s Rusijom u Ukrajini 2014. godine tada je u Kijevu oformljena i OSCE Misija, koja je bila najve\u0107a OSCE misija sa preko 1500 uposlenika diljem Ukrajine, a \u010diji je cilj bio nadgledanje i izvje\u0161tavanje o konfliktu u Ukrajini. <\/p>\n\n\n\n

“\u017divjeli smo i radili u Kijevu, od februara 2018., gdje se sukob prakti\u010dno nije ni osje\u0107ao. \u017divot u Kievu je bio kao u bilo kojoj evropskoj metropoli sa oko 4 miliona stanovnika – vrlo aktivan i zabavan. Predivan grad sa mnogo toga za ponuditi. \u017divjeli smo punim plu\u0107ima, sretni na poslu i u gradu koji nam je pruzao najrazli\u010ditije sadr\u017eaje, sa mnogo novih prijatelja i radnih kolega. Jako sam sretna i zahvalna na tom iskustvu<\/em>“, prisje\u0107a se Daniela.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Pro\u010ditajte vi\u0161e<\/strong>: Muzej ratnog djetinjstva obilje\u017eio je svoj \u0161esti ro\u0111endan<\/em><\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Nakon selidbe u Kijev uspostaviti novu svakodnevnice u novom, nepoznatom okru\u017eenju, za Amara i Danielu je bio jedan od najve\u0107ih izazova na po\u010detku njihove ukrajinske avanture. “Taj izazov smo lako pro\u0161li obzirom da smo do\u0161li zajedno i da smo imali nekoliko odranije poznatih osoba koje su nas tamo do\u010dekale tamo. Tako\u0111er, promjena radnog okru\u017eenja nije bila laka, novi posao jo\u0161 na engleskom jeziku, ali i na to smo se brzo prilagodili. Bilo je pravo zadovoljstvo raditi sa ljudima iz svih krajeva svijeta, u\u010diti o drugim kulturama na taj na\u010din. Ali na\u0161 najve\u0107i izazov bih rekla da je bila udaljenost od porodice i prijatelja sa kojima smo jako vezani. Isprva je i to bilo OK, podno\u0161ljivo uz redovne dolaske u BiH, a dolazili smo cca 3-4 puta godi\u0161nje, ali kako je vrijeme prolazilo i naro\u010dito nakon sto smo dobili dijete, poslije 3 godine \u017eivota u Kievu, udaljenost od porodice i prijatelja je postala mnogo izazovnija iz vi\u0161e aspekata, naro\u010dito iz ugla pomo\u0107i oko brige oko djeteta<\/em>“, kazuje nam Daniela.<\/p>\n\n\n\n

\"Daniela
Daniela s prijeteljicom u Kijevu<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

No, i pored tih prvobitnih problema sa zbrinjavanjem njihove djevoj\u010dice Zoi u tu\u0111em gradu u kojem ne poznaju nikoga, niti imaju ikoga od familije ko mo\u017ee pri\u010duvati malenu, Kijev ih je apsolutno odu\u0161evio. “Grad je definitivno prelijep. Prekrasne pla\u017ee uz Dnjepar i stari dio grada Podil su mi je ubjedljivo najdra\u017ei. Maidan naravno, predivni centar, prekrasni parkovi na svakom \u0107o\u0161ku, mnogo zelenila, fenomenalni barovi, tr\u017eni centri. Bili smo u tr\u017enom centru koji je na posljednjem, gornjem spratu, ima bazene i veliki spa. Zna\u010di nestvarno. Centar je toliko veliki da pored prodavnica, igraonica, kuglane, svega i sva\u010dega jo\u0161 ima cijeli jedan sprat sa 5-6 bazena, tobogana i koktel barom u vodi. Tako\u0111er, jedna od stvari koje smo praktikovali redovno, je vo\u017enja biciklom. Obzirom da je grad zaista veliki i da ima jako gust saobra\u0107aj, bickilo je bilo najbolje sredstvo prijevoza u kojem ukombinuje\u0161 sve: i trening i u\u017eivanje u predjelima i provod. Ukrajinci imaju obi\u010daj ukra\u0161avanja kose divnim cvjetnim ukrasima i to je kod njih velika tradicija i jednom prilikom sam s prijateljicom u\u017eivala u toj tradiciji. A Kijev ima i veliki aerodromi i mnogo dobrih konekcija sa cijelim svijetom omogu\u0107avalo nam je da redovno putujemo, \u0161to na\u017ealost i nije slu\u010daj kada \u017eivi\u0161 u Sarajevu<\/em>“, prisje\u0107a se s ushi\u0107enjem Daniela.<\/p>\n\n\n\n

Rat u Ukrajini ih je primorao na prerani povratak ku\u0107i<\/h3>\n\n\n\n

Zadovoljni svojim \u017eivotom u Kijevu Daniela i Amar nisu ni u snu pomi\u0161ljali da njihovu sre\u0107u ne\u0161to mo\u017ee promijeniti preko no\u0107i. No, upravo se situacija tako dramati\u010dno primijenila. “Za Novu godinu smo bili u BiH kako bi proslavili prvi ro\u0111endan na\u0161e k\u0107eri Zoi u januaru pro\u0161le godine i nakon \u0161to smo se vratili u Kijev krajem januara, mnogo se govorilo o potencijalnoj invaziji Rusije na Ukrajinu, kako u medijima tako i na poslu. OSCE je pripremio evakuacijski plan za svoje uposlenike u slu\u010daju potrebe, ali je sve funkcionisalo kao i uvijek uz nadu da evakuacije ne\u0107e biti. Kijev kao grad je \u017eivio u potpunosti kao i uvijek, najnormalnije. Me\u0111utim, 10 dana prije invazije sam odlu\u010dila, bez obzira \u0161to smo se prakti\u010dno tek vratili sa odmora u BiH, da opet odem u Sarajevo sa djetetom, dok se situcija malo ne smiri. Nisam \u017eeljela rizikovati sa jednogodi\u0161njim djetetom da nam se ne\u0161to dogoditi, da se zatvore letovi ili sl. Donijela sam ispravnu odluku, do\u0161la sam sa Zoi avionom, a Amar je do\u0161ao 2-3 dana poslije nas autom. Sve troje smo stigli u Sarajevo u nadi da smo d\u017eaba do\u0161li, da \u0107emo se vratiti za sedmicu-dvije u Kijev, jer se ni\u0161ta lo\u0161e ne\u0107e desiti, me\u0111utim ipak jeste. 24. februara je po\u010deo haos, invazija direktno na Kijev. Na\u0161e kolege su evakuisane, ali je taj proces trajao danima, bio je mukotrpan i izuzetno stresan za sve pa i za nas u Sarajevu. Mjesec dana doslovno nismo mogli sebi da do\u0111emo od \u0161oka, pra\u0107enja vijesti, kontaktiraju\u0107i ljude koji su ostali, Ukrajince sa kojima smo se sprijateljili. Velika tuga je i danas prisutna. Mnogo stvari nam je ostalo tamo, prakti\u010dno sve, cijeli jedan \u017eivot. Nismo se oprostili niti zavr\u0161ili tu ukrajinksu pri\u010du, jer smo planirali ostati jo\u0161 3 godine. Ali \u0161ta je tu je, idemo dalje, zahvalni smo \u0161to smo imali veliko iskustvo i \u0161to smo imali gdje da se vratimo, svoj domu, porodicu i prijatelje<\/em>“, potreseno nam priznaje Daniela.<\/p>\n\n\n

\n
\"Daniela
Daniela, Amar i Zoi<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Po povratku u Sarajevo oboje su jo\u0161 par mjeseci radili za Misiju OSCE-a koja je ubrzo zatvorena. Razmi\u0161ljali su o opcijama odlaska u neku drugu misiju, Makedoniju, Kosovo, ali su ipak odlu\u010dili ostati u Sarajevu sa blagoslovom novog po\u010detka i kreirati novi \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

“Odlu\u010dili smo registrirati svoju firmu ZADA (Zoi, Amar, Dada) i dobili potporu od op\u0161tine i grada, i pravimo proizvode za njegu ko\u017ee, kose i brade za mu\u0161karce pod brendom Beardocracy, a uskoro kre\u0107emo i sa novim brendom DADA, linijom proizvoda za \u017eene. Kreme za lice, roll on, piling, ma sve \u0161to mi \u017eene mo\u017eemo po\u017eeljeti pravljeno isklju\u010divo na prirodnoj bazi<\/em>“, otkriva nam Daniela tajne svoje poduzetni\u010dke avanture.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er je odlu\u010dila ispuniti svoju dugogodi\u0161nju \u017eelju da radi kao trenerica i uklju\u010dila se u edukaciju za holisti\u010dkog trenera LENS, i s radom kre\u0107e za par mjeseci. <\/p>\n\n\n\n

\"Daniela
Daniela i Amar u Kijevu<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“Vidjeti \u0107u na koje sve na\u010dine \u0107u prakticirati ste\u010deno zvanje i znanje, da li samo 1:1 u samostalnoj organizaciji ili kao dio nekog tima ili grupne terapije, ali u svakom slu\u010daju me mnogo veseli i ova nova stranica. \u017divot je lijep, ako odaberemo da ga tako vidimo”, na kraju na\u0161eg razgovora s osmijehom poru\u010duje Daniela.<\/p>\n\n\n\n

Photo: Privatna arhiva<\/p>\n\n\n\n \n\n \n\n