Dok se ženski hokej u Bosni i Hercegovini bori za veću vidljivost i bolje uslove, Amra Zubčević, golmanka koja se bliži pedesetoj, i dalje je dio reprezentativne priče. Kroz njeno iskustvo otvara se priča o Lavicama, ljubavi prema sportu i ženama koje ne odustaju ni onda kada uslovi nisu na njihovoj strani.
U hokeju nema mnogo vremena za razmišljanje. Pak dolazi brzo, protivnice ne čekaju, a golmanka mora reagovati u djeliću sekunde. Na toj poziciji iskustvo znači mnogo, ali samo iskustvo nije dovoljno. Potrebni su kondicija, koncentracija, hrabrost i spremnost da se, bez obzira na godine, iznova suočavaš s izazovima.
Amra Zubčević jedna je od žena čija priča pokazuje da ljubav prema sportu ne mora imati unaprijed određen rok trajanja. Dok se pažnja u sportu često usmjerava na mlade talente i nove nade, njeno iskustvo otvara prostor za drugačiji razgovor: o tome šta znači ostati aktivan, nastaviti trenirati i predstavljati svoju zemlju u sportu koji se još bori za svoje mjesto u javnosti.
Kako je hokej ušao u njen život i šta ju je privuklo upravo ovom sportu? Je li odluka da stane na led bila slučajnost, izazov ili ljubav koja je s vremenom postala važan dio njenog identiteta?
“Moj prvi susret sa tim sportom je preko moje kćerke, koja je sa 4 godine pohađala školu klizanja, kada su pored nje projurili mali hokejaši, ushićeno je pogledala supruga i mene, počela skakati od sreće i govoriti ja hoću ovo!! Ja hoću ovo da treniram! Kćerku smo upisali na hokej na ledu u HK Vukovi Sarajevo. Moja odluka da stanem na led došla je par godina poslije i bio je to i izazov, a i ljubav koju sam razvila prema tom sportu prateći svoju kćerku na njenim treninzima. Kada sam čula ideju i potrebu za osnivanjem ženskog hokejaškog kluba, kako bi naše male hokejašice mogle nastaviti trenirati kada napune određene godine nisam se dvoumila ni malo. Bila sam oduševljena činjenicom da ću moći i ja da se isprobam u tom izvrsnom sportu” – rekla je za Women in Adria, Amra Zubčević.
Za golmanku je svaka utakmica poseban test. Ona mora pratiti igru, procjenjivati poteze protivnica i reagovati u trenutku kada nema vremena za drugu procjenu. Od nje se očekuju koncentracija i sigurnost čak i nakon primljenog gola. Svaka nova akcija traži novi početak.
S godinama se mijenja i odnos prema sportu. Tijelo traži drugačiju pripremu, oporavak može trajati duže, a svakodnevne obaveze ne nestaju zato što je pred tobom trening ili utakmica. Ipak, godine donose i iskustvo, bolje razumijevanje igre i svijest o tome šta je potrebno da bi se izdržalo.
Šta je danas vraća na led i razlikuje li se motivacija koju je imala na početku od one koju ima sada?
“Prvih godina motivacija je bila veliki entuzijazam koji me je nosio, oduševljenje svakim novim pokretom koji uspijem izvesti, a da ne padnem na led. Danas je to vrlo jasna vizija, znam tačno po šta dolazim i zašto dolazim na trening, zbog osjećaja sreće i zadovoljstva koji možete dobiti samo onda kada radite ono što istinski volite” – objasnila je.
Lavice: mnogo više od ekipe na ledu
Priča o Amri ne može se odvojiti od Lavica, ekipe koja okuplja žene oko sporta koji u Bosni i Hercegovini još nema pažnju i podršku kakvu zaslužuje.
Hokej traži odgovarajuće uslove za trening, specifičnu i često skupu opremu, disciplinu i redovan rad. Međunarodna takmičenja podrazumijevaju dodatne troškove, putovanja i organizaciju. Kada se svemu tome dodaju posao, porodica i druge svakodnevne obaveze, jasno je da igranje hokeja zahtijeva mnogo više od želje da se izađe na led.
U manje zastupljenim sportovima entuzijazam često nosi veliki dio tereta. Ipak, dugoročni razvoj ne može se zasnivati samo na upornosti pojedinki. Potrebni su bolji uslovi, veća vidljivost, podrška i mogućnost da nove generacije djevojaka dobiju priliku da se uključe.
Kako Amra danas vidi Lavice? Šta ovu ekipu drži na okupu i koliko je teško održavati kontinuitet u ženskom hokeju u BiH?
“Lavice danas su “Dream Team”, zajednica divnih, pametnih, uspješnih žena i djevojaka koje slijede svoje snove, podržavaju se međusobno, znaju šta žele u životu i ne plaše se to pokazati. Lavice su prošle kroz mnoge teške periode. Bilo je tu vremena kada su neke odlazile na studije, neke odustajale što zbog posla ili porodičnih obaveza. Sjećam se vremena kada nas je na treninzima bilo jedva pet ili šest igračica, ali s ponosom mogu reći da nikada nismo odustajale. To je bila transformacija koju smo morale proći upravo zbog specifičnosti ženskog bića i potrebe da se ostvare privatno i poslovno. Upravo zbog toga je dobro imati u timu širok spektar godišta, kako bi se lakše održao kontinuitet” – potvrdila nam je Amra.
Za Lavice rezultati jesu važni, ali njihov značaj ne završava na semaforu. Svaki trening i nastup doprinose tome da ženski hokej postane vidljiviji, a djevojke koje traže svoj sport dobiju priliku da ga upoznaju. Svaka generacija koja ostane u ovom sportu olakšava put onoj koja dolazi poslije nje.
Od 2022. godine reprezentacija gradi kontinuitet u dobrim rezultatima
Ženska hokejaška reprezentacija Bosne i Hercegovine posljednjih godina nastupa na međunarodnoj sceni i postepeno gradi takmičarsko iskustvo. Na Svjetskom prvenstvu IIHF-a debitovala je 2022. godine u Beogradu, u Diviziji III B, gdje je osvojila treće mjesto.
Reprezentacija je nastavila nastupati i narednih godina. Na prvenstvu u Izraelu 2023. godine nastavila je svoj međunarodni put, a 2024. igrala je u Estoniji, gdje je završila na petom mjestu.
Godine 2025. Sarajevo je bilo domaćin Svjetskog prvenstva Divizije III B. Za domaću ekipu to je bila prilika da međunarodni hokej približi publici u vlastitoj zemlji. Reprezentacija BiH završila je takmičenje na četvrtom mjestu s pet osvojenih bodova, a Amra je branila u četiri utakmice.
Iza ovih nastupa stoje godine rada i iskustvo koje se ne može steći preko noći. Svako prvenstvo donosi nove protivnice, drugačiji ritam i priliku da se vidi koliko je ekipa napredovala. Međunarodna takmičenja važna su i zato što igračicama omogućavaju da budu dio šire hokejaške zajednice, razmjenjuju iskustva i postavljaju nove ciljeve.
Reprezentacija za Amru ima i posebnu porodičnu dimenziju: i njena kćerka igra za reprezentaciju BiH. Tako se njihova ljubav prema hokeju susreće u istom timu, a sport koji traži mnogo discipline i odricanja postaje i nešto što dijele. To je lijep detalj njene priče, ali i podsjetnik na važnost stvaranja uslova u kojima će nove generacije djevojaka imati priliku da nastave tamo gdje su prethodne počele.
Šta za Amru znači igrati za reprezentaciju BiH? Kako doživljava to što je i njena kćerka dio iste reprezentacije, jesu li na ledu prvenstveno saigračice ili se odnos majke i kćerke osjeti i tokom utakmica i treninga?
“Igrati za reprezentaciju je vrhunac karijere većine sportista. To je ponos, sreća i velika odgovornost. Vjerovatno ću reći ono što većina sportista kaže, to je osjećaj koji se ne može riječima opisati i, vjerujte mi, to je istina. Unazad dvije godine i moja kćerka se pridružila timu naše reprezentacije i taj osjećaj je mnogostruko veći, dodajte tome i onaj roditeljski ponos. S obzirom da je moja kćerka počela igrati profesionalne utakmice daleko prije mene i da je zrela igračica, ja sam od nje naučila da smo na ledu prvenstveno saigračice. Odnos majka-kćerka dolazi do izražaja poslije treninga i utakmica, kada se jedna drugoj žalimo šta nas sve boli i koliko smo umorne” – iskreno nam je rekla.
Reprezentativni rezultati važni su, ali nisu jedino mjerilo napretka. Za sport koji nema široku bazu igračica i veliku medijsku zastupljenost, svaki nastup znači i priliku da se za njega čuje, da se privuku nove članice i da se pokaže kako ženski hokej u BiH postoji i ima potencijal za razvoj.
Šta nedostaje da ženski hokej napravi veći iskorak?
O sportu se često govori kada se osvoji medalja ili postigne rezultat koji privuče pažnju. Mnogo rjeđe razgovaramo o uslovima koji prethode tom uspjehu: o treninzima, opremi, dostupnosti ledenih površina, finansiranju i ljudima koji ulažu vrijeme i energiju da bi ekipa mogla funkcionisati.
Za sportistkinje koje se bave manje zastupljenim disciplinama pitanje podrške posebno je važno. Nije dovoljno da postoji interesovanje za hokej ako djevojke nemaju uslove da redovno treniraju i napreduju. Nije dovoljno ni povremeno se sjetiti reprezentacije ako između velikih takmičenja nema kontinuirane podrške.
Kada bi mogla izdvojiti jednu ili dvije stvari koje bi najviše pomogle Lavicama i reprezentaciji, šta bi to bilo? Šta mogu učiniti institucije, sponzori, kompanije i sportska javnost da se njihov rad lakše nastavi i razvija?
“Idealno bi bilo da se u BiH osnuje još ženskih hokejaških klubova, tako bi žene i djevojke širom države mogle da igraju i treniraju ovaj sport, a selektor reprezentacije bi imao mogućnost birati najbolje igračice iz svih klubova, međutim koliko je to ostvarivo ne bih znala reći. S obzirom na to da u BiH ne postoje drugi ženski hokejaški klubovi, Lavicama i reprezentaciji potrebne su internacionalne utakmice i igranje u internacionalnim ligama kao što su IHWL slovenačka liga ili DEBL liga Austrija. Za realizaciju i učešće u ovim ligama treba nam velika pomoć sponzora i nadležnih institucija. Institucije nam mogu olakšati put do sponzora. Sportska javnost bi mogla pomoći kroz promoviranje hokeja na ledu. Mediji kroz veću zastupljenost na društvenim mrežama. Kompanije koje promovišu sportski duh mogle bi reklamirati svoje proizvode uz našu pomoć. Bezbroj je načina na koji bi nam se moglo pomoći u razvoju i napretku ženskog hokeja” – pojasnila je Amra.
Podrška ne mora značiti samo veliko sponzorstvo. Za Lavice, kao i za druge ekipe koje se bore za kontinuitet, važno je da interesovanje javnosti ne traje samo nekoliko dana nakon prvenstva.
Ostati na ledu i otvoriti vrata onima koje dolaze
Amrina priča zanimljiva je i zato što mijenja uobičajenu sliku sportske karijere. U društvu u kojem se godine često doživljavaju kao granica, posebno kada je riječ o ženama, njen nastavak igranja otvara prostor za razgovor o iskustvu, upornosti i slobodi da same određujemo kada je vrijeme da završimo nešto što volimo.
To, naravno, ne znači da godine ne donose izazove. Hokej je fizički zahtjevan sport i od igračica traži ozbiljnu pripremu. Ali iskustvo ima svoju vrijednost, baš kao i mogućnost da različite generacije dijele svlačionicu, treniraju zajedno i uče jedne od drugih.
Šta bi Amra poručila djevojčicama i ženama koje razmišljaju o hokeju, ali misle da su počele prekasno ili da ovaj sport nije za njih? A šta bi voljela da se promijeni kako bi Lavice za nekoliko godina imale još više igračica i bolje uslove?
“Sve djevojčice, djevojke i žene koje imaju želju da probaju i igraju hokej jednostavno moraju doći i probati. Ja sam neko ko je na klizaljke stao prvi put u svojoj 37. godini i evo me još sam tu. Dakle, nema izgovora, dođite, probajte, sigurna sam da ćete i ostati. Da bismo imali više igračica i bolje uslove neophodna je pomoć gradske uprave, sportskih institucija i naravno sponzora. Voljela bih da u narednom periodu budemo u poziciji gdje se zahvaljujemo gore navedenim institucijama na velikoj pomoći i podršci, jer su prepoznali naš potencijal, rad i razvoj kao i odlične rezultate koje ostvarujemo” – poručila je za Women in Adria, Amra Zubčević, golmanka Hokejaške ženske reprezentacije BiH i Ženskog hokejaškog kluba”Lavice”.
Sport se ne gradi samo pobjedama. Gradi se ljudima koji ostaju, ekipama koje se iznova okupljaju i prilikama koje se stvaraju za one koji dolaze poslije njih. Lavice svojim nastupima pokazuju da ženski hokej u Bosni i Hercegovini ima svoje mjesto, ali da mu je za dalji razvoj potrebna podrška koja će trajati duže od jednog prvenstva.
Lavicama je potrebna podrška i kada nisu na naslovnicama
Amra Zubčević i njene saigračice ne traže da se o njima govori samo zato što se jedna od njih približava pedesetoj, niti da se njihov rad posmatra kao neobičan izuzetak. Njihova priča zaslužuje pažnju zbog sporta kojim se bave, rezultata koje ostvaruju i upornosti kojom održavaju ženski hokej u životu.
Zato je važno da Lavice ne ostanu same u nastojanju da nastave trenirati, takmičiti se i predstavljati Bosnu i Hercegovinu. Kompanije koje žele podržati ženski sport, institucije, sportski radnici, mediji i pojedinci mogu pomoći da se stvore bolji uslovi za njihov rad i razvoj. Nekada je to finansijska podrška, nekada pomoć u opremi i logistici, a nekada jednostavno spremnost da se njihova priča čuje i prenese dalje.
Ako možete pomoći Lavicama, kroz sponzorstvo, opremu, logističku podršku, saradnju ili povezivanje s onima koji mogu doprinijeti njihovom radu, javite im se i podržite njihov put.
Svaka konkretna pomoć može značiti više prostora za trening, sigurniji odlazak na takmičenja i veću šansu da djevojke koje danas tek otkrivaju hokej sutra postanu dio ekipe.
Jer nije dovoljno diviti se ženama koje ne odustaju. Važno je pomoći im da imaju uslove da nastave.
Foto: Ustupljene fotografije
