Prva presuda za femicid u Bosni i Hercegovini, kojom je Anis Kalajdžić nepravosnažno osuđen na 45 godina zatvora zbog ubistva Aldine Jahić, predstavlja važan trenutak za pravosuđe, ali i za sve žene koje žive u strahu od nasilja.
Kantonalni sud u Mostaru izrekao je 6. novembra maksimalnu kaznu dugotrajnog zatvora u prvom predmetu u BiH u kojem je primijenjena nova zakonska odredba koja femicid, odnosno teško ubistvo ženske osobe, tretira kao posebno krivično djelo.
Aldina Jahić ubijena je 16. novembra 2025. godine u Mostaru. Ubistvu su, prema navodima tužilaštva i utvrđenjima suda, prethodili prijetnje, uznemiravanje i praćenje. Sud je utvrdio da ubistvo nije bilo spontano, već planirano, a optuženom je izrečena jedinstvena kazna od 45 godina zatvora. Presuda je prvostepena i na nju postoji pravo žalbe.
Iza ove presude nije samo jedan sudski postupak. Ona ponovo otvara pitanje položaja žena u društvu, njihove sigurnosti i odgovornosti institucija da reaguju prije nego što nasilje dobije najteži mogući ishod.
Prema dostupnim podacima godišnje u prosjeku bude ubijeno 11 žena. Između početka 2023. i kraja 2024. godine ubijeno je 35 žena.
Uvođenje femicida kao zasebnog krivičnog djela u Federaciji BiH važan je korak u prepoznavanju rodno zasnovanog nasilja. Međutim, zakonske izmjene i visoke kazne same po sebi ne mogu riješiti problem. Ključno je da sistem prepozna rizik, ozbiljno shvati prijetnje i pruži zaštitu ženama koje se odluče prijaviti nasilje.
Upravo na to upozoravaju i organizacije koje se bave zaštitom ženskih prava. Nakon izricanja presude, istaknuto je da je za sprečavanje femicida neophodna kontinuirana institucionalna reakcija, od prve prijave nasilja do procjene rizika i konkretnih mjera zaštite.
Jedna presuda neće vratiti Aldinu niti može izbrisati bol njene porodice. Ali može biti važan početak sudske prakse u kojoj se nasilje nad ženama prepoznaje i procesuira u skladu s njegovom težinom.
Za društvo u kojem žene mogu slobodno donositi odluke o vlastitom životu, uključujući i odluku da napuste vezu, bez straha da će zbog toga izgubiti život, odgovornost ne može biti samo na njima. Ona pripada institucijama, zajednici i svakome ko nasilje prepoznaje, ali na njega ne reaguje.
Foto: Facebook
