Ona je na baletnu scenu ušla kao djevojčica, sa 16 godina postala profesionalna balerina, a potom izgradila karijeru pedagoginje, koreografkinje, balet-majstorice i umjetničke direktorice. Iza nje je još jedno izdanje Balet Festa Sarajevo, festivala koji je pokrenula prije 16 godina, a njeno uvjerenje ostaje isto: umjetnost se ne može graditi bez znanja, discipline i ljudi kojima je spremna otvoriti vrata.
Postoje umjetnosti koje od čovjeka traže talent. A postoje one koje traže mnogo više od toga.
Balet traži tijelo, ali i karakter. Traži godine ponavljanja, disciplinu, odricanje, koncentraciju i spremnost da svaki dan ponovo stanete pred ogledalo i priznate sebi da može bolje. Iza lakoće pokreta koju publika vidi na sceni često stoje godine rada koje niko ne vidi.
O tome posebno govori Edina Papo, jedna od najznačajnijih bosanskohercegovačkih baletnih umjetnica, pedagoginja, koreografkinja i umjetnička direktorica Balet Festa Sarajevo.
Njena priča s baletom počela je vrlo rano. Kao djevojčica pohađala je baletnu školu uz redovno školovanje, a sa samo 16 godina, zajedno sa sestrom Nerminom, profesionalno je angažirana u ansamblu Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo.
Kasnije odlazi u Sankt Peterburg, na čuvenu Akademiju ruskog baleta Vaganova, gdje je 1987. diplomirala baletnu pedagogiju i metodiku klasičnog baleta kao najbolja studentica svoje generacije. Na Državnom konzervatoriju Rimski-Korsakov specijalizirala je koreografiju i balet-majstorstvo. Dala je veliki doprinos obnovi i razvoju sarajevskog baletnog ansambla.
Od 1989. godine potpisala je više od 30 samostalnih i cjelovečernjih baletnih premijera, a kroz njen pedagoški i umjetnički rad prošle su generacije plesača.
I možda upravo u tome leži posebnost njene karijere. Edina Papo nije ostala samo izvođačica. Znanje koje je stekla nije čuvala za sebe. Pretvarala ga je u predstave, učionice, koreografije, ansamble i nove generacije umjetnika.
Od balerine do žene koja stvara prostor drugima
U umjetnosti se često govori o velikim imenima na sceni, mnogo manje o ljudima koji iza scene stvaraju uslove da se ta scena uopće dogodi.
Edina Papo pripada i toj drugoj kategoriji.
Nakon godina provedenih na sceni, preuzimala je sve složenije odgovornosti – od pedagoginje i balet-majstorice do rukovođenja Baletom Narodnog pozorišta Sarajevo. Od 2003. do 2015. bila je direktorica sarajevskog baleta, a 2010. pokrenula je Balet Fest Sarajevo.
Ovogodišnje, 17. izdanje festivala, održano od 18. do 26. septembra, još jednom je okupilo umjetnike i publiku oko baletne umjetnosti. Kroz predstave, izložbu, konferenciju, radionicu i susrete umjetnika iz zemlje i regiona, festival je ponudio prostor za susret različitih tradicija, iskustava i umjetničkih izraza.
Od izložbe „Veliki format“, posvećene prvakinji baleta Suadi Kavazović-Mušović, preko predstave „Nečista krv“ Bitef Dance Companyja iz Srbije i „Flamenco Soula“ Virginije Delgado iz Španije, do „Giselle“ Narodnog pozorišta Sarajevo u koreografiji Edine Papo, program je povezao naslijeđe i savremeni izraz. Konferencija posvećena literaturi o baletnoj umjetnosti u BiH i radionica s Antonom Bogovom, prvakom baleta iz Slovenije, dodatno su otvorile prostor za razgovor o znanju, obrazovanju i budućnosti ove umjetnosti.
Šta Vas je, nakon svega što ste prošli u karijeri, navelo da pokrenete festival u zemlji u kojoj kultura često mora iznova dokazivati zašto je važna? Je li Balet Fest od početka bio Vaša ideja o tome kako Sarajevo treba razgovarati sa svijetom baleta?
“U Vašem pitanju se krije odgovor. Kultura je važna. Umjetnost baleta koja u Bosni Hercegovini postoji 76 godina, je važna. Umjetnost baleta predstavlja vrhunski spoj fizičke spremnosti, emocionalnog istraživanja i kulturne tradicije. Balet Fest Sarajevo je nadogradnja našeg znanja o baletskoj i plesnoj umjetnosti. Festival je kao buket cvijeća. Svaka predstava, svaki događaj u festivalu ima svoj predivan miris i poruku. Divno, zar ne? Treba nam ta baletska ljepota po kojoj je Sarajevo nekoć bilo veoma važna kulturna sredina” – istakla je Edina Papo za Women in Adria.
Sada, kada je završeno i ovogodišnje izdanje festivala, posebno je zanimljivo osvrnuti se na ono što je donijelo, ali i na ono što ostaje nakon što se ugase festivalska svjetla. Jer vrijednost jednog ovakvog događaja ne mjeri se samo brojem predstava i gostiju, nego i prostorom koji otvara za umjetnike, publiku i buduće generacije.
Žena u svijetu koji ne prašta slabost
Balet je na prvi pogled svijet ljepote, nježnosti i elegancije. Ali iza te slike postoji vrlo zahtjevan profesionalni svijet.
Za balerinu nema mnogo prostora za improvizaciju kada je riječ o tijelu. Karijera počinje rano. Vrijeme je ograničeno. Povrede mijenjaju planove. Tijelo se mijenja. Konkurencija je velika. A od žene se, kao i u mnogim drugim profesijama, često očekuje da istovremeno bude besprijekorna, disciplinirana, lijepa, dostupna i dovoljno snažna da sve izdrži bez mnogo pitanja.
Kako se jedna žena nauči nositi s pritiskom perfekcionizma? Koliko je u Vašoj karijeri bilo trenutaka kada ste morali biti jači nego što ste željeli biti? I jeste li ikada osjetili da se od žene na poziciji autoriteta traži više nego od muškarca?
“Počela bih od zadnjeg pitanja. Često se žena treba dokazivati u poslu više nego muškarci. Mi živimo u takvoj sredini. Mislim da sam sa svojim karakterom i radom se dobro nosila sa takvim problemima. Bilo je trenutaka u karijeri kada vam je nepodnošljivo teško, uvrijedljivo, nerazumijevanje, ponekad i bolno … da, pobjeđujete radom, znanjem i neprospavanim noćima. Žena, umjetnica je prije svega njen talent u toj umjetnosti. Sve ostalo je disciplina i njen karakter” – naglasila je.
To je posebno zanimljivo u njenom slučaju jer je najveći dio karijere provela ne samo kao umjetnica nego i kao žena koja donosi odluke, vodi ljude i postavlja standarde.
“Meni lično nije problem biti autoritet. Autoritet je moja umjetnost i tu nema druge nego je poštovati. Kriteriji su jasni, precizni. Svako odstupanje od zadatog obara i vaš autoritet. Znanje i ljudi koji su mi usadili to znanje su moja podrška i moje blago” – dodala je Edina.
Odricanje koje publika ne vidi
Balet ima jednu neobičnu osobinu: što je umjetnik bolji, publici njegov trud postaje manje vidljiv.
Pokret izgleda lako. Korak djeluje prirodno. Osmijeh ostaje miran čak i kada tijelo više nema snage.
Ali iza nekoliko minuta na sceni mogu stajati godine treninga.
Koliko je odricanja potrebno da bi se dostigla ozbiljna baletna karijera? Šta mlada djevojka mora biti spremna ostaviti po strani ako želi profesionalno živjeti od baleta? I postoji li trenutak kada se zapitate je li cijena koju plaćate za umjetnost previsoka?
“Mnogo toga se ostavi po strani, kao i u ostalim karijerama i vrhunskim dostignućima. Razlika je u onome što mi zovemo talenat: fizičke predispozicije, inteligencija, muzikalnost, plesnost, ritmičnost, školovanje itd. Naravno ljubav prema umjetnosti baleta je takođe važna. Kada ste mladi na sve ste spremni to jest spremni ste na sate vježbanja, duge probe. Nagrada za sve je velika scena i dugo očekivani aplauz. Karijera odlično školovanog igrača ili balerine je kratka zbog godina i životnog sata koji neupitno odbrojava vaše trajanje na sceni. Balet jeste umjetnost mladih, poletnih, razigranih bića na sceni” – objasnila je.
Edina Papo i sama je kroz karijeru doživjela promjene koje su je usmjeravale prema drugim oblicima umjetničkog rada. Nakon povrede okrenula se intenzivnijem proučavanju baleta, pedagogiji i koreografiji, a upravo će joj obrazovanje kasnije omogućiti da postane jedna od važnih figura razvoja baleta u Sarajevu.
Možda je upravo zato edukacija jedna od najvažnijih tema njenog rada.
Znanje se ne nasljeđuje, ono se prenosi
Edina Papo je tokom karijere radila s brojnim generacijama mladih plesača. Neki od njih kasnije su nastavili karijere u velikim baletnim centrima.
Za nju pedagogija očigledno nije sporedna stanica u karijeri, već njen važan dio.
Šta danas nedostaje mladim balerinama i baletanima u Bosni i Hercegovini – talenat, uslovi, disciplina ili sistem koji će ih podržati? I šta biste voljeli da svaka djevojčica koja danas prvi put stane za baletnu šipku zna prije nego što napravi svoj prvi ozbiljan korak?
“Mi talenta imamo. Mi Bosanci i Hercegovci smo talentovani za mnoga podrućja u nauci, sportu, privredi, medicini pa i u raznim umjetnostima te tako i u plesu odnosno baletu. U pravu ste, trebaju nam bolji uslovi za školovanje u umjetnosti baleta, još veća podrška. Svaka djevojčica i dječak koji dođu u baletnu dvoranu treba li bi imati barem malo predznanja o pokretu, ritmici, dječijim igricama. Naravno da to nije obavezno. Sva su djeca predivna” – zaključila je.
Balet koji mora živjeti i poslije nas
Završeno 17. izdanje Balet Festa Sarajevo ponovo je pokazalo koliko je važno da baletna umjetnost ima prostor u kojem se mogu susresti različite generacije, umjetnički pristupi i kulturne tradicije.
Program je spojio sjećanje na umjetnike koji su obilježili domaću baletnu scenu, međunarodna gostovanja i prilike za učenje.
Posebno mjesto imala je „Giselle“ Narodnog pozorišta Sarajevo, u koreografiji Edine Papo, izvedena povodom 185 godina od praizvedbe ovog velikog baleta. Radionica s Antonom Bogovom i konferencija posvećena literaturi o baletnoj umjetnosti u BiH dodatno su naglasile da se balet ne čuva samo izvođenjem predstava. Čuva se istraživanjem, učenjem, prenošenjem iskustva i stvaranjem uslova za nove generacije.
Nakon svega što ste uradili za baletnu umjetnost u BiH i nakon još jednog završenog izdanja festivala, šta Vam je danas važnije: sačuvati ono što smo naslijedili ili napraviti prostor za nešto potpuno novo?
“Prije svega sačuvati tradiciju klasičnog akademskog baleta, njegovu profesionalnost u najljepšem smislu te profesije. Podsjećati na velikane naše baletne scene kroz cijelo njegovo postojanje. Klasični balet je lična karta svakog Nacionalnog teatra koji drži do sebe. Prostora za nešto novo, kvalitetno mora biti. Podcrtavam samo visoki kriterij savremene plesne scene. Znate, toliko kiča, jeftinoće u „savremenom“ plesu koji nas preplavljuje preko raznih projekata, medija, i anonimnih umjetnika je već pomalo postalo previše. Dakle, nešto novo, svježe svakako. Ima u svijetu puno primjera takve vrste izvrsnosti. Treba znati prepoznati” – rekla je Edina Papo.
Na pitanje o tome šta bi danas rekla šesnaestogodišnjoj Edini koja tek ulazi u profesionalni balet, odmah nam je odgovorila: “Samo naprijed”! Ne osvrći se na nepravdu. Život je lijep, samo naprijed“.
Jer između te djevojke koja je nekada stajala pred baletnom šipkom i žene koja danas stoji iza jednog od najvažnijih baletnih događaja u Bosni i Hercegovini nalazi se više od šest decenija života.
Nalaze se disciplina, znanje, povrede, putovanja, scene, učenici, predstave, odgovornost, borbe i mnogo odluka.
I jedna vrlo jednostavna, ali rijetka sposobnost: ostati vjeran umjetnosti dovoljno dugo da od vlastite karijere napraviš prostor za druge.
A možda je upravo to najljepša strana priče o Edini Papo.
Ne samo da je naučila stajati na vrhovima baletskih papučica.
Naučila je kako stvoriti scenu na kojoj će stajati i oni koji dolaze poslije nje.
Photo: Privatna arhiva
