Podaci s ovogodišnjih izbora pokazuju pomak na najvišoj državnoj funkciji, ali otvaraju i važnije pitanje: jesu li žene u bh. politici dobile više moći ili samo više mjesta na izbornim listama?
Ako ovogodišnje Opće izbore posmatramo kroz zastupljenost žena, najvidljiviji pomak je činjenica da će u tročlanom Predsjedništvu BiH sjediti dvije žene, Željka Cvijanović i Darijana Filipović.
To jeste važan podatak. Ali nije dovoljan da bismo govorili o stvarnoj političkoj ravnopravnosti.
Jer pitanje nije samo koliko je žena izabrano, nego gdje se nalaze u političkoj hijerarhiji, koliko prostora dobijaju unutar stranaka i koliko ih zaista dolazi do mjesta na kojima se donose odluke.
Žene su na listama. Ali nisu na vrhu.
Za Opće izbore 2026. godine ovjereno je 7.028 kandidata i kandidatkinja. Žene su činile 42,36 posto kandidata, iznad zakonskog minimuma od 40 posto.
Izborni zakon BiH propisuje i pravila o zastupljenosti manje zastupljenog spola na kandidatskim listama, pa je ženama formalno otvoren prostor za učešće u izbornoj utakmici.
Ali brojke imaju i drugu stranu.
Prema analizi kandidatskih lista, žene su predvodile samo 13,5 posto lista. U 2022. godini bile su nositeljice 22 posto lista.
Dakle, možemo imati gotovo jednak broj žena i muškaraca među kandidatima, a istovremeno mnogo manje žena na pozicijama s najvećom vidljivošću i političkom težinom.
A prvo mjesto na listi nije samo redni broj. Ono govori o povjerenju stranke, političkoj vidljivosti i tome koga stranačka struktura vidi kao osobu koja može predvoditi.
Kvota nije isto što i moć
Tu se nalazi i granica izbornih kvota.
One mogu osigurati da žena bude kandidatkinja, ali ne garantuju mandat, vodeću poziciju u stranci, mjesto u izvršnoj vlasti niti stvarni uticaj na donošenje odluka.
Zato nije dovoljno pitati koliko žena učestvuje u izbornoj utakmici. Treba pitati koliko ih odlučuje.
I upravo tu izborna statistika postaje zanimljivija od same brojke o 40 posto.
Žene moraju imati prostor ne samo da budu kandidovane, nego i da budu prepoznate kao liderke, da predvode liste, vode stranke i institucije i učestvuju u donošenju odluka.
Ovogodišnji izbori donijeli su i dvije žene u Predsjedništvo BiH, ali taj podatak treba posmatrati u širem kontekstu: žene moraju imati priliku za napredovanje kroz cijeli politički sistem, a ne samo kada ih na najvažnije pozicije kandiduju stranačke strukture.
A onda je došla kampanja
Ovogodišnja kampanja pokazala je da prepreke nisu samo u političkim strukturama.
Žene koje se kandiduju za funkcije često ne odgovaraju samo na pitanja o politici. Od njih se očekuje i da objašnjavaju kako će uskladiti funkciju, porodicu i privatni život.
Kako ćete uskladiti politiku i porodicu?
Ko će brinuti o djeci?
Kako vaša porodica podnosi vaše političke ambicije?
Muškarce koji traže isti mandat gotovo nikada ne pitamo ista pitanja.
Njih pitamo šta će uraditi s funkcijom koju traže: kakvu će politiku voditi, šta će promijeniti i kako će upravljati institucijom.
Muškarac u politici najčešće je političar. Žena u politici još uvijek prečesto mora objašnjavati kako je uopće uspjela postati političarka.
Uz to dolaze komentari o izgledu, godinama, odijevanju, ponašanju i privatnom životu – teme koje lako potisnu ono što bi trebalo biti osnovno pitanje svakog kandidata i kandidatkinje: šta nude kao političari.
Od prisustva do uticaja
Zato rezultate ovih izbora vrijedi posmatrati izvan same izborne noći.
Tek kada budu poznati rezultati na svim nivoima, moći ćemo vidjeti koliko je žena ušlo u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, Parlament FBiH, Narodnu skupštinu RS i kantonalne skupštine.
Ali broj mandata bit će tek početak.
Važno je koliko će žena voditi parlamentarne komisije i klubove, koliko će ih biti u izvršnoj vlasti i koliko će ih sjediti u vrhovima političkih stranaka, tamo gdje se odlučuje ko će biti kandidat, ko će predvoditi listu i koji će politički prioriteti biti na stolu.
Jer žena može biti prisutna u politici, a da i dalje nema dovoljno političkog uticaja.
Zato je možda pravo pitanje nakon ovih izbora manje “koliko imamo žena u politici“, a više “koliko žena imamo među onima koje odlučuju”?
Kvote mogu otvoriti vrata. Izbori mogu dati mandat.
Ali ravnopravnost počinje onda kada se žena u politici procjenjuje prema istim kriterijima kao muškarac – prema onome što zna, radi, zastupa i može promijeniti, a ne prema tome kako uspijeva uklopiti političku funkciju u svoj privatni život.
Tek tada nećemo govoriti samo o zastupljenosti žena.
Govorit ćemo o stvarnoj političkoj moći.
Foto: Centralna izborna komisija BiH
