Nakon rodiljnog dopusta zaposlila se na manje zahtjevnoj poziciji i – požalila. Jer ako ne stvara, ako nije ponosna na ono što radi, jednostavno nije ispunjena. U tom životnom razdoblju zanemarila je sebe, i tada je shvatila – ako smo nezadovoljni sobom, ne možemo biti posvećeni ni djeci, ni suprugu, ni poslu. Promjena radnog mjesta i dva rodiljna dopusta bili su dovoljni da Petra Jelić, Brand Managerica iz Maraske, razvije strategije koje joj pomažu u postizanju ravnoteže na vječnoj klackalici, onoj između privatnog i poslovnog života. I dalje se bori, kaže, ali iz dana u dan sve joj bolje ide.
Jednostavniji posao ne znači sretniji posao
Petra je tijekom školovanja i nakon završetka fakulteta radila studentske part-time poslove i s njihovim pronalaskom nikad nije imala problema. Oduvijek je bila željna rada i „dokazivanja“. Međutim, oduvijek je željela i obitelj.
„Definitivno balans između poslovnog i privatnog života vidim kao najveći izazov u svojoj karijeri. U jednom trenutku, u kojemu mi je bilo jako teško balansirati između zahtjevnog posla i male djece kod kuće, imala sam osjećaj da moram odabrati što od toga dvoje želim“.
Na svom karijernom putu Petra se susretala i s rodnim predrasudama. Na razgovorima za posao voli spomenuti svoju obitelj i dvoje djece – „jer zašto ne“ – ali nerijetko su joj na spomen djece uzvraćali s pitanjem: „Jeste li sigurni da ćete moći raditi ovaj posao uz dvoje male djece“? Da, sigurna je, jer želi biti uspješna na oba polja, kako privatnom, tako i poslovnom. Naravno, postizanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života puno je teže s dvoje male djece. Petra se, kako kaže, bori s time, ali ne odustaje.
Nakon drugog rodiljnog dopusta čak se zaposlila na manje zahtjevnom radnom mjestu, jer se htjela što je više moguće posvetiti djeci. Ipak, taj ju posao nije ispunjavao.
„Odlučila sam godinu dana raditi nekakav manje zahtjevan posao, da se tako izrazim, posvetiti se djeci. Shvatila sam da sam pogriješila jer je posao bio puno jednostavniji od onoga na što sam navikla i dolazila sam kući nezadovoljna i neispunjena. Onda sam to nezadovoljstvo pokazivala i kod kuće. Bila sam nezadovoljna sobom i nisam bila posvećena ni mužu ni djeci, ničemu“.
Pročitajte više: Tri koraka za bolje postavljanje granica na poslu
‘Puno puta su mi prigovorili jer sam bolesnu djecu ostavila doma s njihovim ocem’
Na promjenu posla odlučila se jer voli stvarati, želi biti netko i nešto i biti ponosna na ono što radi. U svom trenutnom poslu uživa jer, kako kaže, osjeća posebnu strast prema domaćim brendovima, a pogotovo prema Maraschinu.
„To je jedan autentičan hrvatski proizvod, jako poseban. Voljela bih napraviti ono nešto s Maraskom, da ljudi čuju za nju, da isprobaju proizvode…“.
U promjeni posla vjetar u leđa dao joj je suprug koji također radi na jednoj vrlo visokoj poziciji. Iako puno vremena provodi na poslu, rekao joj je promijeni posao, a on će ju podržati, jer je i ona prethodne tri godine podržavala njega i bila posvećenija djeci nego poslu.
„Rekao mi je: ‘Sad ti idi i radi’. Jako je važna ta podrška obitelji, ali i briga o sebi, svom mentalnom zdravlju… Bila sam zanemarila sebe pa na vlastitom primjeru naučila da, ako nisam zadovoljna sama sa sobom, neću biti dobra ni u poslovnom ni u privatnom životu“.
Kako kaže, bez podrške obitelji, prvenstveno partnera, nije moguće balansirati između posla i obitelji.
„Puno puta sam čula ‘Ti si majka, tvoje mjesto je doma s djecom’. Puno puta su mi ‘prigovorili’ jer sam bolesnu djecu ostavila doma s njihovim ocem, umjesto da sam ja ostala doma s njima. Da, ja sam majka i uvijek sam tu za svoju djecu, ali isto tako imam divnog supruga koji je jednako posvećen našoj djeci i sudjeluje u svakom aspektu njihova života“.
Pročitajte više: Koliko je supružnik važan faktor za uspješnu karijeru?
‘Nakon prvog putovanja bez djece bila sam izvan sebe’
Tako je usvojila neke strategije i savjete kako što uspješnije uravnotežiti posao i obitelj. Za početak, važno je posložiti prioritete. Kako kaže, ponekad je teško podvući crtu i reći što nam je prioritet – privatni ili poslovni život. Ipak, ako želimo biti uspješni na oba polja, moramo odrediti vrijeme za oba, kaže Petra.
„Kad sam otišla na prvo četverodnevno putovanje bez djece u četiri godine, osjećala sam se grozno. ‘Ostavila’ sam ih na četiri dana pa sam im zato kupovala poklone, a kući sam došla ‘izvan sebe’. Na drugom takvom putovanju sam uživala jer sam se napokon naspavala, nitko me nije budio tijekom noći, družila sam se ljudima, išla na večere… Ali osjećala sam se loše kad sam se vratila doma, jer sam se prije toga osjećala dobro što sam bez njih. Zanimljivo je to, ali moramo odvojiti vrijeme i za jedno i za drugo“.
Druga strategija na kojoj voli raditi je upravljanje vremenom. Kako kaže, sve je postalo barem mrvicu lakše kad je shvatila da može delegirati zadatke..
„Da bih bila uspješna na poslu, morala sam neke, nazovimo majčinske zadatke, prebaciti na nekog drugog. Nije grijeh da netko drugi ode po djecu u vrtić, a mislila sam da je. Trčala bih po djecu u vrtić, oni bi uglavnom ostali zadnji, do 16 ili 17 sati. Osjećala sam se grozno i shvatila da je sasvim u redu da u vrtić po njih dođe baka koja će se onda igrati s njima. Poanta je da i kod kuće i na poslu postoje zadaci koje možemo delegirati na nekog drugog“.
Pročitajte više: Tko ima ravnotežu privatnog i poslovnog života
‘Vikendom ne radim. To je vrijeme za nas’
Treća stvar koja joj pomaže je podrška obitelji – i muža i djece, ali i vrijeme provedeno s njima.
„Imam pravilo da vikendom ne radim. Na mobitel se, naravno, javljam, ali laptop ne palim. Fascinantno mi je da ni moje dijete od dvije i pol godine nije oduševljeno kad vidi otvoren laptop, jer mama onda još nešto mora napraviti. Zato su vikendi samo za nas“.
Pronalazak ravnoteže lakši je i uz kontinuirano učenje, kvalitetno mentorstvo i postavljanje realnih ciljeva. Kako kaže, zanimljivo je koliko se toga promijeni ako se na godinu dana maknete iz neke branše i zato je važno kontinuirano učiti i biti „u toku“.
„Provela sam godinu dana na porodiljnom i kad sam se vratila na posao nije mi bilo jasno što se događa. Nisam razumjela procese, o čemu ljudi pričaju… Tu je i jaz novih generacija. Ja sebe smatram mladom, ali trenutno radim s ljudima koji su 10 do 15 godina mlađi od mene. Čak me jedna kolegica zove ‘mama’ jer sam joj nakon što je dva tjedna kašljala bez prestanka rekla da je možda vrijeme da ode k doktoru“.
Na petom mjestu ističe važnost hobija i interesa. Ipak, još uvijek ih nije uspjela uključiti u život, osim vikendima kada se trudi posvetiti sebi. Za kraj, pomažu joj i kvalitetan odmor i putovanja.
„Smatram da je moguće biti uspješan na oba polja. Bitno je jasno odrediti prioritete i privatno i poslovno vrijeme. Važno je i da vas posao koji radite ispunjava, da vas veseli, da je to vaš drive da nešto napravite, postignete… I naravno, obitelj je najvažnija“, zaključuje Petra.
Foto: Marin Tomaš
