Imovinski odnosi bračnih drugova uređeni su zakonskim odredbama Obiteljskog zakona osim ako bračni drugovi nisu imovinske odnose uredili bračnim ugovorom.
Kada govorimo o zakonskom uređenju imovinskih odnosa među supružnicima Obiteljski zakon propisuje da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, kao i dobitak od igara na sreću, te imovinska korist od autorskog prava i srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice.
Bračni ugovor određuje suvlasništvo bračne stečevine
Bitno je naglasiti da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, osim ako nisu drukčije ugovorili bračnim ugovorom. Vlastita imovina, naprotiv, ona je imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, kao i ona koju je stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od rada, primjerice nasljeđivanjem, te je takva imovina kako joj to i sam naziv kaže imovina samo navedenog bračnog druga, te ne ulazi u bračnu stečevinu.
Međutim, kako je već rečeno, Obiteljski zakon dopušta bračnim drugovima da imovinske odnose sporazumno reguliraju drukčije na način koji im odgovara sklapanjem bračnog ugovora.
Ovdje je primarno potrebno naglasiti kako naš pravni sustav ne poznaje termin predbračnog ugovora (poznat u anglosaksonskom pravnom sustavu) već isključivo bračni ugovor. To je pravni posao koji mogu sklopiti bilo nevjesta i ženik prije samog sklapanja braka, bilo bračni drugovi u bilo kojem trenutku za vrijeme trajanja braka kojim uređuju imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini.
Bračni se ugovor može mijenjati
Bitno je naglasiti da se bračni ugovor uvijek sklapa u pisanom obliku, te potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika.
Također bračni se ugovor može mijenjati suglasnom voljom supružnika uz napomenu da zakonski propisana obveza da ugovor bude sklopljen u određenom propisanom obliku vrijedi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora pa je tako i za njih potreban pisani oblik i ovjera potpisa kod javnog bilježnika.
Ovdje je također bitno ukazati na posljedicu nepoštovanja zakonom propisane obvezatnosti oblika pravnog posla pa tako ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak. Nadalje, ograničenje postoji i u primjeni stranog prava, naime, bračnim ugovorom nije dopušteno ugovoriti primjenu stranog prava na imovinskopravne odnose bračnih drugova.
Obiteljski zakon dakle propisuje formu bračnog ugovora ali ne i sam sadržaj, pa tako ne određuje predmet bračnog ugovora već bračnim drugovima daje potpunu autonomiju prilikom uređivanja svojih imovinskih odnosa. Slijedom navedenog bračni drugovi mogu imovinske odnose urediti kako im najbolje odgovara, odstupajući u potpunosti ili djelomično od odredbi Obiteljskog zakona, pri čemu su dužni poštivati temeljeno načelo obveznog prava da ugovor ne smije biti protivan prisilnim propisima.
Pročitajte više: U Hrvatskoj se godišnje sklopi 19 i pol tisuća brakova! Evo tko ljubi, s koliko godina i koji su to ‘najromantičniji gradovi u Hrvatskoj’!
Što je s izvanbračnom zajednicom i životnim partnerstvom?
Ovdje je svakako bitno naglasiti da u slučaju uređenja imovinskih odnosa bračnim ugovorom, uglavci o upravljanju ili raspolaganju imovinom imaju pravni učinak prema trećim osobama samo ako su upisani u zemljišne knjige, odnosno u druge javne upisnike kod kojih je upis nužan za stjecanje prava ili se stvar ne može upotrebljavati bez takvoga upisa. Navedeno je posebno bitno kada govorimo o nekretninama, te je u navedenom slučaju potrebno bračne ugovore zabilježiti u zemljišnim knjigama da bi imali učinak prema trećim osobama.
Također, sve prethodno navedeno i propisano za bračne drugove vrijedi i za izvanbračnu zajednicu određenu u smislu Obiteljskog zakona odnosno životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, odnosno kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.
Izvanbračna zajednica koja ispunjava navedene pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova. Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola daje životnim partnerima također mogućnost ugovorom o imovini životnih partnera urediti svoje imovinske odnose glede partnerske stečevine.
Bračni ugovor za poduzetnice je posebno važan
Dodatno, osvrnula bi se još na poslovne udjele u trgovačkim društvima i vlasništvo nekretnina u kontekstu bračne stečevine.
Kada se radi o članovima trgovačkih društava tada u odnosu na samo društvo, te prema trećim osobama članom društva smatra se samo onaj tko je upisan u sudski registar i knjigu poslovnih udjela društva. Međutim, ako su poslovni udjeli stečeni za vrijeme trajanja braka ili potječu od imovine stečene za vrijeme trajanja braka njihovi vlasnici su oba bračna druga, te oni predstavljaju bračnu stečevinu. Unatoč tome, bračni drug koji nije upisan kao član društva odnosno imatelj poslovnih udjela u slučaju da mu drugi bračni drug navedeno pravo osporava svoja prava može ostvarivati samo pokretanjem sudskog postupka i dokazivanjem da poslovni udjeli predstavljaju bračnu stečevinu.
Analogno navedeno je primjenjivo i na vlasništvo nekretnina kada je samo jedan bračni drug upisan kao vlasnik u zemljišnu knjigu, a drugi smatra da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu.
Upravo zato u navedenim situacijama najbolje rješenje je sklapanje bračnog ugovora kojim se imovinski odnosi sporazumno reguliraju, te se pruža adekvatna zaštita i bračnom drugu koji nije upisan kao vlasnik imovine koja predstavlja bračnu stečevinu, te se izbjegava dugotrajan i iscrpljujući sudski spor do kojeg najčešće dolazi u trenutku prestanka braka što samo po sebi već predstavlja veliku emocionalnu traumu.
Pročitajte više: Milenijalkama je financijska sigurnost važnija od braka – evo zašto
Bračni ugovori se ne sklapaju često
Nesporno, svaki pravnik će vam odmah ukazati na sve prednosti koje donosi međusobno uređenje imovinskih odnosa putem bračnog ugovora kojim su isti jasno i nedvojbeno definirani, a čime se u slučaju prestanka bračne zajednice izbjegavaju razmimoilaženja u pogledu toga što ulazi u bračnu stečevinu i na koji način će se ista podijeliti.
Također, kao što je već rečeno imovina stečena prije sklapanja braka smatra se vlastitom imovinom međutim u praksi se susrećemo sa situacijama da je vrlo teško odrediti i dokazati kada je nešto stečeno i što je izuzeto iz podjele.
Međutim, unatoč svim navedenim prednostima bračni se ugovori u našem pravnom poretku i dalje rijetko sklapaju, te su iznimka na koju se u pravilu odlučuju ljudi s većim primanjima ili znatnijom imovinom.
Sanja Nevešćanin Mateša, odvjetnica, Odvjetničko društvo Mateša & Kapitan d.o.o.
Foto: Canva / Odvjetničko društvo Mateša & Kapitan d.o.o.
