Maja Mesić bila je studentica dizajna kad je čula za natječaj Tvornice olovaka Zagreb u kojem su tražili od dizajnera da dizajniraju nalivpero i tehničku olovku. No, ona je smatrala kako bi se trebalo okrenuti području koje i sama voli – crtanju. I tako su nastale Boya bojice.
‘Ni sama ne znam točan trenutak kada sam osmislila Boye, koje sam tada prvotno nazvala “alatka”, odnosno “mali alat”. Kao industrijski dizajner imam vrlo jasan stav o predmetima koji postoje, njihovim manama i vrlinama. To je ono što svaki dizajner mora imati, ako misli mijenjati funkciju, a time i oblik nekog predmeta. Stav o nekom predmetu kasnije oblikujemo, odnosno dizajniramo…tako je bilo i sa Boyama. Znala sam da moram stvoriti oblik koji nudi savršene linije i plohe, osnove izričaja svakog crteža’, priča Maja Mesić.
Boya bojice – od ideje do nagrađivanog projekta
Kao studentica razmišljala je i o tome da autorska prava na Boya bojice proda, no spletom okolnosti ideja ja ostala u njenim rukama. Kako nije željela da ideja ode u zaborav, preuzela je stvari u svoje ruke i pokrenula proizvodnju.
‘Jednostavno sam Boye željela realizirati, bez kalkulacija i previše razmišljanja, ali sa srcem’, priča Maja Mesić koja je uložila oko 200 tisuća kuna u početak realizacije projekta. Kako je projekt odmicao, prepoznali su ga i drugi pa je tako nagrađen sredstvima iz zaklade ‘Izvorno hrvatsko’ i projekta ‘Poduzetnički impuls’, a dva su mu puta dodijeljeni i poticaji od Razvojne agencije grada Zagreba.
Nedavno je projekt Boya bojice osvojio i prvu nagradu na natjecanju ‘Pametnom idejom do uspjeha’, a njegov značaj prepoznalo je i Ministarstvo poduzetništva dodijelivši mu dodatne potpore. Novac koji je dobila Maja planira uložiti u izradu novih kalupa čime će se udvostručiti kapacitet proizvodnje, ali i u smjesu za nove boje.
Boyama protiv krize
Zanimljivo je kako je Maja Mesić proizvodnju svojih Boya pokrenula u trenutku kada je industrijska proizvodnja u Hrvatskoj na veoma niskim granama. No, to ju ni u jednom trenutku nije previše opterećivalo.
‘Boye su nešto u što sam uvijek vjerovala, od kad sam ih napravila, tako da jednostavno samoj sebi nisam dala izbor, jednostavno sam ih morala realizirati…nisam razmišljala o krizi jer vjerujem da je s voljom, radom i trudom moguće sve postići bez obzira na okolne utjecaje. Jedan je život i treba ga iskoristiti za stvari koje voliš, pa tako i za posao. Boye čak niti ne gledam kao posao, one su nešto što živim’, kaže Maja Mesić.
Danas se Boye prodaju na više od 50 lokacija u Hrvatskoj, a dostupne su i u nekoliko dućana u Budimpešti pa čak i u Parizu.
Ali nije sve išlo glatko niti brzo. Za početak proizvodnje trebalo joj je čak četiri godine. U tom je periodu iz dizajnerice prerasla u pravu poduzetnicu.
‘Bilo je neizbježno postati poduzetnicom jer je cijeli projekt jednostavno to tražio. Nekako je logično, kad uopće započinješ svoj posao i imaš namjeru nešto svoje stvoriti, da si poduzetan. Bez toga mislim da vlastiti posao ne može opstati. Prije svega moraš biti takva osoba. Da li je to teško ili ne…mislim da sve ovisi o tome na što je netko spreman. Glupo je očekivati da sve ide lagano i bez prepreka, one su tu da nešto naučiš. Neki to shvaćaju kao težinu, a neki kao školu. Ja sam se trudila iz svega puno naučiti. Možda bih mogla kao glavni problem navesti činjenicu da u Hrvatskoj nedostaje kadrova koje te mogu savjetovati u cijelom procesu’, otkriva svoje iskustvo Maja Mesić.
Ono što je njoj pomoglo da prebrodi sve prepreke na koje je naišla, bila je promjena perspektive.
‘Nema pravog recepta za rješavanje problema. Mislim da je prije svega bitno u jednom takvom procesu na probleme, zapreke…gledati kao dio procesa. Ne postoji neuspjeh, jer i iz njega naučiš nešto što te dovede do uspjeha’, poručuje svima Maja Mesić.
Sve kreće od plana
Njen savjet za sve koji imaju ideju, ali ne znaju otkud početi kako bi ju realizirali, je veoma jednostavan.
‘Mislim da prije svega treba sam sa sobom sjesti na jednu podužu kavu i razmišljati, napraviti plan. U tome dosta pomažu poslovni planovi, ne samo radi mogućih investicija već i radi čišćenja misli jer plan i cilj mora biti vrlo jasan. Treba sve sagledati sa svih strana, ovisno o tome kakav posao se pokreće… I naravno imati puno volje, truda, rada i biti spreman žrtvovati neke druge stvari u životu, radi tog cilja. Biti poduzetnik, raditi sam, znači živjeti svoj posao, ne zato jer ti je to posao, već zato jer živiš i ostvaruješ svoju ideju, san… Većina poduzetnika nije krenula u vlastiti posao radi zarade, već zato što ih je tjerala ideja stvaranja. Mislim da je pogrešno biti samo koncentriran na zaradu jer onda fokus nije na sredstvu kojim ćeš zaraditi već na posljedici, a zarada je posljedica dobro odrađenog posla’, ističe Maja Mesić.
Ona je tijekom realizacije projekta imala veliku potporu svoje obitelji, ali je bilo i dosta skepse i straha. Bilo je dosta onih koji su njenu ideju i plan promatrali s podsmjehom i velikim upitnikom iznad glave, ali su se s uspjehom Boya stvari promijenile.
‘Sad mogu reći da imam potporu kad je cijela priča dobila određenu društvenu potvrdu. Smatram da za uspjeh nikako nije potrebno dobro mišljenje drugih ljudi, prije svega sam sa sobom trebaš imati jasan stav o tome što stvaraš i sigurnost u to. Tada ti to nitko ne može poljuljati. Na poslovnom putu, kao i životnom, susrećeš mnogo ljudi. Na tebi je da odlučiš šta ćeš od svakoga uzeti, kome ćeš dozvoliti da ti pomogne, a kome da ti odmogne. Ima jedna stara, koja apsolutno opisuje sve “uzdaj se use i u svoje kljuse”’, priča Maja Mesić.
Dizajn je na visokom nivou, ali nedostaje industrija
Kako je ona osobno završila studij dizajna s fokusom na industrijskom dizajnu, upitali smo ju postoji li u Hrvatskoj, s obzirom na stanje u industriji, prepoznatljiv ‘hrvatski dizajn’.
‘Glupo je reći da u Hrvatskoj nema industrijskog dizajna. Ima, samo pitanje je u kojoj količini. S obzirom da poznajem rad svojih kolega, mogu definitivno reći da je naše oblikovanje, odnosno dizajn na vrlo visokom nivou. Problem je nedostatak industrije koja bi rabila dizajnere i njihove ideje, a to je pak usko povezano s time što smo mala zemlja niske platežne moći i slabih distribucijskih kanala. Naša industrija ne može opstati od nas samih. Firme i industrije koje započnu proces proizvodnje moraju računati na izvoz i raditi na tome da proizvod dokažu i pozicioniraju izvan granica Hrvatske. To je naravno proces koji zahtjeva strpljenje i ustrajanost te naravno određena financijska sredstva koja nisu mala, pogotovo za nastup na stranim sajmovima koji su presudni za dobru prezentaciju i stvaranje branda’, objašnjava Maja Mesić i dodaje kako je prepoznatljiv ‘hrvatski dizajn’ gotovo nestao s hrvatskim tvornicama u privatizaciji. Ali, to ne znači da se ne rađa novi ‘hrvatski dizajn’.
‘Posljednjih godina se dizajn u Hrvatskoj digao na jedan novi nivo. U nedostatku industrije na koju možemo računati, dizajneri kreću u solo produkciju, neki više, a neki manje uspješno. Ono što je pozitivno je da su dućani prepoznali dizajnerske radinosti pa se diljem obale otvaraju sezonski dućani, izložbe koje konačno turistima mogu ponudi nešto više od uvoznih školjki s Pacifika. Međutim, to su redom malene stvari, a ne mega projekti s kojima se može izgraditi upečatljivi image. Dizajn je dio kulture koji se ne može stvoriti preko noći. Trebat će nam dosta vremena, samostalnih privatnih inicijativa ljudi koji dugoročno žele stvoriti vrijednost (kao Kvadra, sada Prostoria) da bi industrija i dizajneri zajedno izgradili oblikovni identitet Hrvatske te da i mi u svijetu budemo prepoznati kao zemlja dobrog dizajna’, smatra Maja Mesić.
Planova nikad ne nedostaje
Boye polako nalaze svoje kupce i postaju prepoznate u društvu, no to ne znači da Maja miruje. Želja joj je od Boya napraviti ozbiljan brand koji bi na svjetskom nivou konkurirao ostalim crtaćim i kreativnim alatima. No, uvijek joj se prikrade još neka ideja. Tko zna, možda se za nekoliko godina i ono što je sad samo ideja, nađe u prodaji.
Foto: Maja Mesić, šibenikin
