Godinama ste stvarali karijeru u korporaciji i uspjeli ste ostvariti mnoge zacrtane ciljeve. Međutim, nešto vas ‘vuče’ da probate nešto novo, želite ući u poduzetništvo kako biste do kraja ostvarili sve svoje ambicije. No brinite se da nije možda kasno. Ove Amerikanke pokrenule su biznis nakon što su napunile 40 godina, i to im je bio najbolji karijerni potez.
Kad su djeca odrasla, kuća mi je bila nevjerojatno tiha
Cathie Wood odlučila je preuzeti najveći rizik u svojoj karijeri u 57. godini, ostavivši mjesto glavne investicijske direktorica u tvrtki Alliance Bernstein kako bi pokrenula vlastitu tvrtku. Na tu ideju je došla 2012. godine kad je njezino troje djece – u dobi od 15, 19 i 21 godine – bilo odsutno. Tada je shvatila da je kuća nevjerojatno tiha.
“Shvatila sam da ću sljedeća dva tjedna biti sama, što mi se nikada prije nije dogodilo”, prisjeća se Wood. “Čim sam to pomislila, pala mi je na pamet ova ideja. Nisam ni razmišljala o poslu, ali pomislila sam: ‘Cijelo vrijeme si bila učenik disruptivnih inovacija. Zašto ne bi iskoristila ta znanja i na taj način poremetila financijski sektor?”
Kad je krenula s idejom o aktivnom upravljanju burzovnim fondovima ili ETF-ovima, ideju nije uspjela progurati u Alliance Bernsteinu pa je odlučila osnovati Ark Invest 2014. godine. Trebale su joj tri godine kako bi uspjela zaraditi ono što je uložila, a uložila je 5 milijuna dolara vlastite ušteđevine. Prijatelji su njezin biznis nazivali projektom taštine, no to je Wood potaknula samo na još više rada.
Sada je Ark jedna od najbrže rastućih i najuspješnijih investicijskih tvrtki na svijetu. Njezin udio u tvrtki vrijednoj 29 milijardi dolara iznosi 250 milijuna dolara. Jedan od mentora ju je poticao da osnuje tvrtku i ranije, ali Wood ne misli da bi joj to uspjelo. “Tada to ne bi mogla jer sam trebala noću biti kod kuće. U vrijeme kad sam pokrenula Ark, moja su djeca bila sasvim sposobna brinuti se o sebi. Ark je bila moja nova beba.”
Pročitajte više: Slavne žene koje su u 40-ima i 50-ima postale poduzetnice!
Mislila sam da ću gledati kako polako bankrotiram
Cordia Harrington odlučila je započeti pekarski posao s 43 godine, kada je najmlađem od njezina tri sina bilo 11. Njezin knjigovođa i odvjetnik molili su je jer je samohrana majka da preispita odricanje prihoda od 600 000 američkih dolara godišnje od svoje tri uspješne franšize McDonald’sa.
Harrington se ionako odvažila, prodavši franšize i uzevši zajam od 15,3 milijuna dolara za osnivanje tvrtke Tennessee Bun 1996. godine, koja je isporučivala lepinje za hamburgere u nekoliko franšiza McDonald’sa. Prodaja je loše započela i počela je paničariti.
“Mislila sam da ću gledati kako polako bankrotiram”, prisjeća se. “Ali dotad sam već bila toliko u tome. Prodala sam restorane i preuzela ogroman dug pa sam morala to učiniti.”
Gotovo tri desetljeća kasnije, rizik se više nego isplatio. Harrington, nadimka “The Bun Lady”, vrijedi 180 milijuna dolara, nakon što je u listopadu 2019. prodala većinski udio u tvrtki za peciva privatnoj vlasničkoj tvrtki Arbor Investments za neotkrivenu svotu.
“Ray Kroc imao je 52 godine kada je osnovao McDonald’s”, ističe Harrington. “Vaša dob nije bitna. Važna je vaša energija i odlučnost.”
Dva puta bankrotirala prije nego što je pokrenula biznis
Kad je Suzy Batiz s 41 godinom pokrenula tvrtku sprejeva za kupaonice Poo-Pourri, bila je izuzetno svjesna rizika. Već je dva puta podnijela zahtjev za bankrot, izgubivši posao s vjenčanicama s 20 godina, a web stranicu za zapošljavanje zatvorila s 38 godina. Batiz se u početku zavjetovala da se nikada neće zadužiti ili ulagati i pokrenuti drugi posao, ali serijska je poduzetnica došla u napast otprilike četiri godine kasnije. Nakon obiteljske večere 2006. godine kada je njezin šogor razmišljao o tome može li se zarobiti miris kupaonice, Batiz je počela eksperimentirati s esencijalnim uljima i testirati izmišljotine u vlastitoj kupaonici.
Nitko u njezinom životu nije podržao njezino osnivanje nove tvrtke, ali Batiz je, unatoč tome što je dva puta prije propala, ipak krenula dalje. “Nije mi trebala vanjska potvrda koja mi je trebala kad sam bila mlađa”, kaže Batiz, sada 56-godišnjakinja. “Uvijek sam pokušavala nešto dokazati svima, uključujući i sebe. Ali većina nas prolazi kroz krizu oko 40. godine i tada se probudimo za sebe. Pronašala sam sreću u sebi.”
Svoje sprejeve za kupaonice počela je poklanjati prijateljima 2007. godine. Poo-Pourri je otad prodan u više od 100 milijuna boca, a Batiz, koja posjeduje 97% tvrtke vrijedi 215 milijuna dolara. “Ponekad se i sada uplašim”, kaže Batiz, koja je odrastala u siromaštvu u Arkansasu. “Ali sjedim sam sa sobom i pitam: ‘Hoću li biti dobro ako sve ovo nestane?’ I znam da hoću.”
Pročitajte više: Morala je tri puta propasti da joj tek četvrti biznis uspije!
U 80-ima pokrenula novi biznis
Kad je Barbara Bradley Baekgaard bila u dvadesetim i tridesetim godinama, pokretanje posla nije joj bilo ni na kraju pameti. Udala se izravno s fakulteta 1962. godine i u pet godina dobila četvero djece. Bila je domaćica koja nije razmišljala o karijeri dok njezino troje djece nije napustilo obiteljsku kuću. 1982. tada 43-godišnjakinja započela je sa svojom susjedom Patricijom Miller dizajnirati šarene torbe za prtljagu, koristeći tkaninu od JoAnninih materijala i stol za ping-pong kao radni prostor. Poduzeće su nazvali Vera Bradley po Baekgaardinoj majci.
Gotovo četiri desetljeća kasnije, Baekgaard vrijedi 210 milijuna dolara zahvaljujući udjelu u modnom brendu kojim se javno trguje. Od osnivanja Vere Bradley 1982. godine, broj tvrtki u vlasništvu žena u SAD-u naglo je narastao s 2,6 na gotovo 13 milijuna. 81-godišnjakinji, koja je jedna od najbogatijih žena u Americi, drago je što nije započela posao ranije u životu. “Bilo je to savršeno doba za početak”, kaže ona. “Imala sam veliku sreću jer nisam morala birati između ostajanja kod kuće s djecom ili odlaska na posao.”
Baekgaard, specijalistica sociologije, kaže da nije bila dobra u financijama, iskoristila je neželjene savjete muškaraca o tome kako voditi posao. “Svaki muškarac kojeg sam upoznala želio mi je reći kako to učiniti”, kaže ona. “Ponekad su imali dobru ideju.”
Pokretanje poduzeća nije došlo bez žrtve. Osam godina nakon pokretanja Vere Bradley, Baekgaard se razišla sa suprugom nakon 28 godina braka kada se on želio povući na Floridu. “Tvrtka je tek počela stajati na noge”, prisjeća se. “Nikako se nisam mogla preseliti na Floridu! “
Još uvijek nije usporila, članica je uprave Vere Bradley i gradi gostionicu u Fort Wayneu u državi Indiani gdje je sjedište tvrtke. Baekgaard savjetuje ženama da se brzo pokrenu ako naiđu na nišu na tržištu. “Ne gubite previše vremena razmišljajući o tome ili bi netko drugi mogao smisliti istu stvar”, kaže ona. “Pokrenula sam novi projekt u dobi od 80 godina, znači s 40 sam bila beba!”
Foto: Facebook
