Ana Novačić, dobitnica stipendije L’Oréal UNESCO u 2022. godini, asistentica je na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, gdje trenutno piše i doktorski rad. Odmah nam priznaje kako je znanost nije zanimala od najranije dobi, već kako se aktivno tražila i eksperimentirala.
Njezin je izbor srednje škole pao na jezičnu gimnaziju gdje je pohađala dvojeznični program na hrvatskom i engleskom jeziku jer je u tom životnom razdoblju to bio njezin glavni interes. No interesi se mijenjaju, stoga je kao studij upisala nešto posve drugo.
Od neodlučnih početaka do usavršavanja u Francuskoj
Zanimala ju je disciplina koja spaja biologiju i kemiju, a tu je kombinaciju našla u nutricionizmu na PBF-u, na kojemu i danas radi. Željela je baviti se nečime što je primjenjivo na ljude i njihovo zdravlje.
Podrobnim proučavanjem prehrane rodio se interes za molekularni aspekt hrane, odnosno za biokemiju i genetiku, tako da je na istom fakultetu upisala diplomski studij molekularne biotehnologije.
„Sve je prošlo dosta glatko, sve sam mogla napraviti bez pauza i sve je bilo vrlo spontano. U potpunosti sam slijedila svoje interese,“ ukratko opisuje svoj karijerni put. „U laboratoriju za biokemiju, gdje sada i radim, sam dobila priliku produbiti svoje znanje. Tamo sam dobila priliku ispitati svoje interese i upoznati se sa slobodom i kreativnosti koju takav rad nosi uz tehničko znanje.“
Predana radu i učenju, na posljednjoj godini studija je boravila u Orléansu, u Francuskoj, u sklopu diplomskog studija Bioindustrijskih tehnika. Program je to koji se provodi između PMF-a i PBF-a Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Orléansu.
„Na programu smo bili u malim grupama, sa svakog fakulteta je bilo po petero studenata, pa smo imali dosta individualan pristup,“ pojašnjava Novačić i dodaje kako je jako zadovoljna organizacijom, kao i mogućnostima učenja od profesora s različitih fakulteta.
„Naglasak je više bio na samostalnosti koji se u hrvatskom sustavu teže uspostavlja što zbog financija, što zbog velikih grupa.“
Pročitajte više: Odabrane četiri nove stipendistice Nacionalnog programa stipendiranja „Za žene u znanosti“
Pomoću stanica kvasca do ljudskog zdravlja
Otkriva nam i kako joj je jako zanimljivo rješavati probleme u laboratoriju.
„Mi u stanicama imamo genetski kod koji utječe na naše zdravlje, ali i mi možemo utjecati na njega. Mi ga možemo shvatiti bolje nego što ga trenutno shvaćamo i upravljati njime,“ opisuje svoje područje interesa.
Takva istraživanja nude sjajnu daljnju mogućnost primjene, a upravo je to ono što posebno veseli Novačić.
„U mojem laboratoriju radimo sa stanicama kvasca, dakle s jednostaničnim organizmom, u kojemu je zapravo puno procesa koji su slični onima koji se odvijaju u našim stanicama. Tako da određene proteine i njihove uloge pokušavamo shvatiti preko stanica kvasca, a ta istraživanja onda možemo primijeniti na ljudske procese.“
Temeljno područje njezinog interesa jest regulacija ekspresije gena. Konkretno, zanimljiv joj je kompleks RNA egzosom, kompleks koji degradira molekule RNA. Naime, uloga RNA je da regulira proces ekspresije gena, odnosno prema njihovoj se uputi sintetiziraju proteini, i tako RNA utječe na funkcioniranje samih stanica.
„Zanima me način na koji taj kompleks regulira ekspresiju gena,“ pojašnjava. „To je zanimljivo iz biomedicinske perspektive jer je u kvascu on jako sličan onome koji nalazimo u ljudskim stanicama. Pronađene su skupine rijetkih bolesti koje su uzrokovane promjenama u egzosomu, to su uglavnom neurološki poremećaji koji pogađaju mali mozak. Zovemo ih egzosomopatije. To su stvarno teške bolesti s kojima ljudi ne požive dugo.“
Dodatno, promjene RNA egzosoma mogu utjecati na razvoj tumora i na efikasnost anti-tumorskih terapija.
„Trenutno u laboratoriju radimo eksperimente u kojima koristimo stanice kvasca da objasnimo utjecaj egzosoma na efikasnost staničnog odgovora na određene anti-tumorske lijekove,“ pojašnjava.
Ova su istraživanja također vrlo korisna u biotehnologiji u kojoj omogućavaju jednostavan uzgoj velikog broja mikrobnih stanica koje su korisne za zdravstvo.
„U modernoj biotehnologiji, jednostanični organizmi poput kvasca često se koriste kao male ‘mikrobne tvornice’ za proizvodnju korisnih proteina. Primjeri takvih proteina su proteinska cjepiva, hormoni poput inzulina, ili industrijski korisni enzimi,” objasnila je Novačić važnost ovakvog rada. „Što više znamo o ekspresiji gena, to je lakše manipulirati njome i proizvoditi stanice koje će potom i same proizvoditi više nekog produkta, a time će biti i otpornije na uvjete u određenom bioprocesu.“
To su uvjeti poput visoke temperature ili ekstremnih pH vrijednosti. Cilj je da stanice budu što otpornije, te da se ubrza kemijska reakcija u kojoj nastaje korisni produkt. Dobar primjer je korištenje stanica kvasca za proizvodnju biogoriva poput bioetanola.
Pročitajte više: Marina Martinić-Kavur vratila se u Hrvatsku i pronašla savršeni omjer karijere u znanosti i privatnog života
“Jedan posao je nastava, a drugi je rad u labosu.”
Nakon što je diplomirala, prijavila se na natječaj za asistenta koji je raspisao njezin matični fakultet. Poziciju je dobila, a kako s poslom asistenta dolazi i obveza upisa doktorskog studija, upisala ga je. Iako su je mnogi pitali što će raditi s doktoratom i u znanosti aludirajući na tešku zapošljivost, to je nije omelo.
Doktorski studij kao takav ne doživljava osobito zahtjevnim. Budući da trenutno radi kao asistentica na PBF-u, to je njezina glavna obveza, a drži vježbe i seminare za studente od druge do četvrte godine. Istovremeno, radi jako puno eksperimenata u laboratoriju, te tako ima osjećaj kao da radi dva posla.
„Jedan posao je nastava gdje se drže predavanja i ocjenjuje, drugi posao je rad u labosu, čitanje i pisanje znanstvene literature. Kad se sve to zbroji, nema puno slobodnog vremena, a sam doktorski studij bude najmanji dio toga.“
Otkriva kako joj dnevno na rad odlazi i više od osam sati, a ponekad radi i vikendom, premda se trudi da toga bude što manje. Ako mora raditi vikendom, nastoji da to bude što kraće, a to su obično situacije kada su rokovi blizu.
Svoje slobodno vrijeme odabire provoditi s bliskim ljudima, baveći se sportom i provođenjem vremena u prirodi, dok se posao uklopi između ovih aktivnosti.
Odlučna je – osigurat će napredak hrvatske znanosti
Što se tiče njezinih daljnjih ambicija, izrazila je želju za radom u nekoj jačoj instituciji, na ambicioznijem projektu, a otvorena je za različite teme i područja koja su joj bliska.
„Put znanstvenika je obično takav da se usavršava u inozemstvu, to se dosta potiče, kao i rad u nekom drugom labosu. Svakako bih htjela nastaviti sa znanstvenim radom i nastaviti se baviti ekspresijom gena, no još ambicioznije.“
Kao žena u znanosti, i sama primjećuje kako je to nekad bila muški dominirana sfera, no kako su promjene vidljive i brze, barem kada su u pitanju molekularna biologija i genetika.
„Ono to se ne može izbjeći reći je da je u prošlosti ovo područje bilo muški dominirano. Od 1950-ih kad su se ljudi ozbiljnije počeli baviti molekularnom biologijom, više su to radili muškarci. Otkrića i Nobelove nagrade su bile njihove. No mislim da je to povijesna perspektiva, a danas je to drugačije.“
Primjećuje kako su žene sve prisutnije u znanosti, te napominje kako su 2020. dvije žene dobile Nobelovu nagradu iz kemije. I sama uočava velik broj žena u visokom obrazovanju što smatra izuzetno pozitivnim za nadolazeće generacije.
„Bitno je vidjeti pozitivne primjere, i to one slične sebi.“
Dugoročno, iako želi provesti neko vrijeme radeći u inozemstvu, svoju karijeru primarno vidi u Hrvatskoj. Želi se vratiti zbog obitelji i prijatelja, a želja joj je vlastitu obitelj osnovati baš u rodnoj zemlji.
Isto tako, želi vidjeti napredak u znanosti u mjestu iz kojega je došla, te smatra kako je to najbolje sam napraviti.
„Jedino se tako i može napraviti razlika,“ odlučno govori. „Bolje je to napraviti u vlastitoj zemlji nego negdje drugdje.“
Foto: Ana Novačić, „Za žene u znanosti“
