Biljana Cerin stručnjakinja je za IT sigurnost i upravljanje rizicima koja je svoju ljubav prema računalima i informatici otkrila još u osnovnoj školi. Nakon početaka u Ericssonu Nikoli Tesli i rada u s&t-u, sa suprugom je pokrenula tvrtku Ostendo Consulting u kojoj radi za klijente diljem svijeta. Osim u vlastitoj tvrtki, aktivna je i u međunarodnoj urduzi ISACA te je članica njihovog globalnog Taskforcea. Svoje znanje i iskustvo redovito prezentira na različitim strukovnim konferencijama diljem svijeta.
Ugovaranje posla vani puno brže
Završili ste FER. Otkud ljubav prema IT-u?
Na satu tehničke kulture u šestom razredu osnovne škole učitelj nas je pozvao u njegov kabinet kako bi nam pokazao novo školsko računalo. Nas tridesetak malih znatiželjnih glava okupilo se oko učitelja koji je na novom „Orlu“ pokušavao izvesti jednostavan program, zbrajanje dva unesena broja, međutim, bezuspješno. Primjetila sam da je u jednoj naredbi umjesto nule upisao slovo „o“ i to rekla učitelju, nakon čega se program konačno izvršio. Mislim da je to bio točno taj mali dječji trenutak „slave“ iz kojeg je nastala ljubav prema kompjuterima i svemu vezanom uz njih. Nakon toga stvari su se samo nadograđivale, počeli su izlaziti prvi informatički časopisi, upisala sam tadašnji MIOC u Zadru, sve se kretalo u smjeru bavljenja IT-em. FER je bio logičan izbor, iako mi u trenutku upisa nije baš bilo sasvim jasno o kakvom se fakultetu radi, budući da sam u vrijeme kad je trebalo predati zahtjeve za pristup prijemnom ispitu bila u Americi, u programu razmjene učenika, te sam poručila roditeljima da „predaju zahtjev na fakultete gdje se uči matematika i informatika“. No izbor je bio odličan, FER je fenomenalan fakultet, profesori su izuzetno korektni, a kolege s kojima sam studirala i danas su moji najbolji prijatelji i poslovni suradnici.
Stručnjakinja ste za informacijsku sigurnost i upravljanje rizicima. Nositelj ste cijelog niza certifikata. Koliko je danas u IT svijetu bitno imati certifikate? Koji su, po vašem mišljenju najvažniji? Koliko ih je teško dobiti?
Odgovor je jednostavan – jako bitno. Oko toga nemam nikakvih dvojbi, niti jedan trenutak uložen u stjecanje certifikata ne smatram propuštenim, upravo suprotno, uloženo vrijeme i trud se višestruko isplate. Certifikati koje imam za moju struku predstavljaju standard, odnosno za svakog tko se želi baviti ovom strukom poželjno je da nosi bar jedan od tih certifikata. Njihovo održavanje isto tako zahtijeva trud i novac, kontinuirano učenje i stjecanje novih stručnih iskustava kako biste ih mogli zadržati, no danas nije za očekivati da će diploma fakulteta biti sve što vam treba u struci. Ona je samo ulaznica, dokaz da možete ostvariti postavljeni cilj, ali na vama je da se dalje izgrađujete, učite, budete u korak s vremenom. Na to vas potiču stručni certifikati. Svi su važni u svojoj domeni i iza njih stoje ozbiljne međunarodne stručne organizacije koje rade zahtjevan posao unapređenja i podizanja kvalitete struke i vrijednosti certifikata, tako da ne bih niti jednog posebno isticala.
Što se tiče težine njihovog stjecanja, osim polaganja ispita potrebno je dokazati iskustvo u bavljenju stručnim područjem koje certifikat pokriva. Ne mogu točno reći jesu li ti ispiti teški ili nisu, smatram da to ovisi o trenutku u kojem pristupate njihovom polaganju. Ako se pripremate učenjem iz raspoložive literature, a prije toga niste stekli potrebno iskustvo, ispit će vam biti težak. Zbog pritiska i želje za što ranijim stjecanjem tih certifikata mnogi ljudi s nedovoljno iskustva odlučuju se upravo za takav pristup, što onda često rezultira padom na ispitu, međutim, ukoliko ste stekli potrebno iskustvo i tek zatim pristupili ispitu, uz korištenje literature u smislu ponavljanja i sistematizacije znanja, ne bi trebalo biti problema.
Jedna ste od rijetkih (ako ne i jedina) žena sa CISSP certifikatom u Hrvatskoj. Zašto ste baš odabrali područje informacijske sigurnosti?
Informacija je valuta modernog doba, a ukoliko ona nije raspoloživa u pravom trenutku, nije točna i zaštićena od neovlaštenog pristupa, izloženi ste riziku gubitka novca, reputacije, kršenja regulatornih i zakonskih propisa, dragocjenog vremena. Međutim, kako bi informacija ostala sigurna, nije dovoljno baviti se samo tehnologijom i sigurnošću informacijskih sustava, već i poslovnim procesima i procedurama, ugovornim, zakonskim i regulatornim zahtjevima, i ono najvažnije – ljudima. Zato mi je ovo područje nepresušno zanimljivo – istovremeno je usko fokusirano, odnosno zahtijeva specijalističko znanje, a s druge strane uključuje mnogo širi spektar vještina kako biste osigurali da je rizik informacijske sigurnosti sveden na prihvatljivu razinu.
Sa suprugom vodite tvrtku Ostendo Consulting. Pretpostavljam da mnogo vremena provodite s njim, što na poslu što kod kuće. Kako ste podijelili poslove u tvrtci?
Nismo ih podijelili – radimo zajedno, u nekim stvarima je on efikasniji, u nekima ja, neke stvari su njemu draže, neke meni, uglavnom, izuzetno se dobro nadopunjujemo, i na projektima, i u razvoju tvrtke. Radimo sa kolegama i klijentima širom svijeta, što znači različite vremenske zone, nema nekog definiranog radnog vremena, ali trudimo se rasporediti obaveze na način da se ne narušava ono što nam je najvažnije, a to je vrijeme koje treba biti posvećeno nama i djeci. Volimo reći da smo izabrali ovakav stil života, a ne samo posao.
Radite za klijente diljem svijeta, a živite u Hrvatskoj? Kako ste se na to odlučili i da li je to izvedivo?
Još u početku bavljenja ovim poslom stekla sam mrežu poslovnih kontakata, kolega stručnjaka u svijetu, te je održavala niz godina, kroz sudjelovanja na stručnim konferencijama i angažman u radu stručnih organizacija. Uvijek sam znala da su naše usluge tražene vani i da ima mnogo projekata kojima se mogu priključiti, te sam tako u jednom trenutku i odlučila. Možda je bila potrebna doza hrabrosti i samopouzdanja za takav pothvat, međutim i suprug i ja smatrali smo da smo već stekli dovoljno iskustva i znanja da se možemo suočiti i sa izazovima globalnih klijenata. Svi naši projekti sastoje se od tzv. onsite i offsite komponente, bilo da su u Hrvatskoj ili vani – trebate dio vremena provesti na sastancima, predavanjima, radionicama s klijentom, a dio vremena u svom uredu analizirajući prikupljene podatke i pripremajući projektne isporuke. Potpuno je svejedno putujete li iz Hrvatske na sastanak u Ameriku, Veliku Britaniju ili negdje bliže autom – nekoliko sati razlike u dužini putovanja. Uz dobro planiranje aktivnosti, kvalitetan odnos sa kolegama i klijentima, pripremu i organizaciju obiteljskih i privatnih obaveza dok ste na putu, sve se može izvesti. Osim toga, naši kolege u Americi i drugim lokacijama po svijetu odrađuju dio potrebnog onsite angažmana. Stvar je uvijek u dobroj komunikaciji i koordinaciji. Naravno, uz upotrebu modernih komunikacijskih tehnologija fizička udaljenost je sve manji problem, međutim još uvijek je bitan i taj osobni kontakt koji često donosi presudnu odluku u odabiru konzultanta, te daljnju i ponovljenu suradnju s konzultantskom tvrtkom.
Postoji li tržište kod nas za vaše usluge? Radite li i za domaće klijente i koja je razlika između domaćih i stranih klijenata?
Postoji, međutim kao tvrtka nismo toliko fokusirani na naše tržište ponajviše zbog duljine procesa prodaje. U tome je i glavna razlika između domaćih i stranih klijenata – postupak ugovaranja posla sa stranim klijentima traje mnogo kraće. Druga razlika je u tome što su najveći korisnici naših usluga tvrtke posvećene brzom razvoju i proizvodnji, te žele biti sigurni da je upravljanje rizicima informacijske sigurnosti u njihovim razvojnim projektima i investicijama u informacijski sustav, koji pruža potporu takvom razvoju, učinkovito implementirano. Kod nas nažalost proizvodnja i investicije stagniraju ili ih gotovo ni nema. Druga vrsta klijenata su oni pod velikim regulatornim pritiskom u ovom području, i kod nas i vani, međutim kod njih ponekad fokus nije toliko na brzini te prodajni ciklus traje nešto duže. Omjer količine angažmana oko prodaje i količine posla kojeg dogovorimo na vanjskom tržištu je mnogo povoljniji nego na domaćem.
Kako uspijevate uskladiti privatni i poslovni život? Imate dva sina koji pohađaju školu. Tko im pomaže pri pisanju zadaća? Tko se brine za njih kad ste vi i suprug na putu?
Trudimo se da nismo nikad na putu oboje istovremeno, a u rijetkim prilikama kad se to desi, uglavnom uspijemo složiti obaveze tako da i djeca mogu ići s nama, te se naš poslovni put pretvori u kombinirano turističko-obiteljski-poslovni izlet. Ukoliko je samo jedan od nas odsutan, to nikad nije na duže od mjesec dana bez prekida, što jasno istaknemo unaprijed u pregovorima s klijentima. Ukoliko smo rijetko neizbježno i suprug i ja istovremeno na putu, takva putovanja su izuzetno kratka, a u pomoć priskaču naši roditelji. Što se tiče zadaće, uvijek smo tu ako nešto zapne, pokažemo im, pomognemo u učenju, ali ne na redovnoj bazi. Odlični su učenici i znaju da je učenje jedina obaveza koju imaju i na taj način smo se postavili prema školi i učenju. I mi i njihove učiteljice i učitelji stalno im naglašavamo ono najbitnije, a to je da se školuju za sebe, ne za roditelje niti za bilo koga drugog. Možda zvuči malo strogo, ali – mi smu tu da im pružimo svu ljubav, toplinu, pažnju i prekrasno djetinjstvo, ispunjeno kvalitetnim i raznolikim iskustvima koja će im kasnije pomoći u životu, a oni su ti koji će pisati svoje zadaće.
Veoma ste aktvni u međunarodnoj udruzi ISACA i redovito sudjelujete kao govornik na strukovnim konferencijama diljem svijeta. Kako te obaveze usklađujete sa poslovnim obavezama? Znamo da na konferencijama imamo malo žena govornika, a osobito u industriji poput vaše. Koje vi koristi vidite od aktivnog sudjelovanja u razvoju struke?
Ova struka mi je mnogo pružila i osjećam da moram pružiti nešto natrag, a to najučinkovitije mogu ako svoja iskustva i znanja stečena na projektima podijelim sa kolegama u struci. Budući da poslovne obaveze dogovaram s klijentima uzimajući u obzir svoju i njihovu raspoloživost, nije problem izdvojiti dio vremena za angažman oko struke, odlazak na konferenciju, rad u stručnim udrugama. Bitno je dobro definirati prioritete i biti siguran da se projekti izvršavaju u skladu s planom, a sve eventualne promjene dobro iskomunicirati, obrazložiti i usvojiti na vrijeme. Osim toga, klijenti cijene moj stručni angažman, drago im je kad održim predavanje na nekoj poznatoj svjetskoj konferenciji, samim time su i oni dodatno uvjereni u kvalitetu naše suradnje. Uvijek potičem klijente da svoje stručnjake pošalju na te događaje, koji su sami po sebi odlična kombinacija poslovnog umrežavanja, učenja i zabave, te se stječu nova poslovna poznanstva, a postojeća produbljuju.
Žene govornici jesu – problem. Kratko i jasno, nedostaje nam žena govornika. Na nedavnoj konferenciji u Londonu poveo se razgovor upravo o tome, zašto je malo žena govornika. Iznenadio me gotovo identičan odgovor nekoliko kolegica iz struke, za koje znam da su jako zanimljive sugovornice i izvrsne u svojoj struci – kažu da im je držanje predavanja pred velikom, nepoznatom publikom jednostavno prestresno, da se ne žele tome izlagati. Čak primjećujem da žene iz publike vrlo rijetko postavljaju pitanja. Iskreno, ne znam zašto je to tako. Ne vjerujem da te žene ne bi sasvim besprijekorno održale svoje predavanje, u domeni koju poznaju, u struci kojom se bave već toliko godina. Nešto više odvažnosti, nešto više razumijevanja da smo svi tamo kolege, stručnjaci, suradnici, ljudi koji vole učiti, dijeliti i stjecati nova iskustva… možda bi to pomoglo.
Koji bi, po vama, bio recept za povećanje broja žena u IT industriji?
IT industrija je dinamična, brza, sveprisutna, bitna. Raditi u IT industriji više ne znači samo sjediti za računalom i pisati neki programski kod ili administrirati informacijske sustave. Budućim studenticama potrebno je približiti mogućnosti izbora zanimanja u IT industriji na način da im se pokaže da postoje mnogi raznovrsni i zanimljivi poslovi u IT-u i vezani uz IT, pokazati im gdje i što bivše studentice rade, organizirati posjete i razmjenu iskustava kroz suradnju s fakultetima i srednjim školama. Mislim da znatno pomažu i ovakvi intervjui sa ženama iz struke. Ponekad imam priliku razgovarati sa mladim ženama koje žele upisati neki tehnički fakultet, te vidim da unaprijed imaju stvorenu sliku takvih fakulteta kao teških, zahtjevnih, „muških“. Savjetujem im da odu koji dan na fakultet, prošetaju hodnicima, vide svoje buduće profesore, kolegice i kolege, razgovaraju s njima, pitaju kako im je, osjete atmosferu. Da, možda će biti teško i zahtjevno, ali uz dobre profesore, prijatelje, vlastiti trud i podršku obitelji, ništa nije nesavladivo, naročito ako imate jasnu sliku onog što vam takvo školovanje može pružiti.
Foto: privatna arhiva Biljane Cerin
