Kada razmišljamo o današnjem konceptu uspjeha u poslovnom svijetu, on se uglavnom mjeri površnim kategorijama, među kojima je presudno ostvarivanje što veće dobiti, bogatstva. Uspjeh je u očima onih koji o njemu govore puno više kvantitativan, nego kvalitativan pojam.
Biblija kao škola biznisa – uspjeh nije cilj, nego posljedica
U takvom kontekstu, posebno uzevši u obzir da radimo u okruženju u kojem se velika većina stanovništva izjašnjava kao kršćani, prevladava posve pogrešno mišljenje da Biblija nema nikakve veze sa poslovanjem.
Konstantno smo bombardirani različitim ‘new age’ receptima kako pomoći sebi, kako unaprijediti sebe i odnose s drugim ljudima, kako poboljšati svoju financijsku situaciju, rasti, evoluirati…
Problem je u tome da je većina ovih ‘magičnih formula’ i novootkrivenih ‘istina’ izrazito individualistička, koncentrirana na nas, okrenuta imanentnom, ustvari – egocentrična.
Također, postoji čudan stav da ćemo uspjeti već ako u to vjerujemo i kažemo da će se to nama ostvariti, kako Paulo Coelho kaže: ‘Ako nešto jako želiš, sve će se urotiti da se to i ostvari. No, takav stav u svom meritumu i dalje ima problem; u njega je ugrađen kod sebičnosti i fokus na onome: daj mi, daj više, više meni…
Prema biblijskom konceptu poslovanja, prvo pitanje koje si moramo postaviti svakako je: čiji život mogu učiniti boljim? Ako smo uistinu zainteresirani za to kako pomoći našim bližnjima da ostvare svoje želje, ciljeve i nade, uspjeh, pa i onaj mjeren novcem, prirodna su posljedica takvog stila života.
Svoj um trebamo zaposliti pozitivnim mislima, a svoje ruke dobronamjernim i ispravnim radom. Tada će naše pomisli uspjeti, a naš trud urodit će dragocjenim plodovima. Dakle, prema biblijski uravnoteženom konceptu poslovanja, uspjeh NIJE CILJ, NEGO JE POSLJEDICA.
Nekoliko pravih istina o uspjehu, umjesto onih koje se prodaju dobro upakirane u marketinški celofan, jako se dobro mogu ilustrirati pričom koju nalazimo u Starom Zavjetu. Odnosi se na osobu koju znamo samo pod imenom gospođa Manoah.
Gospođi Manoah ukazuje se Anđeo i objavljuje joj da će roditi sina, bez obzira na činjenicu da je nerotkinja. Ona brzo odlazi svome mužu i govori da ju je posjetio Božji čovjek i objavio joj da će zatrudnjeti i roditi sina.
Nakon toga gospodin Manoah upućuje molitvu Bogu i traži od njega da im opet pošalje Božjeg čovjeka i objasni im što činiti s djetetom koje će se roditi. I Bog uslišava molitvu Manoahu. Međutim, i drugi put je Anđeo posjetio samo gospođu Manoah. Njen muž i ovaj put nije bio kraj nje. Ona je brzo otrčala do svog muža i to mu javila riječima: “Eto, javio mi se opet onaj čovjek, koji mi je onda došao.”
Manoah je ustao i pošao za svojom ženom. Kad dođe k anđelu, zapita ga: “Jesi li ti čovjek, koji je govorio sa ženom?” On odgovori: “Jesam.”
Prinijeli su žrtvu Bogu, dogodilo se čudo pa se Manoah jako uplašio i bio uvjeren da će i on i žena umrijeti.
Što možemo naučiti iz ove priče? Nekoliko stvari.
Manoah je bio pasivan čovjek koji nikad nije bio na mjestu događaja, na pravom mjestu u pravo vrijeme. Osnovna postavka uspjeha je biti na mjestu događaja. Dakle – akcija je krucijalana.
Strah – emocija koja stoji između nas i uspjeha
Poštovanje je iznimno važno.
U rečenici koju je Manoah uputio anđelu: „Jesi li ti čovjek koji je govorio sa ženom?” ne vidi se poštovanje. Ne bi li puno bolje zvučalo: Jesi li ti čovjek koji je razgovarao s mojom suprugom?
Ako uistinu njegujemo poštovanje prema ljudima, možemo očekivati da ćemo:
– poznavati više ljudi
– više ljudi će nam vjerovati
– više ljudi će nas voljeti
Logično je da ćemo, djelujući na takav način, biti uspješni u poslu koji radimo. Strah. Destruktivna emocija koja nas blokira stoji između nas i uspjeha. Promjena je neugodna, ali nužna. Za istinski uspjeh potrebne su nam sve one osobine koje Manoah, na žalost, nije imao. Upravo zbog toga zabilježen je u Bibliji kao personifikacija pasivne osobe. Mi ne moramo tako živjeti. Prilike su pred nama i čekaju. Ali mi ne moramo čekati.
Katarina Braovac, poduzetnica i vlasnica društva Klijent d.o.o. Rođena je u Tripoliju, Libija, 16.04.1976. godine. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1999. godine, a 2012. godine završava sveučilišni poslijediplomski znanstveni studij Financije poduzeća te stječe zvanje magistra znanosti znanstvenog polja ekonomije, grane financije. Njena tvrtka dio svojih prihoda kontinuirano ulaže u različite humanitarne projekte u koje su uključeni i mnogi njeni klijenti što je pozitivno utjecalo na poslovanje- prosječna stopa rasta poslovnih prihoda na godišnjoj razini iznosi više od 30%.
foto: 123.rf
