Dragana Lucija Ratković Aydemir, napustila javni sektor kako bi pokrenula tvrtku za interpretaciju baštine, kulturni turizam i menadžment s kojom dogodine slavi 15 uspješnih godina rada.
Jeste li posjetili Ivaninu kuću bajki u Ogulinu ili Ekomuzej batana u Rovinju? Ako niste, sigurno ste barem čuli za njih. Dragana Lucija Ratković Aydemir je zaslužna za razvijanje tih i mnogih drugih projekata u polju interpretacije baštine kod nas. Njezina tvrtka „Muze“ potaknula je razvoj interpretacijskog planiranja kulturne baštine u Hrvatskoj koja slijedi najviše standarde struke te istodobno približava ljudima baštinu na drugačiji način, zanimljiv svima.
Još u srednjoj školi Dragana Lucija je znala da želi raditi u kulturi pa je upisala studij povijesti umjetnosti i komparativne književnosti. Prvi posao nakon fakulteta bio joj je u Ministarstvu kulture. Počela je raditi 1995. godine, u poratno vrijeme, kad se radilo na različitim poslovima očuvanja i obnove kulturne baštine. „Kroz upoznavanje različitih lokaliteta pronašla sam svoj poziv, ali shvatila da ljudi malo znaju o baštini koja ih okružuje. Bogata baština u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno prezentirana ni lokalnom stanovništvu, a ni turistima.“
Iz Ministarstva kulture u lokalne zajednice koje žive kulturu
U svom radu u Ministarstvu uvidjela je ogroman potencijal reprezentacije baštine, usku vezu kulturne i prirodne baštine i kroz turizma te, povrh svega, snažan utjecaj koji baština ima na lokalno stanovništvo. Uočila je prostor za razvoj nove djelatnosti u kulturi u Hrvatskoj te je osjećala da samostalno može mnogo postići.
Dok je još radila u Ministarstvu kulture dobila je ponudu za rad na Ekomuzeju batana u Rovinju. Željna učenja i profesionalnog razvijanja paralelno je upisala i kulturni menadžment u Bruxellesu. Kad je projekt Ekomuzeja batana završio, objeručke je prihvatila ponudu da i dalje razvija i upravlja projektom. Imali su samo jedan uvjet koji je Draganu Luciju potaknuo da krene u poduzetničke vode. „Željeli su da imam svoju firmu i to je bio pokretač poduzeća ‘Muze’ 2005. godine.“
U početku, pri pokretanju poslovanja, uspjela je samo pokriti osnovne troškove. Ipak, imala je vjere u sebe. „Kolege iz javnog sektora su mi rekli da sam hrabra, ali luda“, uz smijeh govori Dragana Lucija, ističući kako razumije one koji vole sigurne luke. „Važno je dobro poznavati samoga sebe i to poštivati, kako u životu, tako i u poslu. Ja sam znala za sebe da imam tu snagu, da se mogu otisnuti iz sigurnosti javnog sektora. Dane i noći svog rada posvetila sam razvijanju poslovnog modela interpretacijskog planiranja baštine. Danas ponosno mogu reći da dogodine, zajedno sa svojim Muzama, slavim 15 godina rada.“
Iz uspjeha i iz padova jednako se uči
Ekomuzej batana uskoro je osvojio brojne nagrade te je postao relevantan za projekte u Hrvatskoj i šire. Posebno se ističe činjenica da je ovaj muzej upisan u UNESCO-v Registar najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta 2017. godine.
Turistička zajednica Karlovačke županije joj je pristupila upravo na temelju njezinog rada s Ekomuzejom batane. „S njima sam radila projekt na koji sam najponosnija. Ogulin zavičaj, Ivanina kuća bajke, Ogulinski festival bajke“, rekla je. Taj projekt joj je stvorio sigurno poslovanje.
Poslovanje je bilo uspješno do Svjetske krize 2008./2009. godine. U to vrijeme morala je raditi samostalno od kuće, to je bilo najteže vrijeme za tvrtku Muze. „Neke stvari ne možeš planirati, radiš u najboljoj namjeri s ciljem da ostaneš aktivan.“ Iako nije bila u mogućnosti zapošljavati, radila je sama na nekoliko uspješnih projekata.
Veliki projekt financiran iz zajma Svjetske banke kojim je upravljalo Ministarstvo zaštite okoliša 2011. godine dovelo je do ponovne stabilizacije Muza te novog zapošljavanja.
Kultura, turizam i interpretacijsko planiranje
Kultura je i dalje posljednja stavka u financiranju kod nas, no kultura i turizam su usko povezani što pozitivno utječe na posao ljudi u kulturi. U interpretacijskom planiranju, osim kulturnog i turistički sektor postaje svojevrsni poslodavac. Turističke zajednice su financirale mnoge projekte, a kako turizam pripada gospodarskom sektoru, generira dobit. „Ja sam žena iz kulture koji radi u turizmu. Do problema može doći ako se kulturom i baštinom bavi osoba iz turizma jer turistifikacija baštine može dovesti do njezine degradacije.“
Školovanje je u tom dijelu vrlo važno, a sve zaposlenice Muza su visoko obrazovane te se neprestano stručno usavršavaju na tečajevima interpretacije baštine, polaze konferencije i seminare, djeluju u europskim udrugama te prate svjetske trendove. „Želimo svojim radom opravdati povjerenje koje nam ukažu ljudi za koje radimo, nama je kvaliteta rada kriterij od kojeg nikada ne odstupamo. Konačno, naša hrvatska baština je bogata i puna narativa te zaslužuje da ju se kvalitetno interpretira i prezentira.“
Posao Muza je postavljanje projekta, njegovo osmišljavanje, oblikovanje, pozicioniranje te pronalaženje dobrih suradnika iz kreativnog sektora upravo kako ne bi došlo do banalizacije. „Idejno osmišljavamo i dovodimo do realizacije uz upravljačke elemente. Isto tako savjetujemo klijente kako doći do sredstava za financiranje baštinskih projekata.“
Financiranje projekata
Obično kultura i redoviti prihodi ne idu ruku pod ruku, ali situacija je danas bitno drugačija nego kad su Muze započinjale 2005. godine. Povećan je broj financiranja kulturne i prirodne baštine u svrhu turizma. Europska unija je također financirala tu liniju u Republici Hrvatskoj, fondovi su omogućili brojne natječaje. Isto tako, pojavili su se Interreg projekti, projekti međunarodne suradnje.
Fondovi Europske unije pomažu lokalnim čelnicima koji žele neku baštinu preoblikovati u zanimljivu atrakciju. „Lakše nam je raditi kad je grad ili općina ozbiljno odradila neki dio procesa i shvatili su da je neka vrsta baštine prava za njih. Poistovjećeni su s njom i znaju što žele.“
Nažalost, brojne situacije su takve da čelnici gradova i općina žele novac iz fonda iskoristiti za obnovu ‘prve zgrade’. „Smisao je pokrenuti zajednicu da se ona osjeća ponosna na neku svoju baštinu, identificira se s njom te od toga želi stvoriti turistički proizvod.“
Različite vrste financiranja stvorili su i konkurenciju, no to ih čini samo motiviranijima i bržima. „Držimo svoje standarde, vodimo se kvalitetom te želimo dizati ljestvicu.“
Pažljivo s kulturom i profitom
Ponekad imaju klijente kojima trebaju objasniti čime se bave Muze. Muzeji i kulturna baština često ne privlače veliki broj ljudi zbog stručne prezentacije usmjerene na ograničeni broj ljudi. „Nama je cilj interpretirati određeni fenomen kulturne baštine tako da bude relevantan za publiku kojoj se obraća, bio to netko od 12 ili 80 godina.“
Iako je cilj stvoriti turističku atrakciju za široke mase, a time i povećati profit, treba biti oprezan s profitom i kulturom. „Nisam zagovornik da svaka kultura mora biti profitabilna. Moje mišljenje je da svaki narod koji drži do svoje kulture mora njegovati baštinu radi osobnog opstanka. Za neke stvari nema pregovaranja, Hrvatskoj trebaju muzeji i baština bez obzira na to možemo li ju unovčiti ili ne.“
Velike razlike postoje u odnosu prema baštini u Hrvatskoj i u primjerice anglosaksonskim državama. Ondje je tradicija interpretacije baštine stara gotovo 100 godina. „Oni su uvidjeli važnost ulaganja u baštinu kao osnovni demokratski princip jer smatraju da svaki čovjek ima pravo o baštini saznati na način koji je njemu prihvatljiv.“
Trenutno je veliki bum muzeja u Kini i Indiji jer počinju shvaćati važnost kulturnog turizma koji se temelji na aktualizaciji baštine. „Putujemo više nego ikad, dostupni smo jedni drugima, ali putujemo kako bismo upoznali drugog, kako bi nam taj drugi ispričao svoju priču. To je temelj turizma.“
Povezano: Kako se financirati u kulturnim i kreativnim industrijama?
Žensko društvo Muza koje pomiče granice
Dragana Lucija danas sa zadovoljstvom vodi ženski tim, koji možda brojčano nije velik, ali svojim radom, u privatnom sektoru u kulturi, svaki dan pomiče brda. U Muzama rade žene iz struka koje na tržištu rada često imaju probleme s pronalaskom posla u struci. One su redom muzeologinje, povjesničarke umjetnosti te etnologinje i kulturne antropologinje koje ujedinjuje ljubav prema kulturnoj i prirodnoj baštini.
Muze su njezin život pa nastoji i svojim stilom vođenja i razvijanja zaposlenica držati balans poslovne i obiteljske atmosfere u uredu. Vjeruje kako je važno kolegicama biti podrška u poslovnom smislu, ali i u privatnom. Ističe kako je svjesna problema s kojima se žene često suočavaju zbog majčinstva pri zapošljavanju ili povratku s porodiljinog. U tom dijelu priče kolegicama pruža punu podršku „Prošle godine jedna je kolegica je rodila, činimo sve da se osjeća sigurno dok je na porodiljinom dopustu. Druga kolegica ima dvoje djece pa smo pronašli način da radi na pola radnog vremena, da se može dovoljno posvetiti svojoj obitelji. Kao ženski tim baš pokušavamo biti podrška jedna drugoj, da budemo sretne i zadovoljne. Sve su to pametne žene koje se mogu ostvariti i kao majke i kao poslovni ljudi što mi podržavamo“, zaključila je.
Podjela privatnog i poslovnog života je umjetna
Njezin život je prikaz pretapanja poslovnog i privatnog. Udana je za muškarca koji je strastveni ljubitelj baštine pa su se i upoznali na jednoj takvoj konferenciji. „Za mene je ta podjela, posao i ‘ostatak života’, umjetna. Kad pogledate koliko svaki dan radite i koliko sati provodite na poslu, zvuči kao da ne živite jer ste bili na poslu. U poslovnom djelu upoznajem razne ljude koji su mi postali prijatelji, a tako sam i upoznala supruga.“
U vođenju poslovanja Dragana Lucija naučila je slušati i svoju intuiciju, a brojne probleme koji se nameću u poslu rješava u hodu i uvijek sa svojim timom. Smatra da su i greške sastavni dio vođenje posla, a to govori i svojim kolegicama. „Greške će se dogoditi, važno ih je osvijestiti i vidjeti što se moglo bolje.“
Za osobe koje djeluju u baštinskom sektoru, ali i u drugim područjima, smatra da je najvažniji motiv strast prema poslu.
„Uvijek savjetujem ljudima da idu za onom profesijom u kojoj nalaze svoju strast. Mehanički pristup poslu malo koga može zadovoljiti. A u našem zanimanju motivacija nije samo materijalna, već ako imamo u sebi taj poziv, rastemo i razvijamo se, naš je posao način života koji doprinosi i društvu u kojem djelujemo.“
Foto: Privatna arhiva
