Iva Dropulić, ekonomistica je iz Rijeke koja trenutno radi u Barclays banci u Londonu na projektu resturkturiranja poslovanja. Razgovarali smo s njom o njenom karijernom putu od pripravnice u Riječkoj banci do bankarice u Londonskom Cityu.
Znanje engleskog kao odskočna daska na početku karijere
Nakon završenog Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Riječanka Iva vratila se u svoj rodni grad gdje je počela raditi kao pripravnica u tadašnjoj Riječkoj banci. Kako je odlično znala pričati engleski i imala je Cambridge certifikat, predložili su joj da se pridruži timu stranih konzultanata na projektu reorganizacije. Nakon nekoliko mjeseci, početkom 2002. godine, dolazi do akvizicije Riječke banke od strane Erste banke i Iva prelazi u odjel rizika.
“ Više mi je odgovarao analitički dio, a manje rad u prodaji ili sa klijentima”, objašnjava Iva.
Željela se dodatno educirati pa se krajem 2002. prijavljuje na stipendiju British Councila za magisterij, koju je uskoro i dobila. Stipendija joj je pokrivala školarinu i troškove života na Cass Business School u Londonu, na smjeru upravljanje investicijama, na kojem je učila kako upravljati portfeljem, analizirati sve vrste investicija te mjerenje i upravljanje rizicima.
“Cass Business School fokusiran je na praktične aspekte nastave, s obzirom da je većina predavača ujedno zaposlena u bankama. Iako ima i puno teorije, radi se na konkretnim projektima vezanima za industriju. U početku mi je bilo dosta stresno jer je koncept potpuno različit od Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Imali smo ispit svaka četiri mjeseca, a paralelno se radilo na projektima u grupama”, objašnjava Iva svoje prve mjesece školovanja u Londonu.
U maloj banci se puno više nauči
Kako bi uopće mogla otići na godinu dana školovanja u London, Iva je morala uzeti godinu dana neplaćenog rada na tadašnjem poslu u Erste banci. U to vrijeme bila su velika ograničenja što se tiče zapošljavanja Hrvata i ostalih neeuropskih državljana tako da se Iva nakon što je završila Cass Business School vratila u Hrvatsku. Vratila se u Erste banku, ali ovaj put u Zagreb u Odjel za tržišne rizike.
“To mi je bilo odlično iskustvo jer je tržišni rizik postajao sve bitniji i tijekom rada morali smo puno učiti. Tek sada kad radim u velikoj banci vidim prednosti rada u maloj. Mi smo u Erste banci radili sve, prošla sam sve sektore, dok se ovdje početnik odmah specijalizira za jedan jako uski segment. To mi je bilo odlično iskustvo jer sam dobila širinu u znanju”, kaže Iva.
Također je dosta surađivala i s kolegama iz grupe te držala stručne seminare po regiji, a u 6 godina karijere u Erste banci napredovala je do voditeljice Odjela za rizike.
Traženi stručnjaci iz istočne Europe
Na jednoj konferenciji 2010. godine susrela je bivšeg profesora sa Cass Business School koji joj je ponudio posao u Londonu.
“Posao sam odbila jer je plaća bila premala. Ubrzo nakon te inicijalne ponude počeli su me češće kontaktirati agenti za zapošljavanje iz Londona. Naime, naš regulator je prije početka financijske krize počeo s uvođenjem regulative vezane za upravljanje rizikom likvidnosti u upravljanje aktivom i pasivom banke te je po tome je bio ispred većine regulatora u Europi. Nisam se planirala vraćati u London, ali me je ponuda britanskog regulatora zainteresirala jer je to bila prilika da naučim o funkcioniranju njihovog tržišta i započnem karijeru u svjetskom financijskom središtu“, objasnila nam je Iva.
Proces selekcije koji je morala proći sastojao se od nekoliko inicijalnih razgovora koji su se obavljali preko telefona, a tek nakon ulaska u zadnji krug Iva je otišla na razgovor u London čiji je putni trošak snosio poslodavac. Primljena je na posao i na toj je radnoj poziciji ostala dvije i pol godine.
“Radno okruženje mi je bilo odlično. Ipak, velika želja mi je bila probati raditi u velikoj banci”, kaže Iva.
Želja joj se ubrzo ostvarila kada su je 2013. godine kontaktirali iz Barclays banke za globalni projekt restrukturiranja poslovanja gdje se Iva bavi problematikom iz aspekta riznice.
Život i posao u Londonu
Što se tiče života u Londonu, Iva kaže kako je život odličan, ali je vrijeme užasno.
“Vrijeme je test psiho izdržljivosti”, sa smiješkom odgovara Iva i nadodaje da se “možeš baviti čime god hoćeš, ovdje sve postoji, ali treba novaca jer je sve jako skupo”.
Što se tiče troška režija, ova ekonomistica govori kako su otprilike kao i kod nas, ali je najam skup – kreće se od tisuću funti pa na više za jednosobni stan, a dodatni minimalni troškovi života iznose oko tisuću funti.
Ugovori se potpisuju na godišnju bruto plaću prije poreza. Postoji osnovna plaća i fleksibilni dio plaće koji je nešto kao džeparac kojim se može kupiti zdravstveno osiguranje ili neko drugo osiguranje, a postoji i opcija kupnje dodatnih godišnjih dana. Iva ima ugovor na stalni radni odnos, ali dosta ljudi ima i status freelancera s ugovorima na određeno pa imaju fleksibilniji raspored. Neki pak rade samo tri dana u tjednu, ovisno o poslodavcu i kompaniji.
Žena u financijskom sektoru ima, a na vodećim pozicijama u skladu sa prosjekom – oko 20-tak posto.
Ravnoteža privatnog i poslovnog života ovisi o fazi u kojoj se projekt nalazi, ali u banci postoji fleksibilnost i moguće je raditi i od kuće.
Jako je skupo imati djecu, a žene rade i do dva tjedna prije termina poroda i vraćaju se na posao već nakon tri do šest mjeseci.
“Svaka firma ima svoju politiku o tome. Ovo je jedan posve drukčiji svijet i ovdje je jako puno ljudi tako da ne postoji dovoljno infrastrukture za sve. Godinama unaprijed se razmišlja o školama jer postoje liste čekanja, a roditelji nastoje dati djecu u privatne škole jer im je to garancija za bolje obrazovanje. Predgrađa su bolja za život, ali duže se putuje na posao”, kaže Iva.
Što se tiče zaposlenja u Velikoj Britaniji, ističe kako uvijek postoji potražnja za kvalitetan kadar, pogotovo u financijama.
“Velika Britanija više nije u krizi i iako postoji ograničenje za zapošljavanje Hrvata, papiri ipak u većini slučajeva budu riješeni. Malo je teža procedura dobivanja radne dozvole, ali nije nemoguće. Njihovo rješavanje uvelike ovisi o volji poslodavca”, zaključuje Iva.
Foto: privatna arhiva Ive Dropulić
