Korupcija je u hrvatskom političkom, društvenom i medijskom prostoru posljednjih godina vrlo čest i rado spominjan pojam. O borbi protiv korupcije, pak, nema toliko govora, posebno ne o programima edukacije i prevenciji. Zbog želje za perspektivnijom budućnosti i zdravijim društvom ovaj tekst posvećen je prevenciji korupcije, točnije ženama koje u ovom dugotrajnom i nezahvalnom poslu predano pomiču granice.
Žene u borbi protiv korupcije
Priča o preventivnom pristupu borbi protiv korupcije počinje u Boliviji 1985. godine kada je na prvim demokratskim izborima Ronald MacLean Abaroa izabran za gradonačelnika glavnog grada La Paza. Stanje koje je zatekao u gradu bilo je katastrofalno. Stoga je uz pomoć prijatelja, mentora i stručnjaka, Roberta Klitgaarda, započeo iz temelja čistiti sistem gradske uprave i uspostavljati funkcionalnije sustave manje osjetljive na korupciju. Da je obavio nezamisliv posao dokazuje i činjenica da je u gradonačelničkoj fotelji sjedio do 1991. godine.
2004. godine, zajedno s izvršnom direktoricom rumunjske nevladine organizacije FPDL Anom Vasilache i njezinim (većinom ženskim) timom usavršava i započinje implementaciju programa antikorupcijske praktičare (PAP) – novi program čija snaga nije ležala samo u identificiranju aktivnosti osjetljivih na korupciju unutar lokalne samouprave, niti u preslikavanju gotovih rješenja upotrebom represivnog aparata kako to piše u mnogim knjigama, već u samom procesu. Kroz ovaj proces zaposlenici gradskih uprava sami dolaze do zajedničkog, dubljeg shvaćanja korupcije, a plan rješavanja (potencijalno) korumpiranih sistema donose oni sami, a ne nameće ga vanjski stručnjak.
Izgradnja konstruktivnih odnosa i uključivanje ljudi u participativni proces oduvijek su bili primamljivi ženama i privlačili ih. Preneseno na moderno poslovno okruženje – većina žena jest prirodno vješta u facilitiranju takvih procesa, jačanju komunikacije i poticanju članova tima da rade zajedno na učinkovit način i konstruktivno upravljaju svojim konfliktima.
Stoga je metodologija rada PAP projekta, koji pretpostavlja da korupcija nije (samo) problem loših ljudi, već loših organizacijskih sustava, i da je za rješavanje korupcije potrebna polazna točka za preobrazbu i poboljšanje lokalne samouprave, privukla mnoge žene. PAP je do sada proveden u više od 10 zemalja srednje i jugoistočne Europe, a Hrvatska se može podičiti s 2 praktičara i 4 antikorupcijske praktičarke, a nakon novog ciklusa edukacija, čak će 7 trenerica i konzultantica biti u mogućnosti raditi s novim organizacijama.
U razgovoru s našim sunarodnjakinjama i kolegicama iz regije saznajemo da su se sve prijavile na edukaciju za stjecanje titule certificirane antikorupcijske praktičarke iz vrlo sličnih razloga. Diljem Europe, pa tako i u navedenim zemljama, korupcija predstavlja velik problem i koči lokalne samouprave u njihovom razvoju i svakodnevnom radu. Budući da naše praktičarke mahom rade u udrugama i tvrtkama koje se bave društveno odgovornim poslovanjem, ovdje su pronašle svoj interes i priliku za osobni razvoj, ali i rast zajednica u kojima djeluju.
Prema podatku Globalnog barometra korupcije Transparency Internationala, žene će u puno manjem postotku platiti mito u usporedbi s muškarcima. Iako bi se iz ovog podatka možda dalo zaključiti da su žene „otpornije“ na koruptivne radnje i time sposobnije za borbu protiv korupcije, naše praktičarke tvrde suprotno. Ne smatraju borbu protiv korupcije isključivo „ženskim poslom“. Kako ističe Arjola Agolli iz udruge Partners Albania, korupcija nema spol, protiv nje se može boriti isključivo mudro i taktično, a žene znaju ponešto o taktu, strategiji, hrabrosti i pregovaranju.
Na pitanje odgovara li preventivni pristup borbi protiv korupcije više ženama nego muškarcima, Ana Vasilache iz Rumunjske udruge FPDL naglašava da su žene prirodno vješte komunikatorice, pogotovo facilitatorice, i timske igračice. Naglašava da je ovaj pristup dijagnosticiranja osjetljivosti u organizacijama tako vješto skrojen bez obzira na spol i naglašava veliku potrebu širenja ovog preventivnog pristupa. S njom se slaže i Arjolla i ukazuje na veliku potrebu formiranja jakih timova muškaraca i žena, predstavnika lokalne i centralne vlasti i PAP praktičara ne bi li ova strategija uspjela.
Ljupka Simonoska, praktičarka koja sa svojim timom radi u Makedoniji i na Kosovu, potvrđuje kako je ovaj preventivni pristup uistinu uspješno proveden i vođen s visokim stupnjem profesionalizma upravo jakim i motiviranim ženskim timom.
U Hrvatskoj je ovaj program proveden u Zaboku, Vrbovcu i Križevcima, a u pripremi je i provedba programa u Karlovcu. Iskustva domaćih praktičarki su vrlo pozitivna.
„Bilo je teško u početku pridobiti gradonačelnike i zaposlenike gradskih uprava da otvoreno progovore o internim problemima i izazovima njihovih organizacija, ali ženska moć leži u ulijevanju povjerenja i stvaranju opuštene atmosfere na radionicama gdje se tada brzo stvara podloga za kvalitetan rad“, rekla je Ivana Pukšec.
U radu s lokalnim samoupravama, slažu se praktičarke iz regije, pitanje spola nije niti u jednoj situaciji predstavljalo problem. Prije se ova tema provlačila kroz dovitljive šale i usputna dobacivanja, poput komentara jednog od polaznika iz Makedonije: „Nemojte se uvrijediti gospođo, ali vozite kao muškarac!“ ili iznenađenja jednog hrvatskog gradonačelnika oko praktičarkinog poznavanja borilačkih vještina. Sve su ove situacije koristile boljem upoznavanju i samim time stvaranju povjerenja polaznika programa u konzultantice.
U većini slučajeva gradonačelnici su bili voljni i motivirani raščistiti nered u sistemima njihovih organizacija i odagnati oblak zvan korupcija iz percepcije građana, ipak obrve nekih zaposlenika gradskih uprava su se podigle kad su mlade žene stale pred njih i prezentirale antikorupcijsku strategiju, no po završetku rada, sve su sumnje i predrasude razbijene i programi su provedeni s velikim uspjehom i konkretnim rezultatima.
Autorica: Petra Padjen
Foto: 123rf
