Bivša savjetnica Bijele kuće i direktorica planiranja politike za američko Ministarstvo vanjskih poslova, nekadašnja dekanica na Princeton’s Woodrow Wilson školi za javne i međunarodne poslove, a sada profesorica političkih znanosti i vanjskih poslova na prestižnom Princetonu, Anne-Marie Slaughter slavu je stekla je svojim tekstom „Zašto žene još uvijek ne mogu imati sve“ objavljenom 2012. u „The Atlanticu“.
U njemu je priznala kako „imati sve“ zapravo nije moguće bez suludog životnog tema, iscrpljujućih putovanja, odricanja u sudjelovanju života djece i onoga najvažnijeg, bez nekoga tko će uskočiti i zauzeti mjesto žene kao „glavnog roditelja“.
Trebamo revoluciju muškaraca
U njezinu slučaju, tu je ulogu na sebe preuzeo njezin suprug Andrew Moravcsik koji je odgajao njihova dva sina u New Yorku dok je ona radila u Washingtonu. Ovaj predavač, također, na Princetonu tri godine kasnije u „The Atlanticu“ je, pak, objavio tekst u kojem je rekao kako je preuzeo ulogu „vodećeg roditelja“ što mu u nekim situacijama nije bilo niti malo jednostavno i lako.
Anne-Marie i Andrew bili su ambiciozni karijeristi i nisu zamišljali kako će im život i poslovni putevi krenuti ovakvim tijekom jer su se međusobno planirali izmijenjivati u ulozi „vodećeg roditelja“, nadopunjavati se u trenucima kada onom drugom iskoče neke obveze. No, planovi su se izjalovili.
Njezin suprug svoje obveze i istraživanja mogao je „zapostaviti“ kada ju je trebalo zamijeniti i uskočiti jer obveze Anne-Marie u Ministarstvu vanjskih poslova nisu mogle čekati, zbog čega je često bila odsutna od kuće. Tako je Andrew učinio ono što rade mnoge žene radi svojih supruga i karijeru svoje žene stavio na prvo mjesto.
Gostujući nedavno u jednoj emisiji, profesorica Slaughter, sada predsjednica Nove američke zaklade rekla je što se promijenilo od trenutka kada je objavila članak, piše ABC.
Još uvijek naše sinove tretiramo drugačije od naših kćeri
„Kada pogledam svoje sinove pomislim, da sam imala kćeri, odgajala bi ih potpuno drugačije nego li je moja majka odgojena. Podizala bi ih da imaju karijeru, ali i ulažu vrijeme u svoju obitelj. No, moji sinovi su odgojeni na način kako je i moj otac odgojen.
I dalje govorimo našim sinovima, vaša uloga u životu jest karijera i uzdržavanje obitelji jer mi, žene, od njih očekujemo da budu hranitelji, iako mi same moramo također to raditi.
Trebamo mijenjati način kako tretiramo muškarce u našem životu“
Muškarci trebaju svoju osobnu revoluciju
„Omogućili smo ženama da budu muškarci, da rade poslove koje su tradicionalno obavljali muškarci i u tom procesu podcijenilil posao kojega žene tradicionalno rade; skrb i briga za obitelj. Ne možete imati polovičnu revoluciju.
Ne možete dramatično promijeniti ulogu žena i reći im kako mogu biti sada poput svojih očeva, činiti ono što muškarci tradicionalno rade, a ne mijenjati istovremeno ulogu muškaraca.
Pomalo je paradoksalno da se sad moramo fokusirati na muškarce i vrednovati ulogu skrbi i brige, bez obzira da li to rade žene ili muškarci“
Trebamo podržati „snažnog, samouvjerenog muškarca“
„Moramo podržati ambicioznog muškarca s karijerom, ciljevima, ali koji također kaže kako mu je obitelj na prvom mjestu i spreman je razbiti rodne stereotipe.
Oni su pioniri, baš kao što su Germaine Greer ili Betty Friedan ili Gloria Steinem bile pionirke“.
Novac je važan
„U SAD-u, troškovi čuvanja dvoje djece su veći od najma, u svih 50 država. Tu trebamo javne politike isto kao i rješenja u korporacijama. Ja sam među malobrojnim privilegiranim ženama koja može platiti te troškove.
Usredotočimo se na brigu, vlada treba osigurati infrastrukturu skrbi za djecu kao i luke ili širokopojasni internet. To dopušta svim parovima ili roditeljima da imaju pristup plaćenim dopustima i visoku kvalitetu odgoja i skrbi, skrbi o starima.”
Htjela bi preimenovati članak
„Nikada nisam mislila reći ženama kako (još uvijek ne mogu imati sve). Voljela bih preimenovati tekst jer ono što sam mislila reći je zašto žene još uvijek ne mogu imati sve, što znači, ovdje su promjene koje trebamo napraviti kako bi žene imale iste mogućnosti kao i muškarci.
Diskusija o tome možemo li imati sve ne vodi nikuda, žene ispadaju sebične, ali moramo svakako reći da imamo još puno toga za popraviti, to je očito.“
Foto: Flickr/NewAmerica
