Annu Wintour ne treba posebno predstavljati – vječna urednica Voguea, nepogrešiva glasnica modnih trendova profinjenog izgleda te i sama modna ikona koja je u javnosti najčešće percipirana kao ledena kraljica nimalo simpatične naravi.
Zanimljivo je kako uspješna žena na visokoj poziciji ispod čijih nogu leži čitav modni svijet mora kad-tad biti proglašena hladnom, arogantnom i proračunatom, jer se podrazumijeva da su to osobine koje jedna super-uspješna poslovna žena mora posjedovati da bi stigla do vrha. Jednostavno ne smije imati srce, to je glavni ključ.
Nije da te seksističke zaključke donose samo muškarci, nego ih još radije i češće donose žene. No u stvari, postoji puno zanimljivijih stvari u karijeri Anne Wintour na koje treba obratiti pažnju. To su njezina britka inteligencija, nepogrešiv smisao za trend, neslomljivo vodstvo u trenucima kada se nalazi na skliskom terenu… sve ono što ju je dovelo do toga da postane vrlo moćna poslovna žena koja je obilježila 20., ali i 21. modno stoljeće.
Anna Wintour – buntovnica od tinejdžerskih dana
Wintour je rođena 1949. godine u Londonu u bogatoj obitelji. Otac joj je bio glavni urednik londonskih večernjih novina te Anna kaže kako je gledajući njega, naučila što znači biti urednik i kako treba raditi i delegirati drugima.
Kako je obitelj imala dosta novca, mlada Wintour je već u tinejdžerskoj dobi donijela neke buntovne odluke, pa je tako napustila školovanje u prestižnoj školi i zaputila se u London čiji je život 60-ih naprosto obožavala.
„Nisam bila akademski uspješna. Možda sam provela veći dio karijere pokušavajući to nadoknaditi.“
S 15 godina prvi put se ošišala na svoj prepoznatljivi strogi bob (kasnije će ga izmijeniti i opet mu se vratiti) te krenula uživati zabavljajući se po najvećim londonskim klubovima gdje su zalazili mnogi poznati glazbenici.
Davno prije Voguea, Wintour je započela karijeru u modnoj rubrici časopisa Harper’s & Queen u Londonu, a kroz godine se penjala po uredničkoj ljestvici i balansirala između londonskih i newyorških izdanja. Seli se u New York, gdje postaje urednica Harper’s Bazaara, potom njezin urednički put uključuje i karijere u Vivi, Savvyu i New York Magazineu. Uvijek osebujna, svoja i jedinstvenog upravljačkog stila, Wintour je čak znala u ured donijeti svoj vlastiti radni stol za kojim joj je bilo udobnije raditi.
Vraća se u London 1986. godine, dvije godine nakon udaje za južnoafričkog psihijatra Davida Shaffera, i to kao glavna urednica velike medijske kompanije Condé Nast u čijem je vlasništvu bio i britanski Vogue. Naravno, imala je vlastite ideje oko časopisa i u kojem bi smjeru trebao ići.
„Želim da Vogue bude sexy, oštar, namijenjen te da njegove čitateljice budu uspješne, energične žene na visokim pozicijama s vlastitim novcem i interesima“, izjavila je tada Wintour dodajući kako se vani razvija jedna potpuno nova skupina žena koje su zainteresirane za posao i novac. “Ta žena nema vremena za kupovinu i beskonačni obilazak trgovina, već želi znati tko, što, gdje, kada i kako. A Vogue im je odlučio pružiti sve što žele.”
Zbog oštrih kritika i manjka strpljenja uskoro je zaradila neke od svojih „pamtljivih nadimaka“. Međutim, ona je beskrajno uživala u uredničkom poslu.
Donosila je neke drastične odluke, mijenjala ono što se nitko do tada nije usudio promijeniti te trošila pravo bogatstvo na fotografije za časopis i odjeću za modele. Mnogi su negodovali, no njezini su šefovi stajali iz nje te joj čak financirali i česte letove između Londona i New Yorka kako bi što više vremena mogla provoditi sa svojim suprugom.
U krizi pokazala koliko je neustrašiva i jaka
Napokon, 1988. godine, Wintour sjeda na čelo Voguea kao njegova glavna urednica, što joj omogućava povratak u New York. Moglo bi se reći da nije došla u najbolje vrijeme jer je časopis bio u krizi.
Naime, Vogue, koji je bio modno uporište još od 1960. godine, polagano je počeo gubiti bitku od mlađahnog, trogodišnjeg magazine Elle koji je već dosegnuo čitanost od 850.000, dok se Vogue učvrstio na 1.2 milijuna i nije se pomicao prema naprijed.
Wintour je dobila potpuno odriješene ruke i goleme financije da pokuša revitalizirati posrnuli časopis, što joj je tijekom njezine vladavine duge dva desetljeća i uspjelo. Vogue ne samo da je potvrdio svoju nadmoć, nego je izlazio i na vrlo impresivnom broju stranica, što se očito svidjelo čitateljicama. Naprimjer, jesensko izdanje 2004. godine imalo je čak 832 stranice! No, Anna je očito točno znala što je formula za uspjeh.
Pokazala je da će uvijek neustrašivo kročiti na nepoznato tlo, pa je jedna od njenih inovacija bila i „izbacivanje“ supermodela s naslovnica časopisa na kojima su se sve češće počele pojavljivati slavne osobe. Druga, također vrlo važna i hrabra inovacija, bilo je igranje s modom – miješanje jeftinih i dizajnerskih komada odjeće i modnih dodatka na snimanjima. Tako je naslovnicu Voguea iz studenog 1988. godine krasio izraelski model u trapericama od 50 dolara i majici optočenoj draguljima u vrijednosti od 10.000 dolara.
Osim što je sama bila modni stup, Wintour je pomagala i mladim dizajnerima u proboju, poput Marca Jacobsa i Alexandra McQueena. U stvari, u posljednjih nekoliko godina, ona je postala neka vrsta posrednika između mladih/novih dizajnera i trgovaca koji bi prodavali njihovu robu.
Wintour se nikada nije bojala reći što misli apsolutno nikome, pa je tako Oprah Winfrey objasnila da je „predebela“ da bi se našla na naslovnici Voguea, dok je Hillary Clinton, koja je odbila pojavljivanje na naslovnici vjerujući da bi mogla izgledati “preženskasto”, što bi potkopalo njezine predsjedničke ambicije, odbrusila:
„Pojam da suvremene žene moraju izgledati muškasto da bi bile shvaćene ozbiljno u traženju moći je stvarno zastrašujuće. Ovo je ipak Amerika, a ne Saudijska Arbija.“
Naravno, uz takvu moć dolazi i velik ego te reputacija rezervirane i hladne osobe. Wintour, majka dvoje djece koja je tijekom trudnoće ponosno nosila mikro suknje, ne poriče da je zahtjevna na poslu i da želi surađivati s najboljima.
Manje poznata humanitarna strana Anne Wintour
S obzirom na to da su priče o „zloj ledenoj kraljici“ uvijek bolje čitane nego manje glamurozne stvari u Anninom životu, malo tko zna da je ova čelična urednica i velika humanitarka. Wintour je tako pomogla skupiti novac za „Blizance“ srušene 11. rujna u terorističkom napadu, a uz Vijeće modnih dizajnera Amerike, pomogla je stvoriti novčani fond za podupiranje dizajnera u usponu. Svake godine organizira i prikupljanje financijskih sredstava za odjel kostima u Metropolitan muzeju, što je tom odjelu kroz godine donio nekih 50 milijuna dolara.
Wintour je pokazala zanimanje i za politiku, pa je tako sudjelovala u prikupljanju sredstava za evente sadašnjeg predsjednika Baracka Obame. Takozvana „Pista za pobjedu“ koju je tada organizirala, danas je sila za stvaranje političkih promjena, rekla je Wintour za New York Times.
No, njezina sveprisutnost ipak je na jednu stvar utjecala negativno, a to je bio brak, pa se tako od Davida Shaffera razvela 1999. godine te trenutno živi u New Yorku s dugogodišnjim partnerom, investitorom Shelbyjem Bryanom.
Foto: LG전자, Giorgio Montersino, EventPhotosNYC
