Obrazovanje je započela u ekonomiji pa se „frustrirana riječima starijih o toj struci“ okušala i u tehničkom polju. Pri prvom zaposlenju dvojila je između privatne i državne firme, jer priliku je imala u objema. Govorili su joj „državna“, izabrala je privatnu. I pogodila „u sridu“. Svaka odluka koju je Andrea Sarić donijela u poslovnom aspektu života dovela ju je na pravo mjesto – u Asseco SEE (ASEE) u kojemu radi već deset godina, trenutno na poziciji Technical account managera. Ovdje je dobila prvi posao u struci nakon fakulteta, a sve ove godine na istom radnom mjestu nije ju zadržala (samo) plaća, već – ljudi.
‘Prvo su me pitali znam li raditi u AutoCAD-u. Pao mi je mrak na oči’
Završetkom ekonomske škole, Andrea je počela razmišljati o promjeni smjera obrazovanja i okretanju tehničkom području. Željela je upisati Ekonomski fakultet, ali te 2003. godine svi su joj govorili da prednost pri upisu ekonomije imaju gimnazijalci, a ne ekonomisti. Stoga je morala imati „plan B“. Na kraju je upisala i Ekonomski fakultet i Tehničko veleučilište u Zagrebu, ali je „frustrirana riječima starijih o ekonomiji“, prevagnula na tehničku stranu.
Sve se događa s razlogom, kaže. Tijekom studiranja radila je u Hrvatskom Telekomu, u odjelu infrastrukture. Prvo pitanje koje su joj postavili bilo je zna li raditi u jednom programskom alatu – AutoCAD-u. Upravo joj je to bio posljednji ispit na fakultetu, s kojim se „užasno napatila i pomislila ‘ne želim taj program više nikad otvoriti’“.
„Pao mi je mrak na oči, ali rekla sam da znam. U HT-u i tom programu radila sam sedam godina i usavršila sam ga. I zato kažem da se sve događa s razlogom, pa tako i moja patnja s AutoCAD-om za vrijeme fakulteta“.
Kasnije je radila „sitne poslove“ koji nisu imali veze sa strukom, a prvo pravo zaposlenje u struci bilo joj je u ASEE-u. Imala je ponudu u toj kompaniji, ali i u Ministarstvu obrazovanja i športa. „Vagala“ je između državne i privatne kompanije.
„Roditelji i starija populacija uvijek te savjetuju da se zaposliš u državnoj firmi. Tamo ćeš imati sigurnu poziciju i posao. Tada većina ljudi nije ni čula za ASEE. Pitala sam se što napraviti, koga poslušati… Nisam mogla znati koja je prava odluka, ali znala sam da sam u godinama u kojima nemam kredit, velike životne odluke, mogu promijeniti posao ako mi se ne svidi. Na kraju sam se zaposlila i svidjelo mi se“.
Pročitajte više: Mirta Šimunić: ‘U IT-ju nema spavanja jer riskirate da zaostanete u trci’
10 godina u istoj kompaniji. ‘Drže’ ju prvenstveno ljudi
I zaista joj se svidjelo, jer ovog mjeseca slavi desetu godišnjicu na tom radnom mjestu. I ne razmišlja o promjeni. U vremenu u kojemu se većina ljudi u jednoj kompaniji zadržava tri do četiri godine, i u području poput IT-ja u kojemu je fluktuacija ljudi zaista velika, deset godina čini se kao impresivna brojka. I ne, na ovom radnom mjestu nije ju zadržala plaća. Zadržali su ju najprije ljudi s kojima radi.
„Ne bih bila spremna otići raditi u kompaniju u kojoj bih imala znatno veću plaću, ali i kolege s kojima je teško raditi. To mi je izuzetno bitno jer sam jako društvena osoba. Na poslu provodim jako puno vremena, praktički više nego s ljudima doma“.
Osim toga, „drži“ ju i zanimljivost posla, ali i mali i veliki klijenti.
„Svi radimo i zbog plaće i zbog financijske sigurnosti, ali ovako stoje moji prioriteti“.
Naravno, dođu dani kad se pita „što mi je sve ovo trebalo, idem u drugom smjeru“. Ipak, kad se tenzije smire i kad čovjek sjedne sam sa sobom, shvati da je zadovoljan i da radi velike stvari.
Radila je na pozicijama quality assurancea i quality engineeringa, na aplikacijama za mobilno bankarstvo i projektima poput Telenora – prve online banke na području Srbije. Nakon dvije godine preuzela je novi projekt u mobilnom bankarstvu i novu poziciju – business analyst. I danas radi na tom projektu, ali kao technical account manager i project manager.
„Ali u duši sam još uvijek business analyst. Igrom slučaja završila sam na ovim pozicijama. Jednostavno su se dogodile neke reorganizacije u timu, ali moja prva ljubav je i dalje biznis analiza“.
Pročitajte više: Ana Luetić, ASEE Grupa: “Digitalna transformacija je za žene velika prilika”
‘O poslu razmišljam i kad s njega odem’
Trenutno radi sve. Od testiranja, biznis analize, do samog vođenja projekta u kontekstu reportinga, planiranja, praćenja projekata, budžetiranja, sastanaka… I to je ljepota njezinog posla, jer je zapravo sve usko povezano. Kako kaže, na većim projektima ne možeš biti u samo jednoj ulozi. Uostalom, za samorazvoj, ali i razumijevanje svega što se oko tebe događa, moraš biti prisutan na svim poljima.
„Kad mi netko prijavi da nešto ne radi, želim to sama pokušati popraviti ili barem razumjeti u čemu je problem. Možda je lakše napraviti copy-paste i proslijediti problem dalje, ali želim da prođe kroz moje ruke. Ako treba, ostat ću duže na poslu, radije nego samo proslijediti problem dalje“.
Na posao joj odlazi minimalno osam do devet sati dnevno. Ipak, priča ne staje kad dođe kući, jer nije tip osobe koji može otići iz ureda i prestati razmišljati o poslu. Ako se to dogodi, kaže, značit će da joj do tog posla više nije stalo.
„A onda ću promijeniti posao, struku, tvrtku… Jer će to značiti da je došlo do zasićenja i da moram nešto promijeniti. Mislim da radimo dobre stvari i za klijente i za sebe i u interesu nam je da krajnji proizvod bude što bolji. Samim time ne mogu si dozvoliti da odem s posla i o njemu više ne razmišljam. Uostalom, nekad mi najbolja ideja ili rješenje problema padne na pamet upravo u opuštenom razgovoru nakon posla“.
Pročitajte više: Lana Šiljeg: “Ne vjerujem u balans posla i života, već balans u nama”
U IT-ju možeš raditi sve
Kad je riječ o predrasudama o ekonomiji – kojih smo se dotaknuli na početku – susrela se s još jednom, a to je da u tom polju nema posla. Danas na to gleda na način da struka svakako ne treba odrediti karijerni put. U tom trenutku nije znala što želi biti u životu, ali sve se dobro posložilo. Mladima koji se dvoume između ekonomskog i tehničkog usmjerenja, ipak savjetuje tehničko, prvenstveno jer je riječ o raznovrsnom poslu.
„Tu se stvarno čovjek može pronaći u bilo kojem pogledu. Recimo, vi u IT-firmi možete raditi ekonomski posao. Ja bih rekla da u većim kompanijama možeš šetati od odjela do odjela. Ako nisi zadovoljan u računovodstvu, možeš raditi u razvoju, iz razvoja možeš otići u security department… Vidiš gdje si se najbolje snalazio“.
Nakon fakulteta i sama se osjećala izgubljeno. Nije znala gdje će sada završiti, što će raditi. Sad vidi da je to u tom trenutku bilo nepotrebno pa bi mladima poručila da to ne rade. Dodaje da u sve treba ići otvorenog uma.
„Ako ti netko kaže kako je cool razvijati mobilnu aplikaciju, igricu, a ti o tome ne znaš ništa, odi i probaj. Reci ‘ja to za sad ne znam, ali me jako interesira, ako mi želite pokazati i pružiti mi priliku, ja bih pokušao’“.
Vjeruje da se tako može doći do normalnih i ozbiljnih firmi, ali i ljudi, koji će takav pothvat cijeniti.
„To je moja poruka mladima. Treba probati, vidjeti, sve stignete, a ako se ne snađete, promijenit ćete profesiju“.
Nikad nije bila od dugoročnih planova, a kad je riječ o kratkoročnim, planira nastaviti ulagati u sebe, svoje znanje i iskustvo u svim poljima. Planira se nastaviti kretati prema novim projektima i klijentima.
Foto: ASEE