Po formalnom je obrazovanju, Maja Tonković profesorica engleskog i poljskog jezika. Međutim, već nešto više od deset godina predstavlja se kao account manager. Trenutno je na toj poziciji u McCannu Zagreb, aktualnoj marketinškoj agenciji godine u Hrvatskoj. Ako nije u društvu kolega iz struke, na spomen pojma ‘account manager’ svaki daljnji razgovor o tome uglavnom prestaje, baš kao i kada autorica ovog teksta kaže da je magistra sociologije i komparativne književnosti.
Mnogima je pojam account managera pomalo apstraktan i predstavlja im nepoznanicu, a nije im puno jasniji ni hrvatski naziv – voditelj projekata.
Google kaže: „Account manager radi u marketinškoj agenciji te je povezan s marketinškim aspektima poslovanja klijenta.“
Ne pomaže, znam. Zato sam se zaputila u McCann kako bih iz prve ruke saznala odgovor na pitanje koje me i samu već neko vrijeme zanimalo (posebno jer mi je bliska prijateljica ‘accountica’, a ja nisam imala pojma što to znači, pa sam neodređeno kimala glavom na njezine agencijske priče): Čime se account manageri, odnosno voditelji projekata zapravo bave?
Misterij je riješen
Prema Majinim riječima, voditelj projekata u marketinškoj agenciji je vješt pregovarač, spona između dvaju potpuno različitih svjetova: kreativnog i suptilnog svijeta umjetnika, dizajnera i pisaca te racionalnog, praktičnog i ubrzanog svijeta klijenata i njihovih većih ili manjih korporacija.
„Naizgled je ta dva svijeta nemoguće spojiti, ali moj posao je olakšati im komunikaciju i uklopiti pojedinačne ideje u sjajnu kampanju na zadovoljstvo obiju strana“, objašnjava.
Još preciznije, account manageri filteri su telefonskih poziva, e-mailova, oblikovatelji naputaka, povratnih informacija, usmjerivači želja, ideja, strpljivi slušači, motivatori…
Njihov posao podrazumijeva emocionalnu inteligenciju, istančane socijalne vještine, razumijevanje procesa na strani klijenta i unutar agencijskih odjela te stalno istraživanje i razumijevanje situacije na tržištu. Za posao account managera ne postoji fakultet, već je potrebno široko obrazovanje i želja za kontinuiranim učenjem. Tako se i ona, kao profesorica stranih jezika, uspješno snašla kao voditeljica projekata.
Osoba koja se upušta u avanturu zvanu „želim biti odličan account manager“ mora moći kontrolirati i usmjeravati kompletan projekt od samog početka (briefiranja, budžetiranja…) do sretnog kraja.Takva je osoba savršen partner klijentima i savršen partner kreativcima u agenciji.
Kako je raditi u aktualnoj agenciji godine u Hrvatskoj?
A kako je raditi u aktualnoj agenciji godine u Hrvatskoj? Maja kaže – izvrsno. Razlog su njezine kolege i skladni međusobni odnosi, zbog kojih ih doživljava kao veliku obitelj.
„Ako toga nema, sve je puno teže. U McCannu rade ljudi koji se vole i poštuju, pa sve obavljamo lakše. Odlična atmosfera i vrhunski odnosimeđu ljudima velik su razlog zbog kojih je agencija tako uspješna.
Na pitanje tko su joj najdraži klijenti, bez razmišljanja odgovara da su to uvijek oni koji im daju odriješene ruke i puno povjerenje u njihovu stručnost. Takvi su projekti, dodaje, često najuspješniji i „pokupe“ brojne nagrade.
Naglašava da je svakom klijentu nužno pristupiti individualno jer dobitne kombinacije za dobar odnos s klijentima nema. Neki vole prijateljski, a neki strogo poslovan odnos i važno im se prilagoditi. „Na meni je da brzo shvatim kakvu komunikaciju uspostaviti jer je naša suradnja uspješnija što se brže uhodamo.“
Ništa bez emocionalne inteligencije i maksimalnog strpljenja
Ovo je, bez daljnjeg, vrlo stresan posao. Maja priznaje da posao nerijetko nosi kući i da je klijentima gotovo neprestano na usluzi. Dok neki drugi sretnici mogu ugasiti računalo i izaći s posla te se sutra ujutro vratiti u agenciju i nastaviti gdje su stali, Majina su dva mobitela stalno u pogonu, a hitni mailovi i pozivi ne poznaju radno vrijeme. Zanimalo me bez koje tri važne osobine account manager jednostavno ne bi uspio u poslu kojim se bavi. Bez oklijevanja, Maja odgovara: „Razvijena emocionalna inteligencija, maksimalno strpljenje te sposobnost da uvijek bude korak ispred svih.“
„Prije nego se zaposle, mladi bi trebali početi vježbati neku borilačku vještinu (govori kroz smijeh). I raditi na strpljivosti, tj. naučiti unaprijed tehnike nošenja sa stresom. Moraju konstantno propitkivati sve ideje (vlastite i tuđe) ne bi li došli do najbolje. Na kraju dana, moraju naučiti ne shvaćati osobno ‘boljke’ ovog posla.“
Zanemariti kritike i ne dopustiti si da ih shvaća osobno, priznaje, još uvijek joj je najveći izazov, unatoč godinama iskustva.
„Mislim da to uspijeva samo onima koji posao shvaćaju kao neku dnevnu aktivnost koju moraju odraditi. Meni je previše stalo do ljudi – kolega i klijenata, i uvijek suosjećam s njima.“
Opušta se uz borilačku vještinu, pa sjeda za laptop i prevodi serije
Ono što u razgovoru s Majom fascinira jest žar kojim priča o svim aktivnostima koje je zanimaju i kojima se pored posla bavi. Prije sedam godina pronašla je svoj omiljeni ispušni ventil, borilačku vještinu Kempo. Ne smatra ga običnim hobijem, nego sastavnim dijelom svakodnevice i života. „Riječ je o tjelesnoj i duhovnoj praksi kojoj su cilj sjedinjenje uma i tijela, buđenje i usklađivanje energije te postizanje i održavanje mirnoće i sklada.”
Treninzi uključuju vještinu nenasilne samoobrane, respiratorno-energetski trening i mentalni trening usmjeren na pokret i integraciju cijelog bića. Kempo je, dodaje, zahtjevan put prema miru, skladu i mudrosti. Put koji traje koliko i život, čineći ga zdravijim, ispunjenijimi smislenijim. Otkad se počela baviti ovom tradicionalnom borilačkom vještinom, koja vuče korijene iz Indije, svakodnevno saznaje kako otkriti važne dijelove sebe, fizičke i mentalne, a naravno da joj to pomaže i u poslu. Pogotovo u poslu.
„Vježbanje strpljivosti i koncentracije ključne su stvari za naš posao u kojem konstantno komuniciramo s različitim ljudima“, naglašava.
Osim Kempa, dugogodišnja joj je ljubav i prevođenje. Pomislili biste da su joj užurbani tempo života i prilično dinamičan posao sasvim dovoljni, ali Maja se nakon posla opušta prevođenjem igranih i dokumentarnih serija te filmova. Motivacija su joj osobna satisfakcija, strast prema filmovima, prevođenju i jezicima. Za prijevod jedne serije od 40 minuta, u prosjeku su joj potrebna četiri sata, u kojima maksimalno uživa. Na taj način održava vezu s obožavanim fakultetom i formalnim obrazovanjem. U šali kaže da je toliko željna novih znanja i učenja, da bi sada najradije ponovno upisala fakultet.
Ovdje ne staju svi Majini interesi. Prošle je godine upisala- pazite sad – tečaj staroegipatskog, u kojemu je istinski uživala te za koji joj nije bilo teško pisati domaće zadaće vikendom i po četiri sata.
Zbog svega navedenog, Maja je pravi primjer kako uspješno uskladiti sve svoje interese i ne odustati od stvari koje nas ispunjavaju i koje volimo, bez obzira na brojne pritiske svakodnevice.
Foto: privatna arhiva
