U sklopu Fish Forward projekta koji se bavi podizanjem svijesti o društvenim i ekološkim utjecajima potrošnje proizvoda iz ribarstva WWF – svjetska organizacija za zaštitu prirode donosi audio priču smještenu u hladnom i teškom tvorničkom ambijentu u koji u potpunosti uranjamo zahvaljujući trojcu Karli Crnčević, Nini Violić i Ivanu Arnoldu. Žene u ribarstvu tema je ovog monologa.
Pročitajte više: Tri mlade poljoprivrednice za koje trebate znati
Žene u ribarstvu
Prevladavajuće je mišljenje da je ribarstvo muški posao pa bi mnoge mogla začuditi činjenica da na globalnom nivou gotovo 50% radne snage u ribarskom sektoru, uključujući ribolov i akvakulturu, čine žene. Također, 90% zaposlenih u procesu prerade proizvoda iz ribarstva na kopnu su žene.
Unatoč širokoj zastupljenosti i važnoj ulozi, ženska radna snaga je najčešće nevidljiva. Posljedice toga su znatno manje plaće i vidljivo gori uvjeti rada u odnosu na muške kolege, a vrlo često je rad koji žene obavljaju kao podrška supružnicima ribarima, ne samo neprimijećen, već i neplaćen. To mogu biti poslovi čišćenja mreža i brodica, poslovi komunikacije, administracije i upravljanja poslovanjem ili pak kućanski poslovi i ostale obiteljske obaveze. Mnogi ribari se uspijevaju baviti ribarstvom upravo zbog podrške žena u svojim obiteljima (supružnice, majke, kćerke), što je najviše izraženo u malom gospodarskom ribolovu – uglavnom zbog racionalizacije poslovanja. Taj nevidljiv i neplaćeni rad nije uključen u službene statistike, čime smo zakinuti za razumijevanje i praćenje vrlo važnog segmenta u sektoru ribarstva.
Ribarstvo je imalo ulogu u emancipaciji velikog broja žena
Autorica teksta Karla Crnčević, osvrće se na rad žena kroz lokalni kontekst tvornica prerade ribe i njihovog nestanka, kojih je na istočnom Jadranu bilo oko 60, od čega je čak polovica bila na otocima. Te su tvornice snažno utjecale na obalne i otočne prostore, na zajednice i odnose, kao i na emancipaciju velikog broja žena. Tvornice su imale svoje uspone i padove, borile su se s osiromašenim stokovima male plave ribe, modernizacijom, kretanjima svjetskih tržišta, turizmom, pretvorbom i privatizacijom. Danas ih je ostalo svega nekoliko.
“Monolog je nastao procesom deriviranja informacija iz znanstvenih članaka i dokumentarnih razgovora sa ženama radnicama. Nakon zatvaranja tvornica žene danas često taj posao rade u svojim domovima. Dakle, osim repetitivnog besplatnog kućanskog rada na leđa im pada i rad prerade ribe koju proizvode unutar obiteljskih OPG-ova, često bez naknade”, kazala je Karla Crnčević, autorica monologa.
WWF-ov izvještaj „Osnaživanje žena u obalnim zajednicama u svrhu smanjenja utjecaja klimatskih promjena“ (Empowering Women in Marine Communities to Mitigate Impacts of Climate Change), objavljen u rujnu 2019. godine ukazuje na potrebu za osnaživanjem uloga žena u okviru europskih morskih politika kao i potrebu da se uloga žena bolje integrira u politike zaštite okoliša, čime bi se osigurala budućnost isporuke održivih proizvoda iz ribarstva i sigurnost hrane na svjetskoj razini.
Pročitajte više: Koje se poljoprivredne kulture isplate proizvoditi i možete li dobiti poticaje za njih?
“Uključivanje žena nužno je ne samo kako bismo ih učinili vidljivima, već kako bismo na najbolji mogući način iskoristili različite komplementarne vještine i uloge kojima žene i muškarci mogu doprinijeti u zajedničkom i održivom upravljanju morskim resursima, a time u stvaranju održive budućnosti“, zaključuje Danijel Kanski iz WWF Adrije.
Foto: PR
