Kako krenuti s opisivanjem svoje situacije? Sagledati ga iz osobnog okvira ili gledati cijelu branšu? Krenut ću s objašnjenjem cjelovite slike stanja u ugostiteljstvu, koju je jako, jako teško opisati. Ugostiteljstvo u Hrvatskoj je jako diverzificirano i većina ljudi uopće ne zna koliko potkategorija (vrsta) i sama kategorija 56.30.04 caffe bar može imati.
Ugostiteljstvo u Hrvatskoj ima jako puno potkategorija
Dakle, imamo “narodski” rečeno: beach bar, dnevni caffe, noćni bar/caffe bar, kolodvorski caffe bar, caffe bar unutar kantine institucija i školskih ustanova, caffe bar na jačim gradskim pješačkim rutama i atraktivnim turističkim lokacijama, caffe bar na moru, caffe bar na dubokom kontinentu, u shopping centrima, blizu tehničkih stanica, mali kvartovski caffe bar itd.
Pročitajte više: Ugostitelji pred bankrotom: Gdje stvoriti novac kada je tihi lockdown nastupio već mjesecima ranije?
Svaki od njih pojedinačno, ima svoju specifičnost i najbitnije sezonalnost, nitko od njih ne radi apsolutno jednako kroz sve mjesece i godišnja doba i mnogi među sobom imaju dijametralno suprotne goste i njihove navike. I sagledavajući samo taj segment sezonalnosti i različitosti u samo jednoj jedinoj potkategoriji možemo samo vidjeti vrh sante problema oko neujedinjenosti ugostitelja diljem Hrvatske. Naravno ne smijemo zaboraviti i kategorizaciju većih i manjih igrača na tržištu, faktor poslovnog prostora – privatni lokali, lokali u najmu, gradski prostori… I kad se to sve pomnoži puta par tisuća, sve je jasno zašto je situacija toliko teška i toliko različita.
Situacija je eskalirala, branša ugostiteljstva je pokazala sve svoje rane iz prošlosti i slabosti kojom se sada drugi (bilo krivi ili ne) koriste.
Ujedinjeni smo samo u jednom, a to je da je voda ne došla do grla već da ju gutamo i gušimo se u troškovima koje ne možemo platiti, posuditi novac – ne možemo, dići kredit – ne možemo, čak ni kamate više plaćati ne možemo. Zaboravili smo na temelje teškog i surovog kapitalizma, ako nemaš i nemaš od koga, ne vrijediš i nema te više.
Nestručno sagledavanje ovog dijela industrije je pozadina brojnih problema
Moj stav je da u pozadini svih stvari koje se događaju oko caffe bar-ova se temelji u nestručnom sagledavanju ovog dijela industrije, nepoznavanje, neisticanje i nepoštivanje naše struke; svekolikog generaliziranja da su zapravo caffe barovi u neku ruku neozbiljniji segmenti ugostiteljstva s kojim se svatko već sutra s njim može baviti (zlobnici će reći “neš’ ti toga, prčvarnica”). Pozivam sve svoje kolege da u ovim vremenima borbe za preživljavanje pokažu svoj stav i poštivanje prema svojoj struci, da prvotno krenemo od sebe, da stojimo pošteno i ponosno iza našeg rada i znanja i da nismo zamjenjivi jer smo kroz ovo vrijeme postali zamjenjivi putem automatskih kafe aparata u kioscima, benzinskim postajama i pekarama i najbitnije, ukaljani zbog onih nepoštenih, aljkavih i neurednih pojedinaca (nažalost ima ih mnogo).
Nisu nam dozvolili da radimo niti kavu za van, da dođu gosti na vrata i pokupe svoju kavu. Pa da je problem u ljudima koji stoje ispred mog lokala i okupljaju se jer piju moju kavu za van, obratila bi se svojim gostima i rekla da pođu dalje jer ljudi moraju imati razumijevanja, i to osobno i putem medija, ljudi nas moraju čuti i poštivati i našu stranu i mora se reći svima, da to nije samo kava za van, to je naš život, naša egzistencija! I o vama dragi gosti ovisi kako ćemo raditi. Ne pusta naklapanja već priče, osobne životno egzistencijalne priče da shvate da i mi živimo i privređujemo, imamo ili nemamo djecu, starije roditelje i osobe za koje se jako brinemo i da se epidemiološka pravila na kraju krajeva moraju poštivati.
Pročitajte više: Jelena Tabak: Tražimo povrat PDV-a iz samo jednog mjeseca kako bi preživjeli do sezone!
Vlada mora dati podršku u svim segmentima i podržati budući rad ugostiteljstva, odmah i sada s mjerama da ljudima ponudi ne pomoć već pravo na oporavak, na zaštićen rad koji je zaštićen upravo po temeljima struke. Ne radi se samo o trenutačnim potporama i kreditima, radi se o tržištu ugostiteljskih usluga i zaštiti, oporavku, revitalizaciji te branše o kojoj nitko ne priča niti spominje, jer što će biti kad otvorimo? O tome nitko ne govori. Zaštitite našu struku jer su strukovna udruženja apsolutno zakazala. Najrelevantniji pokazatelj su kave za van na svakom koraku, zabranite ih odmah i sada u pekarnama, kioscima, benzinskim postajama itd. I vratite preoteto, caru carevo. Inače ćemo i mi početi peći krafne i kifle i prodavati novine i žvake. I budemo jer sad znamo da možemo.
Izuzev jedne jedine udruge UGP koja je ujedinila veliki broj ugostitelja diljem Hrvatske, druge ugostiteljske udruge koje sam član ili koje bi htjela biti član (da pokušaju barem pozvati nove članove već su privatna ujedinjenja) nisam dobila niti jedan poziv na sastanak ili obavijest o njihovim trenutnim proaktivnim aktivnostima kako bi se našlo rješenje mnogim problemima i to je za nas mikro poduzetnike i vlasnike manjih caffe bar-ova zaista tužno te vjerodostojno odražava nejednakost unutar našeg sektora.
Puno toga jedan ugostitelj danas ima na umu, od očaja i bespomoćnosti pa do nade. Ja ću uvijek i zauvijek završiti s nadom, ona je uvijek tu, da ukaže da bez obzira uslijed najgoreg uvijek postoji rješenje da nas dalje vodi, da budemo još bolji kao poduzetnici i radnici i da na kraju krajeva i uspijemo npr. posuditi novac/dignuti kredit, proširiti asortiman prodaje, diverzificirati poslovanje i krenuti ispočetka. Da, to su ugostitelji, bez obzira na sve, borci i veterani, svako na svoj način i svi različiti, ali nezamjenjivi.
Autor: Melanija Burazin Grupković, mag.oec., caffe bar Roses & coffee, Zagreb
Foto: Privatna arhiva, Pixabay
