Moja djevojčica jako voli jednoroge. Voli i konje i jahanje. Od malih nogu ima veliku želju jednoga dana jahati jednoroga. Svi joj kažu da je to nemoguće. Jedan dan mi je došla kući i bila je tužna jer ona neće moći jahati jednoroga. Prijatelji u vrtiću su joj rekli da je to nemoguće, a ja sam joj rekla da ne sluša što drugi govore. To su ionako samo nečija vjerovanja, razmišljanja, stavovi, uvjerenja, vrijednosti. Njezini prijatelji jednostavno samo vjeruju da je nemoguće jahati na jednorogu. Pitala me da kako onda kako da ona vjeruje da je to moguće i zašto joj nitko ne vjeruje.
Povezano:
- Ana Keglović Horvat vam otkriva kako zavoljeti sebe!
- Danas se rađa nova ti, upravo sada dok ovo čitaš u tebi se rađa nova ti!
- Meditacija: Kako joj pristupiti i kako meditirati?
Možda ti budeš baš prva koja u tome uspije
Ovo je bio moj odgovor: “Zato što ljudi nisu nikada vidjeli da netko jaše jednoroga. Zato što misle da to nije moguće. Zato što nitko nije ni pokušao niti uspio. Samo zato. No, ako ti vjeruješ u jednoroge, možda tebi uspije. Nije točno da je nemoguće jahati jednoroga. Točno je da mi ne znamo nikoga kome je to pošlo za rukom i ne znamo gdje ima jednoroga i kako ih jahati. Nije nemoguće, nego mi ne znamo kako. Možda ti budeš baš prva koja u tome uspije. Ako to želiš i vjeruješ da je moguće.”
I opet nije bila sretna. Onda smo pričale o braći Wright. Ona još ne ide u školu, ali je čula za braću Wright, zna da su napravili prvi zrakoplov koji je uspio poletjeti. Objasnila sam joj da nitko, osim braće Wright, nije vjerovao da je moguće napraviti ono što su oni naumili. Čak su o njima pisali kao “lažljivoj braći”. Oni su i dalje vjerovali i imali viziju i radili na tome iako nitko nikada to nije uspio, nisu znali kako i nije bilo dokaza da je moguće. Svejedno nisu izgubili vjeru. To je sve što ti i treba. I volja da ostvariš svoj naum. Odluka je važna, kad odlučiš i prelomiš u sebi onda se i cijeli Svemir posloži da ti pomogne. Na lansiranju njihovog aviona koji je prvi puta u povijesti preletio danas minornih 37 metara bilo je svega nekoliko ljudi, od toga su većina bila djeca. Nitko im nije vjerovao. Oni su vjerovali i oni su napravili avion koji leti.
Imate li vi svog jednoroga kojeg želite jahati?
Ili neki svoj cilj? Ne mora biti veličine ovog aviona.
To što do tada nitko nije zna kako se može napraviti zrakoplov koji može uopće poletjeti, braći Wright nije zvučalo kao nemoguća misija. Oni su vjerovali da je moguće, a kada im je prvi puta pošlo za rukom, nakon tko zna koliko testova i promašaja, onda su i ZNALI da je moguće. Nisu imali recept, nisu imali upute niti znanje kako to riješiti jer to nitko nije imao, nego su ga stekli. Imali su samo vjeru, viziju, volju i odluku.
Tako sam rekla i mojoj curici: “Eto, to trebaš imati i ti – vjeru, viziju, volju i odluku i možda ćeš baš ti biti prva koja će jahati jednoroga. Možda nećeš, ali sigurno ćeš biti ona koja je barem pokušala. Zato – samo naprijed, ja te podržavam i gledat ću te sigurno iz prvog reda kada budeš na svom prvom probnom jahanju jednoroga na svijetu.”
Moje iskustvo je pokazalo da ljudi naprosto odustanu od snova ili bio čega jer zapnu na nesretnom pitanju KAKO? Nekima je to doslovno prvi korak i na njemu već odustanu. Ili ne odustanu, ali se bave s tim kako nešto napraviti godinama i desetljećima kada dođu do zaključka da je nemoguće. Kako je najmanje važno pitanje u svemu. Kako će se stvoriti, izroditi, naići. Saznat ćeš, netko će ti slučajno reći, otići ćeš u drugu zemlju, upoznati neke ljude, doći će ti informacija preko nekoga, intuicija će te voditi ili ćeš sanjati ili će ti jednostavno pasti na pamet dok jedeš drugi tanjur tjestenine s tunom. Pusti taj kako. Bavi se za zašto to želiš ostvariti. I živi u toj svojoj vjeri da je moguće.
Imate li vjeru?
Puno ljudi nema vjeru. Misle da imaju, ali nemaju. Ne mislim pri tome na odlazak u vjerski objekt na obred, ne mislim ni na posjedovanje svih sakramenata. Mislim na onaj osjećaj koji ti se zavukao oko srca, tvoj lagani osmjeh i ispunjenje srećom jer iako je nešto proglašeno kao nemoguće, nije se prije dogodilo, niti je ikome pošlo za rukom (koliko ti znaš) ili jednostavno ti nikada to nisi uspjela, a svejedno znaš, osjećaš i vjeruješ – MOGUĆE JE! Na takvu vjeru mislim.
Nisam ni ja baš imala vjeru u sebe rođenjem, niti sam ju imala svaki dan u džepu pa vadila po potrebi niti sam svaki dan u vjeri do Svemira i natrag. I sama sam padala u faze očaja, frustracije, predavala se, odustajala. Ono što radim jest da se ja uvijek vraćam na početak i krećem iznova. Padneš, digneš se, obrišeš prašinu s koljena i ideš dalje. Ne staješ sve dok opet eventualno ne padneš pa ponoviš proceduru.
Kako vratiti vjeru ako ne vjeruješ ni u vjerovanje?
Meni i mojem logičarskom umu znalo je biti teško predati se vjeri u nešto što ne vidim ili ne osjetim, ali sam učila i usvajala. Učim svaki dan pradati se tom osjećaju sve dublje i sve više. I puštam da u moj život uđe sve što je meni potrebno za rast, otvorena sam za sva dobra koja dolaze i prihvaćam sve. Razumjela ih trenutno ili ne.
Kada sam imala baš intimni sukob s vjerovanjem, nedostatak nade ili optimizma, morala sam se poslužiti mojom logikom da vratim vjeru. Voljela bih da sam se lakše vraćala i samo da sam jednostavno vjerovala, ali nije baš uvijek išlo tako. Načelno bih znala reći da vjerujem i da će sve biti u redu, ali onaj crv u meni je kopao i rovario. Jer sam logičar i racio me volio uzeti totalno pod svoje. Pa što tu napraviti? Jednostavno kada ti padne vjera, a vuče te logika i racio, napadni ih upravo logikom. I matematikom!
Dat ću vam nekoliko primjera.
Imala sam klijenticu koja je u jednoj europskoj metropoli trebala pronaći stan. Na tržištu nekretnina nije nalazila ništa što bi zadovoljilo njezine potrebe, budžet i vrijeme koje je imala na raspolaganju. Pogledala je nekoliko stotina oglasa, fizički obišla desetak stanova koji su odgovarali kriterijima i nije pronašla ništa u dvomjesečnoj potrazi. Očaj i frustracija su se gomilali, vrijeme joj je curilo, polako je odustajala od želje da ode iz trenutnog životnog prostora koji ju je gušio jer nije nalazila novi. Mnogi, pa i ja sama, našli smo se u sličnim situacijama kada se cilj ne ostvaruje u roku koji ste vi zamislili da je rok i onda krene frustracija. Znate kako to biva – na kraju sve bude u redu, ali kada si u frustraciji, teško sam možeš vidjeti da ima izlaza i da je sve ok. Zato očaj i odustajanje nisu rijetkost.
Raspoloženje, vibracija i njezina prizma su se drastično promijenili
Tako je bilo i kod moje klijentice. Vjera da će se stan pronaći nije više postojala ili je bila jako niska. Nikakvo uvjeravanje, motiviranje ili bodrenje nije pomoglo. Onda sam se ponovno vraćala vjeru pomoću matematike.
Uzela sam papir i olovku i krenula pisati. Grad u kojem je živjela ima oko 1.500.000 stanovnika. Neku neznanstvenu, okvirnu i grubu statistiku smo uzele za rad. Pretpostavile smo da stanovnici toga grada žive u obiteljima ili zajednicama od četiri osobe. Naravno da ima i puno samaca, ali i obitelji s više od četiri člana. Neka ovo bude naša gruba procjena. Ako tih četvero članova jedne stambene zajednice rasporedimo na stanove, dolazimo do brojke od 375.000 stambenih jedinica u tom gradu. Vjerojatno ih je više, ali išli smo s niskim brojevima. Onda smo rekla da od tog broja stanova, možda samo 1% stanova odgovara njezinim potrebama i uvjetima. Ni više niti manje nego samo 1 % od svih stanova u tom gradu. Došle smo do okvirne brojke i pretpostavile da je to 3750 stanova u tom gradu. Išle smo još dodatno rezati opcije i brojke, pa sam joj rekla da od te brojke uzimamo u obzir da joj se može svidjeti i da će joj biti ugodno živjeti u samo – 10% stanova. Time dolazimo do brojke od 375 stanova koji su visoko vjerojatni da bi joj odgovarali po svemu. A ona je pogledala stotine oglasa, fizički obišla 10-ak stanova i izgubila vjeru.
Kada je vidjela ovu grubu matematiku i shvatila da su joj izgledi daleko bolji nego što ona vidi iz svoje prizme, momentalno se popravilo raspoloženje, dobila je volju i želju. Imala sam novu osobu ispred sebe nakon manje od pola sata individualnog treninga. Idući dan je krenula puna volje i optimizma tražiti stan. Raspoloženje, vibracija i njezina prizma su se drastično promijenili. Vratila se vjera da to što traži ne samo da je moguće, nego je i matematički i logički i životno jako ostvarivo. Onda nije bilo teško ni vizualizirati, ni afirmirati, dići vibraciju, ma ništa nije bilo više tako teško.
Isti tjedan pronašla je pravi bombon od stana. Šest-sedam mjeseci kasnije mi je javila da želi veći stan, bliže poslu. Nije prošlo osam dana i javila mi je da se seli. Jednom kada je prošla proces, osjetila vjeru i stekla znanje, idući svaki korak je bio samo ponavljanje gradiva.
Uspjela je!
Primjer druge klijentice s kojom sam radila na poslovnom savjetovanju. Trebala je promijeniti način na koji proizvodi i procese. Za to su joj trebale nabavke novih strojeva, koji naravno su skupi. Iako svjesna da su joj potrebni, nije ih kupovala jer nije vidjela načina, nije imala viziju KAKO to napraviti i financirati (opet KAKO).
Uzele smo papir i olovku i opet napravile matematiku i plan. Gdje se zadužiti, koliko, pod kojim uvjetima? Što dobiva sa strojevima? Koliko se ubrzava proizvodnja, manje novih ljudi mora pronaći koji znaju posao. Koliko vremena će joj ostati ako posao koji su ručno radili tjedan dana, sada stroj može raditi u nekoliko sati ili za jedan dan. Što sve može raditi u preostala četiri dana čime će dobiti dodatne izvore prihoda, dovršiti projekte, usavršiti nove ideje, više odmarati i biti s obitelji… Dakle, cijelu shemu smo iscrtale na papiru i pridružile im brojeve. Razradile smo i kako može vratiti kredit ili pozajmice, iz kojih izvora, na koje načine. Stavile rokove. Da skratim, cijelu viziju smo složile i na njoj je bilo samo da se baci na realizaciju.
Danas ona ima ne jedan, već 5-6 raznih strojeva, većih-manjih. Uspjela je realizirati ideje s dodatnim prihodima. Vrijeme koje joj je ostalo na raspolaganju iskoristila je za pisanje, snimanje, kreiranje novih sjajnih proizvoda koji su doslovno oduševili tržište i super su se prodavali i za vrijeme pandemije. Budući da je prethodno puno radila na sebi i dosta smo raznih trening radile, do cilja je došla i prije datuma koji si je sama zadala. Disciplinirana i u jasnoj viziji imala je vjeru da je moguće jer je to potvrdila i matematika i plan na papiru. Uspjela je!
Nađite koja vama može i zna pomoći da nađete i jednoroge
Za kraj ću vam reći i jednu drugačiju priču. Moj sin je imao ove godine pritajenu želju da ostvari jedan svoj cilj. Stalno sam mu govorila da je to moguće i da treba dosta truda i volje i vjere. Njemu se činilo da nije moguće i nije mi povjerovao da jest. Na kraju je tako i bilo. Došao je do Rima i nije vidio Papu. Kada je shvatio koliko je bio blizu da uspije samo mi je rekao da ne može ni vjerovati koliko je blizu bio. E, to malo, taj konjski nokat, ta mrvica koja mu je ostala neostvarena je baš zato što nije sam vjerovao da je moguće. To je ta prevaga koja ti treba da odeš do kraja. Nije to bilo ništa strašno, niti nepovratno propalo. Sjeli smo ponovno, uzeli olovku i crtali, računali, prošli ponovno plan. Na njemu je da pokuša opet ako ima volju, viziju, odluku i ono što je nedostajalo prvi puta – VJERU.
Ako i vama ponekad treba “crtati”, računati i vratiti vjeru, ako ste zapeli i ne vidite rješenje koje možda nije ni zahtjevno – dopustite sebi da i vama treba pomoć. Postoji puno konzultanata, mentora, trenera. I sama sam jedan od njih.. Posao nam je da ti pomognemo riješiti problem i da ne izgubiš previše vremena dok se sama pokušavaš iskobeljati iz problema. Samo si dozvoli i zatraži pomoć.
Kako to moj mentor dobro kaže (aha, imam i ja i mentore i trenere i konzultante) – igrač nogometa u 4. Županijskoj nogometnoj ligi ima svog trenera i sluša njegove savjete. A ti i ja kao poduzetnice koje želimo i poslovni i osobni rast da ga nemamo? Pa tko je tu onda mudar. a tko misli da je mudar?
Nađite zato osobu koja vama može i zna pomoći da nađete i jednoroge i vjeru u vama i oko vas.
Autor: Ana Keglović Horvat, Certificirani učitelj i trener osobnog i poslovnog rasta i razvoja po All level healing tehnici
Foto: Unsplash, Privatna arhiva
