Obiteljski posao nosi svoje mane i prednosti, posebno kad ste osoba koja će preuzeti vodeću ulogu. Nasljednice biznisa su nam otkrile kako se nose s pritiscima, koliko je teško preuzeti posao koji je već godinama razvijen te je li teže stvoriti posao ili ga naslijediti.
Povezano:
- Josipa Maslać Petričević u 35 godina u tekstilnoj industriji preživjela pad, uzdigla se i postala jedna od vodećih dobavljača korporativnog i industrijskog sektora
- Pokrenuli ste obiteljski biznis ili radite u njemu? Ovo su najvažniji pravni i društveni detalji na koje morate pripaziti
- Prijenos poslovanja na kćeri pa i snahe polako ali sigurno se počinje širiti Hrvatskom
Tko su nasljednice biznisa?
Matea Pirić – nasljednica Naftaline
Matea Pirić uskoro će preuzeti Naftalinu, tvrtku koju je njezina majka pokrenula prije više od 20 godina, no to i neće biti velika promjena za nju jer je u obiteljskom biznisu od rođenja i to je cjeloživotno učenje. „Ono što učim od svoje majke, koja mi je životna i poslovna mentorica, da se nikada u životu i poslu u dobru ne uzvisim, a u zlu ne ponizim.“
Naftalina je imala uspone i padove, ali Matea smatra da važno je ostati fokusiran na zadane ciljeve. „Što više budem radila više će me pratiti sreća. Puno je važnije biti čovjek od vrijednosti nego od uspjeha.“
U tvrtki je prošla sve faze poslovanja, a kako je godinama stvarala mlađi tim, kad je proces završio, shvatila da je došlo vrijeme preuzimanja. No ističe da je sretna što su „seniori“ i dalje podrška. „Uz njih smo hrabriji i sve je lakše.“
Odrastanje uz posao je bio Matein način sazrijevanja, a kako je poduzetništvo posao od 0 do 24 od malih nogu ga je počela živjeti. Smatra da takav način života donosi puno mogućnosti i kreativnosti. „Za mene stvarno vrijedi da ako pronađeš posao koji voliš, nećeš morati raditi ni jedan dan svog života.“
Mladim poduzetnicima, kojima i sama pripada, poručuje da u ovim izazovnim vremenima trebaju imati snagu, ali i mudrosti da strateške odluke prepuste iskusnijim kolegama tako da se rizik preuzimanja posla svede na minimum! „U ovim okolnostima corone i ekonomske krize teško se nositi s neizvjesnošću, ali zato hrabro. Mirno more nikada nije stvorilo dobrog mornara!“
Kako bi preuzimanje poslovanja bilo kvalitetno, važna je edukacija. „Isto kao i kod profesionalnih sportaša, pripreme su cjeloživotne.“
Bolest oca me ugurala u obiteljski biznis
Poduzetnica Petra Čikara Mikić preuzela je obiteljski obrt kojeg je pokrenuo njezin djed prije 50 godina. Njega smatra stupom svega i najvećim učiteljom. „Naučio nas je da sve možemo uz dovoljno volje.“
Roditelji su nastavili njegov put, otac se posvetio poslu, a majka se posvetila odgoju djece. „Ona me naučila da je obitelj najjači stup, kad se drži skupa, najjači si, a ako ona oslabi, sve počne pucati.“
U obiteljski posao ulazi 2006. godine jer joj se otac razbolio. „Rečeno mu je da mora usporiti i podijeliti dio posla na nekog drugog. Kako to obično biva, kćerke su najsličnije očevima, ja sam bila ta. Tada sam studirala, drugi ukućani su bili u radnim odnosima pa sam ja bila na raspolaganju.“
Naravno, posao se nalazio unutar kuće. „Nikad se nije odvojio privatni život od poslovnog. Svi smo bili na raspolaganju kad su rokovi stiskali.”
S godinama se otac još više razbolio, a Petra je isplivala kao vođa. „Normalno da i dalje učim i postoje situacije koje su mi nepoznanice, ali se i dalje educiram. Ponekad nije jednostavno održati nešto uhodano na tom nivou, ali trudim se.“
Svekar mi je ukazao povjerenje za preuzimanje tvrtke
Jedinstvena nasljednica biznisa je Mirjana Vučetić koja je naslijedila posao od svekra. „Prva stvar koju sam naučila od svekra je da će u biznisu uvijek biti turbulentnih i kriznih faza koje će trebati prebroditi. Posao je proces koji ima svoje uspone i padove te je bitno u fazi uspona što više toga napraviti za firmu, naučiti za sebe te zaraditi za sve kako bi u fazi pada sve stečeno mogli iskoristiti i lakše prebroditi krizno razdoblje.
Upozorio me je da pazim na odnose sa zaposlenicima; potrebno je paziti da oni koji se najviše daju za posao vrlo često neće tražiti nikakve nagrade za svoj trud, ali se može dogoditi da u jednom trenutku jednostavno „izgore“ i odu iz firme te ja kao direktorica moram prepoznati situacije kada radnika u takvim situacijama nagraditi. Isto tako, s radnicima koji se pokažu neadekvatni za tim treba što prije raskinuti odnose jer što se duže loši odnosi protežu stresnije je i teže za radnika, a i za upravu, treba se razići u normalnim uvjetima.
S obzirom na to da je svekar prešao 70. i još uvijek radi u našoj firmi, indirektno sam naučila da kada jednom osjetite poduzetnički adrenalin, najvjerojatnije više nikada nećete iz poduzetništva izaći.“
U posao je ušla kad je osjetila da se više ne razvija, ni osobno ni poslovno. U početku joj je mjesto direktorice bilo prevelik zalogaj, ali s obzirom na to da se željela razvijati, prihvatila je povjerenje i priliku. “Prilike za rast i razvoj se ne pružaju često pa mi je drago da sam se tada odvažila preuzeti posao.”
Kako je snaha na mjestu direktorice, najveći rizikom smatra gubitak povjerenja od strane obitelji. “Utjecaj nepovjerenja ostalih članova može dovesti do smanjenja moje koncentracije i volje za posao pa čak i do moje odluke da odem iz firme. Sada sam već 7 godina na mjestu direktorice, tvrtka svake godine raste i napreduje pa je i taj rizik sada već umanjen.”
Za preuzimanje vodeće uloge u poduzeću nije bilo posebne pripreme. Tek kad je preuzela funkciju direktorice, počela se informirati i educirati o tranziciji poslovanja u obiteljskim tvrtkama. Na žalost, još uvijek nemamo dovoljno znanja i iskustva na tom području jer se u Hrvatskoj tek sada događa prva prava tranzicija poslovanja s prvih generacija na druge generacije mlađih menadžera.
“Išla sam korak po korak i rješavala probleme preuzimanja najbolje što sam znala i mogla; s obzirom na to da smo još uvijek prisutni na tržištu i da se razvijamo mislim da sam to poprilično dobro odradila. Snahe, ili zetovi, se često pokažu kao najbolje rješenje za vođenje posla; radimo kao vanjski menadžeri jer stvari možemo sagledati i riješiti realnije od ostalih članova obitelji, ali ipak unosimo u posao i dio osjećaja jer, s obzirom na to da smo dio obitelji, bitno nam je da posao opstane”, zaključila je Mirjana.
Jednostavno kreneš plivati i dalje te nosi posao
Nasljednica vodećeg biznisa čajeva, Spider grupa, Diana Bartolić neke je važne lekcije naučila od roditelja. “Treba biti uporan i kada sve izgleda loše, uvijek se na kraju riješi, treba razmišljati izvan okvira, raditi posao i donositi odluke usmjerene na dobrobit svih uključenih (suradnika, zajednice).”
Vodeću ulogu je preuzimala “malo po malo”, ne postoji datum, čak ni godina. “Jednostavno kreneš plivati i dalje te nosi posao.”
No, njezino djetinjstvo i odrastanje uz posao bilo je zanimljivo, dosta su putovali, a od malena je rado slušala o poslu i željela mu se priključiti. “Osjećala sam se privilegirano i ponosno što su moji roditelji poduzetnici.”
U firmi je već 12 godina pa preuzimanje vodeće uloge ne smatra velikim rizikom. “Jednostavno radiš posao kako najbolje znaš, važno je imati dobre suradnike kojima vjeruješ, tražiti savjete od stručnjaka, pratiti što se događa u tvom biznisu.”
Za preuzimanje vodeće uloge pripremila se školovanje i odgojem, no ističe da je prava priprema počela radom u firmi. “Zapravo svaki dan se dogodi neka nova situacija iz koje se nešto nauči, a u tome su joj uzor roditelji. No s godinama je postala sigurnija u sebe i svoje odluke.”
Svoju i očevu tvrtku spojila u jednu
Poduzetnički duh Petra Mesarić naslijedila je od svoje obitelji, posebice od oca koji je 30 godina uspješno vodio elektroinstalaterski obrt. Osim što je naslijedila tvrtku, pokrenula je i vlastitu, a prije nekoliko godina objedinila je očev obrt i svoju firmu u SmartWay.
Roditelji su je najviše naučili redu, radu i disciplini, a to smatra ključnim čimbenicima uspjeha. “Također, moj otac nikad nije nikome rekao da se nešto ne može, već je rekao da će provjeriti i našao način da ponudi klijentu svoje rješenje. Upravo ta predanost da se zadovolje potrebe klijenta te upornost u tome, jedna su od mojih ključnih osobina u poslovnom svijetu.”
Već po odabiru fakulteta, zaključila je da bi se mogla snaći u tome jer je imala odličnu startnu poziciju. “Tijekom studija, često sam kombinirala projekte s poslovanjem tatinog obrta, što me je dovelo do toga da razvijemo odlične usluge i poslovne modele.”
Odrastanje u poduzetničkoj obitelji bilo je vrlo zanimljivo i interesantno. Kao mala, svoje domaće zadaće pisala je u maminom uredu njezinog butika, a praznike pomažući u tatinom obrtu radeći razne učeničke poslove. “Izrazito mi je drago što sam od malena naučila što to znači zaraditi 50 ili 100 kuna. To što sam radila, nikad nisam shvaćala kao prisilu ili da trebam to obaviti jer se to od mene očekuje, već kao nešto što je dio života, a da se ipak može u tome uživati, a posebice jer ti to omogućava da nakon toga uživaš u slobodnome vremenu koje možeš provesti na način koji želiš.”
U preuzimanju posla najviše se bojala da ju poslovni partneri neće cijeniti zbog godina i iskustva. “Međutim, to je vrlo brzo postalo samo jedno od mojih uvjerenja koja mi nisu služila. Kada sam to shvatila, preuzela sam stvari u svoje ruke te ojačala svoje samopouzdanje što je zapravo ključno. Ne možeš očekivati da te netko vidi onakvom kakvom bi ti voljela, a da se ni sama ne vidiš takvom! Ovo je izrazito bitno!”
No, nije se stigla dugo pripremati jer se sve dogodilo brzo, ali danas to smatra sretnom okolnošću. “Ono što mi je omogućilo da se s lakoćom nosim sa svim svakodnevnim izazovima je to što sam odabrala studij u kojem sam još dodatno ojačala sebe i svoj um da se mogu suočiti sa svime što me snađe, samo trebam odlučiti da li to želim ili ne, a zatim ako se odlučim da krenem prema velikome, radeći male korake, dan po dan!” zaključila je Petra.
Foto: Privatna arhiva, Pexels
