U današnje vrijeme gotovo svima koji traže djelatnika važno je da ta osoba već ima neko radno iskustvo. Kako bi se mladi ljudi koji su tek završili škole i fakultete uopće mogli zaposliti osmišljeno je stručno osposobljavanje, uz pomoć kojeg poslodavac može gotovo besplatno dobiti radnika na godinu dana.
Tijekom tih godinu dana on zaposlenika osposobljava za radno mjesto za koje se prijavio. Stručno osposobljavanje može se odvijati u državnom, privatnom i neprofitnom sektoru. Iako je današnje tržište rada raznoliko, a kvalitetnog kadra je sve manje, poslodavci se i dalje odlučuju na prakticiranje ove mjere zapošljavanja. Vrlo često možemo čuti da je teško pronaći kvalitetne zaposlenike koji će posao raditi brzo, efikasno i na način koji se od njih traži. No, je li zaista tako?
Naše članice podijelile su s nama pozitivne i negativne strane stručnog osposobljavanja.
Stručno osposobljavanje idealno za male poduzetnike
Stručno osposobljavanje, kao i svaka mjera zapošljavanja, ima svoje prednosti i nedostatke. Međutim, treba naglasiti da nitko nije obavezan proći stručno osposobljavanje. Ako osoba uspije pronaći stalni posao i bez ove mjere, odlično! No, ako joj je trenutno teško pronaći posao zbog toga što svi traže radno iskustvo, ova će joj mjera pomoći.
Vlasnici računovodstvenog ureda Sandri Žager ova mjera je uvelike pomogla u održavanju kvalitete biznisa. Kako ističe, imaju već treću osobu koja je na ovom programu, i za njih se to pokazalo kao dobra odluka.
„Mislim da je to idealna mjera za male poduzetnike kojima je uvođenje mlade osobe u posao popriličan financijski teret jer takva osoba prvih godinu dana ne može “zaraditi” svoju plaću. Jedina manjkavost je sto se mora održati nivo zaposlenosti pa to može biti nezgodno jer nikad ne znaš kakva okolnost se može dogoditi”, kaže Sandra.
Na obostrano zadovoljstvo
Vanja Žižić iz EdukaCentra je prošle godine objavila oglas za poziciju Asistenta za obrazovanje odraslih u svom centru, i to se pokazalo kao ispravan potez. Tražili su osobu sa završenim fakultetom društvenog smjera kako bi ju mogli uvesti u “svijet obrazovanja odraslih” i nakon iskorištene mjere zadržati. Odabir kandidata je bio lagan jer nisu zaprimili previše odgovarajućih zamolbi i životopisa. Nakon dva kruga razgovora odabrali su osobu koja je imala visoku motivaciju za rad u obrazovanju odraslih i koja je nakon godinu dana ispunila njihova očekivanja. Stručno osposobljavanje završilo je na obostrano zadovoljstvo.
“Kao mentorica izuzetno sam zadovoljna, u godinu dana se puno toga moglo prenijeti i naučiti. Povremeno sam imala manjak vremena za obavljanje svakodnevnih obveza, međutim, kako poslovno i privatno promičem učenje i usavršavanje, uživala sam u cijelom procesu.“
Još jedna pozitivna strana stručnog osposobljavanja za našu članicu Marinu Pavelić iz Klasik TV-a je što su sve osobe koje su bile na stručnom osposobljavanju i zadržali. Kao negativno iskustvo ističe papirologiju i birokraciju, te činjenicu da bi naša državna uprava trebala biti bolje informatički umrežena.
Jasminka Ćoza iz zadarskog Civil Engineering Consultancy d.o.o ovu mjeru smatra neprimjerenom za diplomirane inženjere građevinarstva. Naime, plaća iznosi 3.000 kn što je, prema njezinom mišljenju, vrlo malo za inženjere. Pogotovo sada kada se otvorilo puno projekata i investicije su krenule. Što se tiče samih kandidata, Jasminka kaže kako nije previše zadovoljna ponudom mladih ljudi.
„Rijetki su oni kod kojih se vidi da „grizu“. Uglavnom su pogledali web stranicu, vide nešto što im je interesantno i oni bi to radili. Sjedili bi u uredu i ne bi išli na gradilište, a pogotovo ne bi išli van grada Zadra. Ja sam žena i starija sam, ali još uvijek puno učim, još uvijek osjećam strast u obavljanju posla i obožavam svaki projekt na kojem radim. Ali to nažalost ne vidim kod puno njih.“
Povezano: 9 stvari na koje trebate paziti ako uzimate poticaje od HZZ-a
Plaća veća, a zainteresiranih sve manje
Mnogi poslodavci se žale na slab odaziv mladih ljudi na ovu mjeru zapošljavanja, a takva iskustva ima i Ivana Ožegović, računovotkinja za profitni i neprofitni sektor. Osim pozitivnih iskustava, koja uključuju oslobađanje poslodavca od plaćanja doprinosa i plaće za zaposlenika, ima i negativnih.
“Iz iskustva mogu reći da je u današnje vrijeme puno manji odaziv osoba za stručno osposobljavanje kada neto plaća iznosi 3.000 kuna plus prijevoz, u odnosu na prije par godina kada je iznosila svega 1.600 kuna plus prijevoz. Osobe na stručnom osposobljavanju ne razumiju da poslodavac mora uložiti svoje vrijeme i znanje kako bi osoba mogla samostalno obavljati tražene poslove, da imaju priliku za dodatnim edukacijama, da dobivaju priliku odmah nakon završetka školovanja krenuti s radom, te da postoji mogućnost stalnog radnog odnosa nakon završetka osposobljavanja“, ističe Ivana.
Malim poduzetnicima je svaki novi zaposlenik ključna osoba, dodaje, te ne može zamisliti da bi mali poduzetnik ulagao godinu dana u nekoga koga ne misli zadržati.
“Mi smo do sad imali tri osobe na stručnom osposobljavanju i nismo uspjeli zadržati ni jednu. Prva se odlučila za posao u javnom sektoru, drugu smo zaposlili, ali nije pokazala odgovornost prema poslu i izazvala nam je veliki problem. Treća nije bila sigurna da se želi baviti novinarstvom, iako smo ju mentorirali. Nije prepoznala da nekoliko godina iskustva u novinarstvu može biti i dobra podloga za rad u odnosima s javnošću, marketinškoj agenciji i slično”, kaže osnivačica Women in Adria Ivana Matić. Dodaje kako su prilikom odabira kandidata za stručno osposobljavanje koristili testiranja i ostale alate selekcije, no unatoč tome jako je teško procijeniti nečiju motivaciju.
“Zaključili smo da definitivno više nećemo uzimati na stručno osposobljavanje osobe bez ikakvog radnog iskustva na fakultetu. Trenutačno imamo dvije studentice i jako smo zadovoljni s njima. Pitanje je hoće li ta mjera uopće biti aktivna i sljedeće godine s obzirom na predloženi nastavak porezne reforme”, dodaje Ivana.
„Moramo se prilagoditi“
Sve se promijenilo na tržištu rada, htjeli mi to priznati ili ne, tvrdi Kristina Ercegović.
Za vrhunske rezultate trebaju nam vrhunski zaposlenici, a mi smo u situaciji da nam doslovce fizički nedostaje radne snage zbog migracija, neusklađenosti sustava obrazovanja i stvarnih potreba gospodarskih subjekata.
“Na nama kao poslodavcima, posebno ako smo mikropoduzetnici, je da se pozabavimo tzv. employer brandingom, odnosno da dobro razmislimo što možemo ponuditi vrhunskim talentima, kako ih i čime možemo privući, da dođu raditi kod nas, a ne kod konkurencije. I naravno, kako ćemo ih voditi, motivirati i zadržati. Ljudi koji nas sad čekaju kao da imaju neki drugi sustav vrijednosti, i što ćemo sad. Moramo se prilagoditi ako želimo razvijati svoj biznis i naći zajednički jezik“, ističe Kristina.
