Svaka osoba koja želi započeti vlastiti biznis ima određeni poslovni plan i viziju koju želi ostvariti. Tako se, nakon osnivanja trgovačkog društva ili pak jednog od oblika obrta svatko osjeća euforično i pun elana pri svakom dobivenom poslu koji će nastojati izvršiti uz primjenu svog najboljeg znanja i iskustva. Naravno, odrađivanje posla pretpostavlja i sklapanje odgovarajućeg pravno posla koji može biti u usmenom ili pisanom obliku. Jedan od načina kako izbjeći tužbu je svakako i pravodobno informiranje.
Stisak ruke kao potvrda poslovnog dogovora
Ranije su poslovni partneri, osobito kod potrebe brzog postizanja dogovora i realizacije imali uvriježena pravila (znakove, dokaze) kojima su „zapečatili“ sklapanje posla i stvaranja prava i obveza jedne i druge strane. Ti “dokazi” bili su u obliku usmene potvrde primitka i prihvata ponude, davanje ruke i slično. Što su poslovni partneri s vremenom postajali sve povezaniji to su uvriježene radnje (pa i one prešutne) sve više bile zanemarivane te se prednost počela davati pisanom obliku.
On je predstavljao dokaz da su poduzetnici između sebe stvorili određeni poslovni odnos te time i preuzeli određena prava i obveze. Evolucijom poslovnih odnosa došlo je i do sve veće potrebe zaštite i ostvarivanja preuzetih prava i obveza. Sve to imajući u vidu sve kompleksniju situaciju poduzetnika koji stupaju u poslovne odnose te možebitnog prestanka mogućnosti izvršavanja obveza koje su preuzete stupanjem u poslovni odnos.
Tužbe na koje treba pripaziti
Na ovome mjestu nezaobilazan je pojam tužbe koji pojam, zasigurno, svaki poduzetnik poznaje. Ona se pokušava izbjeći kao i njezino sastavljanje ili zaprimanje, koje je često povezano i s podužim “boravkom” pred sudom.
Međutim, koliko god pojam tužbe ostavlja gorak okus u ustima, na ovome se mjestu žele ukratko opisati tužbe o kojima poduzetnik mora voditi računa, odnosno uzeti ih u obzir prilikom obavljanja svoje djelatnosti (naravno, ovdje se radi o izboru tužbi koje se, prema iskustvu autorice teksta, najčešće pojavljuju u praksi, dok je broj i vrsta sporova s kojima bi se poduzetnici mogli susresti u mnogo veći i širi).
Tužba radi isplate
Ovom vrstom tužbe, koja je na žalost i najčešća u svom broju, poduzetnik putem suda pokušava ostvariti pravorijek da mu je druga ugovorna strana iz poslovnog odnosa dužna platiti određeni iznos za već pruženu uslugu. Iako bi se trebalo podrazumijevati da se za pruženu usluga mora dati naknada u visini i u roku kako je to ugovoreno, tome nije uvijek baš tako. Upravo iz tog razloga, a kako bi poduzetnik dobio odluku od strane suda kojom mu se priznaje pravo na naknadu za pruženu uslugu, potrebno je najprije podnijeti tužbu.
Kada sud donese odluku u korist poduzetnika kao tužitelja, i nakon što se iscrpi put podnošenja pravnih lijekova i presuda postane pravomoćna i ovršna tada se može razmišljati i krenuti u prisilnu naplatu onoga što je odlukom suda dosuđeno (pa tako i parnični /sudski/ trošak). Pritom ovršna presuda znači da druga strana koja je presudom obvezana nije u ostavljenom joj roku izvršila plaćanje po odluci. Međutim, i nakon svega ostaje upitno hoće li se poduzetnik moći naplatiti na temelju takve odluke, budući da u međuvremenu suprotna strana može doživjeti sudbinu stečaja/prestanka postojanja (ako se radi o pravnoj osobi) ili pak sudbinu osobnog stečaja/smrti.
Tužba radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika
U poslovnom odnosu može doći i do toga da poduzetnici/ugovorne strane iz određenih razloga više ne komuniciraju, odnosno da se odnos toliko poremeti da više između njih nema kontakta. U tom slučaju, ukoliko jedna strana koja je dužna drugoj ima određenu imovinu, može doći do radnji pokušaja „prikrivanja“ te imovine. To bi jednostavno značilo da se imovina pokuša prenijeti na druge osobe te time pokuša onemogućiti vjerovnika/poduzetnika da svoje potraživanje naplati iz imovine koju je dužnik u trenutku sklapanja pravnog posla imao u svome vlasništvu.
U tom slučaju vjerovniku/poduzetniku stoji na raspolaganju tužba kojom će se pokušati dokazati da je dužnik izvršio prijenos prava vlasništva svoje imovine na drugu osobu upravo zbog toga da onemogući vjerovnika/poduzetnika da se naplati iz te imovine. Podnošenje tužbe vezano je za određene rokove, zbog čega je uputno da se što hitrije od strane vjerovnika/poduzetnika krene s radnjama provjere imovine dužnika kod nadležnih tijela. Također i da krene pribavljanje odgovarajućih potvrda nadležnih tijela o trenutku prijenosa prava vlasništva imovine na drugu osobu. U slučaju da vjerovnik/poduzetnik uspije s tužbom tada takav prijenos prava vlasništva neće imati učinka i to u onom omjeru koji je potreba na namirenje vjerovnika/poduzetnika.
Tužba radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza
Ova vrsta tužbe zanimljiva je za one poduzetnike koji u svom poslovanju imaju osobe u radnom odnosu. Koliko je svima znano tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza podnose radnici i to onda kada je poslodavac/poduzetnik donio odluku o prestanku ugovora o radu otkazom (npr. zbog gospodarskih/tehnoloških/osobnih razloga, skrivljenog ponašanja radnika). Prije samog podnošenja tužbe radnik mora podnijeti poslodavcu zahtjev za zaštitu prava u kojem će pokušati ukazati poslodavcu na neopravdanost otkaza, a na koji zahtjev poslodavac može, ali i ne mora odgovoriti. Ukoliko radnik ne podnese zahtjev za zaštitu prava, a podnese neposredno tužbu sudu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, tada će takva tužba od strane suda morati biti odbačena.
Autorica: odvjetnica Kristina Bajsić Bogović, od-hzb.hr
Foto: Pexels
