Gastro ponuda, izlasci, dobre kavane, Skadarlija, Dunav, Ada… sve to je Beograd. Nakon jednog dobrog vikenda ili izlaska za kojim mnogi potežu iz Zagreba, drugi bi posjet ili vaš produžen vikend mogao biti onaj, van Beograda. Ljeto je idealno doba za jedno takvo, uživanje na otvorenom uz okuse i mirise dobrog jela i vina.
Produženi vikend van Beograda
Beograđani svoju ponudu iz godine u godinu sve više proširuju na etno & gastro turizam. U originalnost i dobru priču koja stoji iza jednog takvog etno projekta uvjerila sam se i sama za nedavnog posjeta Beogradu.
Za ovakvo jedno kraće putovanje, najbolje je bukirati smještaj u Beogradu pa iskoristiti i noćne sate za još uživanja u dugim toplim noćima.Hotel88 iznenadio me svojim uređenjem, ponudom i bogatim doručkom na zadnjem katu s kojeg se pruža lijepi pogled. Ovo može biti i vaša baza odlučite li se istražiti okolicu Beograda.
Zornića kuća
30-tak kilometara od Beograda stižem na imanje koje se zove «Zornića kuća». Ovo je mjesto baš pravi primjer autentičnog spoja kulture i tradicije na jednom mjestu. Osjetit ćete dobrodošlicu već pri prvom pozdravu domaćina i domaćoj kavi iz bakrene džezve koja stiže netom pred vas. Stari vrčevi, zemljani lonci, namještaj, knjige, stari alati, svuda su oko vas.
Vlasnici su očito i ciljano brižno skupljali i punili eksterijer i interijer za idiličan osjećaj sela. Od nečega što je prije izgledalo kao sklepana kuća i par štala, danas je ovdje niklo cijelo etno domaćinstvo. U razgovoru s domaćinom, vizija kako će i što će to sve biti slijeđena je u potpunosti.
Svaka čast na realizaciji jer teško je zamisliti kako je to nekada izgledalo dok ne vidiš stare, crno- bijele fotografije po zidovima restorana. Nakon kave, slijedi nam teška odluka, što jesti i kako izabrati ono najbolje na ovakvom mjestu. Za to su se pobrinuli naši domaćini, a stol se brzo popunio jelima tradicije.
Bogata ponuda raznovrsnog jelovnika
Od raznoraznih sireva ovčjih, mekih, tvrdih, domaćeg kruha i pita uz nareske i Meze sela Baćevac već smo zapravo i brzo siti, a tek smo počeli, polako jer ovdje se jede satima. Nastavljamo s teletinom, jaretinom i janjetinom ispod peke. Iste one peke kojoj smo se divili već nakon prvih koraka na imanju jer zamirišalo je još dok smo dolazili.
Nakon ručka i koju kilu teži svi skupa, vrijeme je za izležavanje na tzv.ćilima na otvorenom ili u zatvorenom na sijenu, ako vas vrijeme ne služi za uživanje na otvoreno. I na to se mislilo, ovdje u ovoj seoskoj idili.
Na kraju ima li ljepše nego malo prileći i odmoriti? Svi oni kojima izležavanje nije bilo dovoljno i najrađe bi ovdje ostali spavati, spavanje ispod zvijezda ovdje je hit. Treba vam samo šator. Mnogi ovdje i dođu jedan dan prespavati, a na kraju ostaju i po tjedan dana. Očito im se sviđa tišina i mir ovog kraja jer svi se ovdje dobro najedu i odmore. Ma baš tako i izgleda.
Nakon jednog dana provedenog ovdje šteta bi bilo ne posjetiti vinarije obližnjih gora.
Vinarija Plavinci
Prva je na redu vinarija «Plavinci» kojih kilometar od Dunava. Ova je vinarija sasvim prirodna, a evo i zašto je ovo posebno mjesto. Pažnja se posvećuje ovdje svakom grozdu, svakoj flaši vina. Ručno se bere, cijedi, flašira, etiketira. 100 % vegansko vino znači da se ovdje ne koriste životinjski proizvodi, ni u vinogradu ni u vinariji.
A često se jaja, mlijeko, riblji mjehur čak i svinjski protein koriste u proizvodnji i bistrini vina. Ujutro kaže nam vlasnik da od ovog vina ne boli glava jer grožđe je bez upotrebe pesticida, herbicida, fungicida. Vino sadrži od 4 do 10 puta manje sumpora od običnih, neorganskih vina. Minute su brzo prolazile uz dobru čašu vina što crvenog što bijelog, gledajući sa staklene terase vinograd ispred nas. Odlučujem se kući ponijeti bocu «Indigo», crvenog vina od rijetke sorte grožđa Regent.
Novi mirisi i okusi ostaju još uvijek u nepcima dok putujemo prema slijedećoj destinaciju, poznatom restoranu «Vinogradi» s najljepšim pogledom na Dunav.
Restoran Vinogradi
Mjesto je ovdje gdje se Tito odmarao i uživao za svoji stolom u dvorištu ispod lipe s pogledom na čokote vinograda i zeleni Dunav. Bilo je to elitno mjesto, dolazio je Tito ovdje s jahtom i vodio svoje goste. Impresivna je bila lista čak i Neil Armstrong, Louis Armstrong. Kroz „Vinograde” je prodefiliralo tisuće državnika, diplomata, političara, ambasadora, umjetnika.
Ovdje je dolazila i Sophia Loren, na zidu restorana je i crno-bijela slike ljepotice svojeg vremena. Njoj u čast ne meniju je i jelo, piletina u boji talijanske zastave. S ovog mjesta ostaje mi sjećanje na finu kavu i prekrasan pogled prema Dunavu.
Spuštamo se dalje pored vinograda do zadnje planirane vinarije na našem putovanju.
Vinarija Jeremić
Vinarija Jeremić savršen je primjer kako je od ono malo vina koje se radilo za obitelj i prijatelje nastajao pravi biznis. Danas, deset godina kasnije to je moderna vinarija koja tradicionalne metode primjenjuje u najmodernijoj opremi i prati sva nova stručna znanja.
Konstatan povjetrac s Dunava koji se nakon podneva pretvara u sunčevo ogledalo idealno je za vinograde ovog kraja na kojih 200 metara visine. Još je u 3 stoljeću rimski car Probus zasadio prve loze u ovom dijelu Europe jer je grožđe ovdje bilo posebno slatko.
Upravo zbog lokacije, muzika i vino u ovoj vinariji, spojeni su u jednu priču različitih okusa. Tako smo degustirali Sonatu, Kanon, Rondo, Duet i Merlot. Na ovom mjestu održavaju se i privatni koncert i promocije, jako dobar spoj. Iz vinarije izlazim s bocom Rosea imenom Rondo. I baš kao što je Rondo u muzici uvijek pozitivan, veseo i razdragan, tako mi je i ovaj Rose savršeno pasao uz trenutno raspoloženje.
Uz okuse i mirise iz vinograda vrijeme je za povratak u Beograd i noćni život koji ovdje počinje tek u ponoć. Imamo i vremena odmoriti se u hotelskoj sobi dok nas kavane čekaju za provod do ranih jutarnjih sati.U Beograd se zaista isplati doći i na više dana i posjetiti sve ono što nudi ovaj grad i okolica i danju i noću.
Autor: Rujana Lukač, Travellounge.hr
Foto: privatna arhiva
