Svojom karijerom Lora Pleško dokazuje kako je promjena poslovnog smjera ponekad baš ono što dovodi do značajnijeg uspjeha. Nakon nekoliko godina u glazbenoj industriji, okrenula se informatičkoj tehnologiji i pokrenula Mašineriju, softversku tvrtku koja danas surađuje na globalnim IT projektima.
Kako je nesuđena glazbenica završila u IT-ju
Neobičan karijerni put Lore Pleško započeo je na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirala jezike. Istovremeno se bavila glazbom i sanjala o uspješnoj glazbenoj karijeri. Kroz svoja glazbena poznanstva upoznala je i budućeg supruga Zorana, s kojim je osnovala electro-pop duo Kimiko. Publika u underground krugovima uskoro je prepoznala i zavoljela njihov bend.
Slijedom okolnosti, Lora se zaposlila u tvrtki za razvoj bankarskog softvera, gdje je isprva radila kao board assistant. Nakon godine dana započela je raditi u odjelu testera i poslovnih analitičara.
„Imala sam sreće raditi s najboljom mentoricom uz koju sam naučila puno o organizaciji projekata“, izrazila je.
Na tom radnom mjestu provela je 4 godine, nakon čega je sa suprugom odlučila ipak se posvetiti glazbi. Situacija s bendom postala je ozbiljnija. Imali su svoj studio, pa su osim vlastite glazbe radili i s drugim bendovima te sudjelovali u snimanju materijala. Ipak, nakon godinu dana odlučili su otvoriti IT tvrtku, koja danas posluje već pet godina.
„Odlučili smo probati u smjeru IT-ja, jer tko je ikada kod nas ugodno živio od alternativne muzike?“, duhovito komentira Lora.
Vole izazovne projekte
Mašinerija radi software po narudžbi i to pretežno za američko tržište. Lora i njezin tim bave se projektiranjem, dizajniranjem i programiranjem sveobuhvatnih rješenja za web i mobilne aplikacije u najnovijim tehnologijama.
Njihovi klijenti su uglavnom sturtupi ili manje firme iz SAD-a, ali povremeno se dogodi da rade i za veće kompanije. U tom slučaju najčešće rade preko neke druge američke firme kao podizvođači. Na takav način uspjeli su raditi za velike američke, pa i svjetske brendove.
Kada im vrijeme dopusti rade i neke manje in-house projekte za sebe. Jedan od njih je i Simple Cycle, aplikacija za jednostavno praćenje menstrualnih ciklusa. Takve projekte uglavnom rade kako bi isprobali i testirali nove tehnologije.
U nekoliko godina rada Mašinerija je imala različite vrste projekata. Što je on tehnički izazovniji, to će mu se s više žara posvetiti, kaže Lora.
„Dosta smo orijentirani na rješavanje problema, pa su nam stoga zahtjevni projekti najdraži. Oni nas tjeraju da se ne uljuljuškamo u sigurnost već proživljenog, već nam daju nova znanja i iskustva i čine nas još boljim izvođačima.“
Ono što ističe kao izazov u svakom projektu je kako dobro razumjeti klijentove želje i pretočiti ih u nešto s čime će biti sretan. Kaže kako vrlo često ljudi koji nemaju tehničku pozadinu nemaju dojam o tome koliko je posla, odnosno vremena i novaca, uključeno u izgradnju najjednostavnijeg zahtjeva, pa je vještina znati to dobro i pravovremeno objasniti klijentu.
„Nije sve samo u “odrađivanju” posla. Klijent i izvođač trebaju dobro kliknuti i osjećati se ugodno jedni s drugima, a kada postoji povjerenje, onda je lakše rješavati sve izazove.“
Do poslova dolaze usmenom predajom, makar smatraju direktan kontakt boljim načinom. Za takvu vrstu poslovanja trebali bi se ipak preseliti u Ameriku.
„Većina naših IT firmi ima podružnice u drugim zemljama, najčešće u SAD-u, pa nekako pretpostavljam da ćemo se i mi prije ili kasnije morati odlučiti na taj korak“, predviđa.
Jako im je važna korporativna kultura
Mašinerija se još uvijek ubraja u mikro tvrtke jer broj zaposlenih ne premašuje broj deset. Lora nam je objasnila zašto je tome tako.
„Homogen i stručan tim nam je iznimno bitan pa pomno biramo zaposlenike i ne žurimo se vrtoglavo širiti. Bitno je, pogotovo dok je tvrtka mala, da se svi članovi tima dobro slažu i da su “na istoj valnoj duljini”, a za tako nešto je uvijek potrebno vremena“, objašnjava.
S obzirom da je poslovni tim prilično malen, imaju priliku pridati dovoljno pažnje odnosima sa zaposlenicima, a posebice brinu o njihovom zadovoljstvu.
„Ono na što smo ponosni je “company culture” koju smo izgradili. Puno pažnje posvećujemo tome da ljudi rade u normalnim uvjetima i da su zadovoljni, a ne samo lovljenju projekata, pa da ljudi onda rade od jutra do sutra. “Life balance” nam je jako važan.“
Priznaje kako upravo taj balans ona osobno baš i nema, ali kaže kako je to njen izbor koji ne želi nametati drugima.
Predlaže kako olakšati poduzetnički start
Kada su krenuli u svoj poslovni projekt, okolina nije bila oduševljena.
„U Europi, a pogotovo u Istočnoj Europi, mindset je takav da nikada nije naklonjen ničemu. Uvijek se prvo vide i prezentiraju problemi kao nešto nepremostivo, pa je tako bilo i u našem slučaju“, požalila se.
U jednom razgovoru s klijentom iz New Yorka shvatila je kakav imidž imaju istočnoeuropski programeri.
„Prati nas fama da smo dobro educirani, ali da nam nikada ništa ne valja i da sve želimo napraviti ispočetka“, navodi.
Osim s podvojenim reakcijama okoline, Lora se na početku poslovnog puta susrela i s kompliciranom birokracijom.
„Puno se priča o tome da su nam zakoni nejasni, dvosmisleni i komplicirani, i zaista, ponekad mi se čini da se bavim svačim drugim prije nego svojim poslom, koji bi mi trebao biti prioritet, ali ga od birokracije ne stignem raditi.“
Ipak, primjećuje kako se situacija mijenja i izražava zadovoljstvo zbog toga što je problem prepoznat. Također, predlaže i svoju ideju o poboljšanju poduzetničkog iskustva.
„Čini mi se da nam je potreban centralizirani ured u kojem bi se mogle saznati sve informacije za sve djelatnosti, u kojem rade službenici koji su motivirani pomoći, odnosno kvalitetno obaviti svoj posao“, iznosi.
Smatra kako je potrebno digitalizirati i pojednostaviti propise u liste kako bi svatko, prema svojoj djelatnosti, na jednom mjestu imao popis potrebnih poduzetničkih akcija koje bi garantirale da je sve obavljeno po zakonu.
„Za to bi naravno trebalo educirati i službenike tako da nemamo situaciju da se na pet vrata dobije pet različitih odgovora“, naglašava Lora.
Poduzetništvo zahtijeva puno truda i angažmana od pojedinca, a posebice je važno imati visoku razinu osobne odgovornosti, kaže Lora.
„Zbog visoke odgovornosti prisutan je i višestruki stres. Pritisak dolazi s raznih strana i treba brinuti o mnogo toga o čemu zaposlenici kada odu kući nakon radnog dana ne moraju razmišljati.“
Ipak, ono što vidi kao prednost poduzetništva je velika mogućnost osobnog razvoja.
Svojim primjerom razbijaju predrasude
Mašinerija se, osim svojim uspješnim poslovnim projektima, ponosi i svojim volonterskim angažmanom. Organiziraju besplatne radionice programiranja iOS-a za one koji su se žele okušati u razvoju mobilnih aplikacija, a posebice su usmjereni na djecu. Također, održali su niz besplatnih radionica za djecu tražitelja azila, kao i za djevojčice od petog do osmog razreda.
„Smatramo da nikada nije prerano zainteresirati se za IT, bilo to programiranje ili druge djelatnosti vezane uz IT“, naglašava.
Osim već spomenutim radionicama za djevojke, predrasude o tome da je IT svijet rezerviran za muškarce, Mašinerija razbija i vlastitim primjerom. Dvije osnivačice su žene, a trenutno imaju i više ženskih zaposlenica, što dokazuje kako ženska snaga u ovome području zaista raste.
Foto: privatna arhiva Lore Pleško
