Svoju struku Ljerka Zmaić hrabro je odlučila zamijeniti kreativnim područjem mode i dizajna. Danas upravlja Pretafinirom, obrtom za kreiranje radne odjeće koju obožavaju brojni klijenti na domaćem tržištu.
Interes iz djetinjstva pretvorila u posao
Unatoč vlastitoj želji da upiše studij arhitekture, Ljerka je stjecajem okolnosti postala diplomirana inženjerka kemijske tehnologije. U tom području nije se zadržala dugo. Nakon završetka fakulteta jedno vrijeme provela je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici kao suradnica na istraživačkim radovima na časopisima iz područja kemije, a zatim je preko noći odlučila promijeniti karijerni smjer i ući u svijet mode koji ju je oduvijek zanimao.
„Još od svoje desete godine bavila sam se odjećom. Kada sam imala 13 godina, otac mi je kupio šivaću mašinu pa sam stalno nešto izrađivala i šila“, započinje.
Otvorila je obrt koji se bavio izradom modne odjeće. Prava promjena uslijedila je prije desetak godina kada je s kćeri arheologicom započela novu fazu u poslovanju. Fokus su odlučile prebaciti na izradu malo drugačije radne odjeće.
„Povod za promjenu bila je globalizacija. U svijetu gdje se pojavljuje sve više robnih kuća koje masovno prodaju odjeću i snižavaju cijene, krojački obrti teško opstaju. Zbog bespoštedne konkurencije nastao je kaos i zato smo odlučile kreativno pristupiti tom poslu kojeg inače obilježava multiplikacija.“
Ipak, odluku o promjeni nisu donijele same i preko noći.
„Tržište je samo odredilo naš smjer. Počeli su nam dolaziti upiti o radnoj odjeći i na osnovu njih počeli smo se time baviti, što je kasnije preraslo u praksu“, priča.
Odmak od klasičnog dizajna
Kroz proces usvajanja drugačijeg pristupa shvatile su da je ovakav poslovni smjer isplativiji od prethodnog načina rada. Odlučile su napraviti logičan korak dalje i nastaviti u započetom smjeru.
„Napravile smo kolekciju koja je bila dizajnerski orijentirana i sasvim drugačijeg pristupa radnoj odjeći od svega što se kod nas dosad radilo“, kaže.
Umjesto klasične radne odjeće napravile su paletu proizvoda koja je bila orijentirana prema futurističkom dizajnu. Takvi proizvodi zainteresirali su ljude iz specifičnih struka poput liječnika, stomatologa, ljekarnika, fizioterapeuta, djelatnika u wellness centrima, kozmetičara i frizera.
Upravo frizerski salon Cookie bio je njihov prvi klijent.
„Prepoznali su naš drugačiji pristup koji im je odgovarao te smo se odlučili na suradnju u vidu izrade posebnih kuta koje jasno predstavljaju njihov identitet“, navodi.
Vrlo brzo Pretafinir je postalo prepoznatljivo ime u području dizajna i izrade radne odjeće.
„Dobar glas brzo se širio i usprkos tome što se nismo previše reklamirali, sve više su nas ljudi prepoznavali.“
Brendiranje kroz odjeću
Kako bi se nametnule na tržištu, tvrtke u procesu brendiranja trebaju uložiti dosta vremena i truda da postanu vidljive. U određenim industrijama jedan od važnijih elemenata u izgradnji brenda predstavlja odjeća.
„Odjeća zaokružuje vizualni identitet određenog brenda. Vlasnici se, razumljivo, žele istaknuti od drugih, a mi im to omogućujemo.“
U Pretafiniru se često susreću s upitima o drugačijim modelima odjeće, bez obzira radi li se o materijalu, boji ili nekom drugom elementu. S obzirom da se radi o proizvodnji koja nije masovna, prilagođavaju se željama klijenata.
„Pret-a-porter je uobičajeni naziv za odjeću spremni za nošenje, a pret-a-finir je naš naziv za odjeću spremnu za dovršavanje. Kada netko zatraži proizvod koji nije dio serijske proizvodnje, mi pristupamo prilagodbi ali ponekad i promjeni dizajna. Takvi jedinstveni proizvodi napravljeni za konkretnog klijenta ponekad završe i u našoj stalnoj ponudi.“
Pažnju prije svega posvećuju kvaliteti materijala, a zatim i izradi. Postoje mnoge tvrtke koje u svojoj ponudi imaju radnu odjeću, ali među njima postoje ključne razlike.
„Ako gledamo prema kriteriju kvalitete, onda direktne konkurencije baš i nemamo. Takve masovne proizvodnje imaju niže cijene, dok mi idemo s višom cijenom, ali i višom kvalitetom. Smatram da svaki kvalitetan proizvod nađe kupca koji će za njega platiti i više.“
Veliki tržišni igrači varaju kupce
Pretafinir svoje proizvode, osim u fizičkom prostoru, prodaje i preko web trgovine. Kupcima je omogućeno da, uz standardne proizvode, naruče i personalizirane verzije.
„U ponudi imamo modele koji se mogu prilagoditi bojom, kao i veličinom. Vrlo važno je da postoji i mogućnost povrata, odnosno zamjene, jer nam se ponekad događa da se naručuje krivi konfekcijski broj.“
Ljerka upozorava da je potrebno dobro proučiti tablicu konfekcijskih brojeva koja je dio njihove web stranice jer danas na tržištu u tom smislu „vlada kaos“.
„Danas žene ne znaju koji broj nose. Podaci pokazuju kako velike modne kuće krivo označavaju svoje proizvode u cilju privlačenja kupaca. Lakše se prodaju mali ženski brojevi, a kod muškaraca toga nema jer njima ne mogu podilaziti na taj način“, komentira.
Iako se Pretafinir radna odjeća u bočnim šavovima može vrlo lako prilagoditi raznim tipovima građe tijela, potrebno je pravovremeno se informirati o veličinama kako bi se izbjeglo bespotrebno višestruko slanje proizvoda.
Branša u kojoj posluju često zahtijeva i osobni kontakt s kupcima.
„Postoje brojni klijenti koji žele fizički susret, a to uključuje savjetovanje, mjerenje i detaljni dogovor oko specifičnosti proizvoda“, kaže.
Budućnost Ljerka ipak vidi u nadogradnji već započete online prodaje.
„Željeli bismo proširiti posao u još većem obujmu putem web trgovine jer osobne narudžbe usporavaju cijeli proces. To je jedini način da proširimo svoje tržište. Proizvodnju je potrebno digitalizirati, ali do toga još nismo došli“, ističe.
Država ne pruža podršku
Kao poduzetnica s višegodišnjim iskustvom, situaciju u Hrvatskoj ne vidi kao obećavajuću.
„Država i prateća struktura funkcionira na način da nama, manjim poduzetnicima ne pruža dovoljno podrške. Mislim da je to vrlo velika mana ovog društva“, poručuje.
Bez obzira na sve zahtjeve, posao se nastavlja. Njezina je kćer upravo zahvaljujući i Pretafiniru pronašla je posao u struci. Izradom povijesne odjeće oduševila je kolege u struci i taj period zaokružila magistarski radom na temu kulturne baštine.
„Kćer trenutno radi na doktoratu i često je na terenu. Naša priča možda je neobična, ali funkcionira“, zaključuje.
Foto: Martina Cvek
