Svakakve osobe upoznala sam u životu. I svačeg sam se naslušala. Barem sam tako do prije par dana mislila. A onda je zazvonio mobitel i javila se osoba koja mi je 20 minuta «čitala bukvicu» i razgovor zaključila riječima «ja sam tvoj budući nezadovoljni klijent».
Poznaje li me osoba? Ne poznaje. Jesmo li dosad surađivali? Ne, nismo. Jesmo li ikada prije bili u kontaktu? Nismo.
Odakle mu ideja da mi ovako nešto kaže, to samo on zna. Nije mi postao klijent, ali je svakako postao školski primjer «onih s kojima ne želimo surađivati» i dao mi materijala za moje buduće radionice. I ovu kolumnu naravno.
Neki nas ne vole bez razloga i to je OK
Ne mogu nas svi voljeti. Kada bismo se svi međusobno savršeno slagali, to bi značilo da smo si jako jakooo slični. To bi značilo da smo dosadni. Različitost volim i s veseljem je prihvaćam. Hvala Svemiru, pred nekoliko sam godina uspjela preskočiti visoki sagrađeni zid i prestati razmišljati tko što o meni misli (naravno, ako to nisu najbliži prijatelji i moja obitelj).
Moram priznati, mnogo mi je tereta od tog trenutka palo s leđa. Kao da sam se u tom trenutku spoznaje oslobodila nevidljivih okova koje mi je jednom netko iz nepoznatog razloga stavio. Vjerujem da ste i vi kao poduzetnice imale slično iskustvo. Krenule se malo po malo penjati po stepenicama uspjeha i putem shvaćati koliko ste divne, stvarne, svemoguće. Stavile fokus na napredak, a makle ga s okoline.
Što učiniti kada nas ne voli klijent?
Naravno, ne možemo se sviđati svima niti u poslovnom svijetu. I to je OK, ne kažem da nije. No, što učiniti kada se nekome ne sviđamo, a još nas nisu niti upoznali?
Pretvoriti se u uho, za početak. Ne samo slušati i u mislima pripremati odgovor na provokaciju, već je ovdje potrebno zaista saslušati osobu da bismo je čuli. Saslušati potrebe te osobe i vrijednosti koje cijeni u poslovnome svijetu. Tek tada možemo odrediti smjer u koji želimo okrenuti ovu konverzaciju.
Prečesto «kritike» shvaćamo kao nešto jako negativno, no one nam zapravo mogu biti dobra povratna informacija što kod sebe i svog poslovanja možemo promijeniti ili bolje komunicirati. Naučeno gradivo pak iskoristiti za neke nove klijente koji će u budućnosti tek doći.
Na primjeru svog potencijalno nezadovoljnog klijenta shvatila sam da nismo kliknuli u komunikaciji zbog jedne banalne stvari – ja sam vizualno kinestetički tip osobe, a on je auditivno digitalni. To zapravo znači da ja poprilično brzo govorim jer mi se slike velikom brzinom mijenjaju u mislima i ponekad je izazov pratiti me, dok često zaključke donosim temeljem svojih dobrih ili loših osjećaja (intuicije). S druge strane, moj potencijalni klijent osoba je sklona korištenju dugačkih rečenica i voli jako puno detalja na kojima sam sama ponekad nesvjesno štura. On u svemu traži smisao i ima veliku potrebu za konkretnim brojkama i pravilima.
Kada me klijent pitao kako mogu mjeriti je li napisani članak uspješan ili nije, postavila sam mu protupitanje – kako se može mjeriti uspješnost dizajna web stranice? Ili, kako možemo saznati gledajući dvije vrste sladoleda i zaključiti koji je bolji? Možemo naslutiti po boji i mirisu, no svakako bismo ga prije krajnjeg zaključka trebali isprobati, zar ne? No, pogriješila sam. Odgovorila sam mu pomoću slika, a on je podsjetimo se, auditivno digitalni tip.
Postoje i oni klijenti koji nas ne čuju
Ponekad se možemo truditi oko klijenta kao mazga, objašnjavati rukama i nogama, ali nas on i dalje ne čuje. Sluša, ali ne čuje. Nema si potrebe prebacivati za neuspjeh jer uvijek će biti osoba koje će ostati živjeti u uvjerenju svojih misli i koje nisu otvorene za nove mogućnosti. I to je OK. Različitost, je l’.
Utješiti u takvim trenucima možeš se osvještavanjem situacije u kojoj si pokušala i dala sve od sebe. Nije išlo? Nema veze. Ponekad je bolje odustati nego ustrajati na nečemu što je otpočetka osuđeno propašću. Jer sve se događa sa svojim razlogom i vrlo brzo shvatit ćeš zašto se situacija odvila baš tako. Jednostavno, slutila to ili ne, čeka te nešto bolje što ti uskoro dolazi.
Autorica: Andreja Rambrot, pisalica.com
Foto: Pexels
