Naišla sam nedavno na podatak kako u Hrvatskoj ima sve više poduzetnica. Fenomen ili? Pomislila sam, bilo bi dobro istražiti zašto je tome tako. Poskliznulo se od tada nekoliko tjedana i evo me opet ispred računala. Novi dokument u Wordu zjapi poput Tabula rase. Čeka da napišem nešto, po mogućnosti pametno.
Naravno, Google je moj najbolji prijatelj, osobito u trenucima znatiželje. Guglam tako naizgled jednostavnu sintagmu «žene u poduzetništvu» i moram priznati, prva pročitana rečenica me se toliko dojmila da je naprosto moram citirati: Iako su žene većina u svjetskoj populaciji, one su u sferi poduzetništva manjina, zbog socijalnog, ekonomskog i političkog nepovoljnog položaja u odnosu na muškarce. Žene obavljaju dvije trećine posla u svijetu, no privređuju svega jednu desetinu svjetskog dohotka, a posjeduju manje od jedan posto svjetskih dobara.
Za prevlast muškaraca u poduzetništvu nije zaslužno obrazovanje
Ako baš želite točne podatke, evo ih. Na svijetu ukupno radi 41% osoba, a od toga čak 75% čine žene. Statistike govore da su žene vlasnice 30% obrta i 20% tvrtke. OK, podaci vrlo vjerojatno nisu najsvježiji mogući jer znamo da u Hrvatskoj statistike vole kasniti, no što mislite, jesmo li se pomakle od istih ili smo još uvijek “tu negdje”?
Mogle bismo pretpostaviti da je za manjak žena u poduzetništvo krivo obrazovanje, odnosno slabija zastupljenost visokih škola među ženama. No, ni to nije točno. Dapače, žene u Hrvatskoj čine veći broj visokoobrazovanih osoba negoli muškarci.
Unatoč tome da smo probile određene prepreke te se polako ali sigurno približavamo “muškom poduzetništvu”, to ne znači da prema šefovskim pozicijama koračamo na svim bojnim poljima. Branše u kojima vladaju “ženska zanimanja” češće su one u kojima se odlučujemo okušati kao šefice. Drugim riječima, različite djelatnosti osiguravaju različite mogućnosti za brži razvoj poduzetništva kod žena.
Europska unija pritišće nas sa svih strana
Dok većina institucija u Hrvatskoj do nedavno nije niti razmišljala da bi se mogla pobrinuti za bolju poziciju žena u poduzetništvu, Europska unija napada svom snagom. Kontinuirano prisiljava naše institucije da odrade barem pokušaje otkrivanja socijalnih i kulturnih elemenata koji žene koče pri ulasku u svijet poduzetništva, kao i istraže što se sve događa sa ženama koje jednom uđu u muški svijet poduzetništva. Naravno, glavni je cilj identificirati osnovne prepreke na koje žene nailaze prilikom osnivanja poduzeća, kao i afirmirati žene u poduzetništvu te poticati njihov razvoj u tvrtkama koje su osnovale.
Iskreno, nisam uspjela naći pozitivan primjer državne institucije koja to radi zbog žena, a ne nečijih ultimatuma ili projekata. Ako mislite da je to Burza, varate se. Ako mislite da griješim, toplo vas pozivam da podijelite svoje iskustvo.
Ipak, blagih pomaka ima. Identificirane su prepreke i poteškoće ka ženskom poduzetništvu, a odnose se na poteškoće glede dostupnosti financijskih sredstava, informacija, tržišta i educiranja.
Koje konkretne mjere poduzimamo?
Kada smo se nalazili u pretpristupnom razdoblju Europskoj uniji konačno smo zasukali rukave i radili na Strategiji za razvoj ženskog poduzetništva, koja je u neku ruku zapravo nastala kao odgovor na Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova.
To nas je konačno dovelo do toga da možemo raspisivati razne potpore, krenuvši od pojedinih gradova koji povremeno raspisuju natječaje za razvoj ženskog poduzetništva, zatim Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, sve do Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR). Naravno, tu su i potpore HZZ-a pomoću kojih se nezaposlene žene mogu odvažiti u “bolji svijet”. Međutim, bez obzira na razne potpore koje sam upravo spomenula, temeljem tuđih iskustava kojih sam se naslušala, novac nije jedino potrebno sredstvo za pokretanje poduzeća. Uostalom, znam to i iz vlastita iskustva. Ono što svakako nedostaje su razne emocionalne i psihičke potpore koje žene mogu dobiti kreću li se u krugovima u kojima se kreću i žene poduzetnice. Vidimo, institucije su pespore, no, tu smo mi. Možemo pomoći našim budućim kolegicama, a evo i kako.
Dakle, što možemo učiniti same?
Osim što zajedno možemo lobirati kroz razne udruge, možemo organizirati razmjenu iskustava preko raznih okupljanja, mentorirati mlađe kolegice, osigurati treninge i poticati ih na dodatne edukacije. Naravno, stvaranje budućih poduzetnica možemo potaknuti i umrežavanjem kroz razvoj lokalnih i regionalnih mreža poduzetnica, kao što je platforma Women in Adria.
Misija je jednaka kao i za kakve druge promjene koje želimo postići. Trebamo misliti globalno, a djelovanje započeti lokalno – od sebe i osoba koje nas okružuju.
Autorica: Andreja Rambrot, pisalica.com
Foto: Pixabay
