Niti poraz (6:2, 6:1) u polufinalu Australian Opena protiv najbolje tenisačice svih vremena Serene Williams, ne može umanjiti veličinu uspjeha Mirjane Lučić-Baroni. Popularna Mikica na prvom je ovosezonskom Grand Slam turniru ispisala najljepšu tenisku, ali i sportsku priču općenito, svojim povratkom u svjetski teniski vrh nadomak 35. rođendanu. Priča je to o hrabrosti, upornosti, snazi i nepokolebljivosti.
Priča o sportskom, ali i životnom uspjehu
Mirjanin povratak u vrh ženskog tenisa nije samo sportski uspjeh. Riječ je o životnom uspjehu, uspjehu koji dokazuje da se velikim radom i odricanjem mogu prebroditi svi problemi. A Mirjana Lučić ih je zasigurno imala u svojem životu. S tek navršenih 16 godina pobjegla je od oca, koji joj je bio i trener i menadžer, a čije su metode rada i odnosa prema vlastitoj kćeri, ljudi koji su bili u doticaju s njima, opisivali kao čisto fizičko i psihičko maltretiranje. Mirjana je zajedno s majkom i još četvero braće novi život potražila u Americi.
U tom trenutku Mirjana je na sportskom planu ispunjavala prognoze teniskih stručnjaka. Polako, ali sigurno pretvarala se u nadolazeću tenisku zvijezdu, nekoga kome su predodređeni samo najveći rezultati na WTA touru. S 15 godina osvaja prvi seniorski turnir u Bolu, da bi 1998. godine na Australian Openu u igri parova s Martinom Hingis osvojila naslov te tako postala najmlađa pobjednica ovog turnira. Godinu dana kasnije dogurala je i do polufinala Wimbledona te je sezonu završila kao 50. igračica svijeta.
No, nagomilani obiteljski problemi morali su ostaviti traga na sportskoj karijeri. Pobjede na touru bile su sve rjeđe, a pozicija na WTA ljestvici sve niža. Godinu 2003. Mirjana Lučić završila je kao 335. tenisačica svijeta, da bi sljedeće tri godine nestala sa svjetske liste.
Ali u njezinom životu nije bilo mjesta predaji. Morala se boriti jer je na kocki nije bila samo njezina sportska karijera već puka egzistencija, kao i egzistencija cijele obitelji.
“Vjerovala sam u sebe kada nitko drugi nije”
“Snaga. To je ključ. Ponosna sam na ono što sam prošla u životu. I dok bi neki na mojem mjestu odustali, ja si to nisam mogla priuštiti. Ja sam se odlučila boriti. Bila sam uporna i dovoljno jaka. Vjerovala sam u sebe kada nitko drugi nije. I zato sam danas ponovno ovdje, na mjestu gdje sam ostvarila najveći rezultat u svojoj karijeri”, rekla je Mirjana Lučić-Baroni nakon pobjede u četvrtfinalu Australian Opena protiv 5. nositeljice, Čehinje Karoline Pliskove.
Rezultat iz Melbournea vrhunac je njezinog rada. Povratak u tenisku elitu Mirjana započinje 2007. godine kao 454. igračica svijeta. Znakovito, ali te je godine upoznala i talijanskog poduzetnika Danielea Baronija, za kojeg se četiri godine kasnije i udala. Slijedili su brojni porazi u kvalifikacija ili uvodnim kolima na turnirima. Niti to je nije pokolebalo. Svjesna vlastite kvalitete i talenta, znala je da samo upornim radom može doći do rezultata.
Jedan takav veliki došao je 2014. godine kada iznenađujuće osvaja turnir u kanadskom Quebecu, pobijedivši u finalu Venus Williams. Zaredale su se nove pobjede. Mirjana u godinama u kojima njezine kolegice već na veliko razmišljaju o okončanju karijera, počinje živjeti vlastitu tenisku renesansu. Uspjeh na ovogodišnjem Australian Openu kruna je njezinog rada i odricanja u posljednjih deset godina. Taj će joj uspjeh donijeti i najbolji plasman karijere, jer će na sljedećoj WTA ljestvici Mirjana zauzeti visoko 29. mjesto.
“Ja sam zaista blagoslovljena djevojka. Svi kod kuće, braća, sestre, suprug, majka… bili su nevjerojatna podrška kada ništa nije funkcioniralo u životu. Imala sam teške godine u prošlosti, ali sam blagoslovljena i jako sretna s obitelji koju imam. Maknite od sebe ljude koji vam kažu da ne možete nešto ostvariti! Samo prionite poslu i radite to sa srcem”, tako je jednostavno objasnila Mirjana nakon izborenog četvrtfinala te zaradila ogroman pljesak publike.
Foto: YouTube Screenshot
