Gotovo da i ne postoji onaj tko nije čuo za Crvene nosove, udrugu koja nastoji razvedriti djecu u bolničkim krevetima i barem im nakratko olakšati teške dane koje su primorani provesti daleko od svoga doma. Mladenka Majerić izvršna je direktorica Crvenih nosova i žena koja zrači nevjerojatnom toplinom. Ne samo da je hrabro karijeru u profitnom sektoru zamijenila onom u neprofitnom, nego i svakodnevno pridonosi pozitivnim promjenama u društvu.
Od turizma do neprofitnog sektora
Mladenka je diplomirana ekonomistica, smjer hotelijerstvo, a još je tijekom studentskih dana znala da želi da njezina karijera uključuje one poslove koji su od značaja za lokalnu zajednicu. Bila je dio studentske organizacije AIESEC i bavila se temama održivog razvoja, umjetnosti u turizmu te korištenjem lokalnih resursa s ciljem stvaranja nečeg novog pa je upravo tu vidjela koliko snažna može biti čak i mala skupina ljudi koju vežu iste vrijednosti, motivacije, ideje i zajednički cilj.
Njezin afinitet prema stvaranju društveno korisnih projekata nastavio se i nakon stjecanja diplome kada je započela karijeru u turističkoj agenciji specijaliziranoj za destinacijski menadžment. U toj je branši provela sedam godina na koje je izuzetno ponosna, no studentska težnja za kreativnim izražajem i pomaganjem najosjetljivijim slojevima društva cijelo je vrijeme tinjala u njoj.
„Željela sam raditi na onim projektima koji bi koristili cijeloj zajednici. Počela sam razmišljati kako mi treba dodatna edukacija iz područja razvoja zajednice, a pružila mi se prilika da sudjelujem na edukaciji za organizatore zajednice koju su zajednički osmislile udruge Odraz i SMART. Na toj sam edukaciji shvatila što znači razvijati zajednicu u smislu neprofitnih djelatnosti. Primjerice, naučila sam kako procijeniti potrebe zajednice, razvijati projekte, kako koristiti lokalne resurse, kako učinkovito pristupiti prikupljanju donacija i slično“, govori nam Mladenka
Paralelno se educirala i u području projektnog menadžmenta u sklopu Hrvatske udruge za upravljanje projektima te položila certifikat za prvi stupanj i svoja fakultetska znanja iz područja ekonomije nadogradila onim o funkcioniranju lokalne zajednice. U međuvremenu se udala i rodila dvoje djece, no svakim je danom sve više željela svoje vrijeme, znanja i talente koristiti za dobrobit ranjivih skupina društva.
Nakon dvoje djece konačni povratak u civilni sektor
Kao mladoj majci, interes za djecu kao dio tog društva nametnuo se sam od sebe. Pružila joj se prilika za posao u Savezu društava Naša djeca, čime je dobila uvid u svijet civilnog društva i njegovog funkcioniranja u Hrvatskoj. Pozdravila se sa svojom karijerom u profitnom sektoru i ušla u toliko željeno područje rada pomaganja lokalnoj zajednici.
Njezina su joj djeca dala dodatnu motivaciju za nadogradnju vlastitog znanja pa je naknadno upisala studij na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu iz područja lokalnog razvoja i demokracije te tako stekla dodatna znanja koja su joj otvorila nova vrata.
Tijekom svog rada u društvu Naša djeca blisko je surađivala s bolnicama i stekla kontakte koje su je usmjerili prema Crvenim nosovima, udruzi koja pruža psihosocijalnu podršku ljudima koji su bolesni, nemoćni i pate, prvenstveno djeci na liječenju u bolnicama, pomoću humora i životne radosti.
„Kolegica koja je radila u bolnici preporučila mi je da se javim Crvenim nosovima jer su tražili osobu koja bi vodila menadžment udruge budući da su se 2010. osnovali i započeli s radom u Hrvatskoj. Priznajem da nisam odmah znala čime se udruga točno bavi, no kada sam upoznala Zorana Vukića, umjetničkog direktora Crvenih nosova, i vidjela njegovu motivaciju za razvoj misije Crvenih Nosova u Hrvatskoj, znala sam da nemam o čemu razmišljati. Posjet uredu međunarodne organizacije RED NOSES Clowndoctors International u Beču pokazao mi je kako izgleda pravi menadžment udruge, odnosno što to zaista znači voditi neku udrugu“, govori nam Mladenka koja je ubrzo postala izvršna direktorica Crvenih nosova.
Novac nije motiv onih koji rade u neprofitnom sektoru, ali ne mogu biti neplaćeni
Njezin posao uključuje planiranje operativnih aktivnosti Udruge, prikupljanje sredstava putem donacija građana i pravnih osoba, odnose s javnošću, praćenje svih donacija putem razvijene računalne infrastrukture, ljudske resurse, organizaciju javnih događanja, financije i slično. Iz toga je vidljivo da su njezini radni dani dupkom ispunjeni pa joj zato povremeno teško pada nerazumijevanje šire zajednice o funkcioniranju neprofitnih organizacija.
„Radim prosječno deset sati dnevno, ponekad i više, a kad je udruga tek bila u svojim začecima, radni dani bili su nam i puno duži. Dakako, imam svoju obitelj, supruga i dvoje djece i svi mi moramo od nečega živjeti. Srećom, imam divnog supruga koji je pun razumijevanja za moj posao i puno pomaže. Ipak, nebrojeno puta suočila sam se s time da se očekuje da svi koji rade u neprofitnom sektoru rade taj posao bez ikakve naknade, no to jednostavno nije moguće“, ističe Mladenka koja smatra da je dobra financijska podloga nužna za adekvatno funkcioniranje bilo koje udruge.
Pomoć volontera od neprocjenjive je važnosti, no kako oni mogu sudjelovati u radu udruge samo u svom slobodnom vremenu, udrugama su potrebne zaposlene osobe koje će svo svoje radno vrijeme posvetiti boljitku same udruge i društva u globalu. Osim toga, nužno je da svatko od njih bude vrsni stručnjak.
„Primjerice, od mene se očekuje kombinacija velikog znanja iz najrazličitijih područja, od menadžmenta do financija, odnosa s javnošću do prikupljanja sredstava i slično. Dakle, konstantno se moram educirati i raditi na sebi da bih uopće mogla voditi ovu udrugu. Osim toga, imam veliku odgovornost ne samo prema ljudima koji rade sa mnom, nego i prema javnosti, odnosno onima koji su u konačnici i donirali novce za naš rad i provedbu naših projekata, onima koji vjeruju u nas“, ističe Mladenka.
Crveni nosovi potpuno promijenili njen pogled na svijet
Svjesna je toga da bi obavljajući slični posao u profitnom sektoru imala dvostruko pa možda i trostruko veću plaću, no novci joj nisu motiv, kao ni nikome drugome tko je odlučio svoj život posvetiti radu u toj djelatnosti. Iako je često posao u neprofitnim organizacijama krivo protumačen ili necijenjen, on zauvijek mijenja osobu i uči je lekcijama poniznosti i zahvalnosti.
„Ljudi koji rade u neprofitnim organizacijama imaju dodatnu notu humanosti i senzibilnosti. Naprosto ste izloženi brojnim teškim životnim pričama, što vas neminovno mora promijeniti. Kada bolnicu posjećujem sama, a ne s klaunovima, puno mi je teže, jer svaka od tih teških životnih priča ostavi trag na vama. Sjećam se djevojčice Lane koja je operirala tumor na mozgu, no imala je najljepši osmijeh koji sam ikada vidjela. Kada odete iz bolnice, sa sobom nosite osmijehe te bolesne, ali vedre djece i shvatite da oni problemi koji su vam se činili veliki i nerješivi zapravo ni nisu problemi“, iskrena je Mladenka.
Dodaje kako ju je to iskustvo u potpunosti promijenilo kao osobu, baš kao i sve one koji su zakoračili u svijet humanosti.
Građani Sjeverne i Zapadne Europe imaju razvijeniju kulturu davanja nego Hrvati
Posljednjih godina sve više svjedočimo brojnim humanitarnim akcijama putem medija, a i sama Mladenka priznaje da se zaista počelo nešto mijenjati po pitanju stvaranja svijesti o pomoći najranjivijim skupinama društva. Ipak, kako su Crveni nosovi međunarodna organizacija, često na primjerima svojih kolega može primijetiti da su zemlje Zapadne i Sjeverne Europe daleko ispred nas.
„Države Zapadne Europe, imaju vrlo razvijenu kulturu davanja i pomaganja te općenito filantropije, za razliku od bivših komunističkih država koje zadnjih 20tak godina aktivnije razvijaju to područje. Dakako, i tamo je rad u neprofitnom sektoru manje plaćen nego u profitnim, no u javnosti se mnogo više priča o realnim problemima u društvu i njihovom rješavanju. Postoje uređeni zakoni i brojne olakšice za donacije pa čak možete donirati određeni iznos i od bruto iznosa svoje plaće. Također su raširene razne organizacije koje se bave promocijom aktivnosti prikupljanja sredstava i donacija, kao i edukacijama o prikupljanju i raspolaganju donacijama“, kaže Mladenka koja ističe da takvo što još uvijek ne postoji u Hrvatskoj.
Zato je jedna od njezinih želja pokretanje sličnog projekta na našim prostorima od kojeg bi, dugoročno gledano, imale korist ne samo udruge, nego i društvo u cjelini.
“Moj šef je dječak koji nam je donirao svoj džeparac”
Upravo je društvo u cjelini i promjene koje može unijeti u njega, Mladenkin najveći pokretač i motivator u svakom novom radnom danu. Kako dio svog radnog vremena provodi u komunikaciji s građanima, primjerice na štandovima diljem Zagreba i države, tako se susreće i s najrazličitijim toplim pričama koje joj potvrđuju da ono što radi zaista ima smisla, ali i da ima veliku odgovornost prema svakom građaninu.
„Jednom prilikom na štand je došao osmogodišnji dječak koji je svojih deset kuna dobivenih za džeparac odlučio donirati našoj udruzi. Tada sam shvatila da sam zapravo odgovorna njemu. On je moj šef. On je prepoznao rad Crvenih nosova kao nešto kvalitetno i vrijedno njegove pažnje te odlučio nama dati novce kako bismo donijeli osmijeh na lice bolesnih i nemoćnih. To je ono zbog čega radim ovaj posao koji neopisivo volim“, s osmijehom govori Mladenka.
Svjesna je da njezin posao ne bi ni postojao bez ukazanog povjerenja građana, pa joj je zato posebno drago kada vidi da su Crveni nosovi uspjeli u svome cilju, a to je stvaranje socijalnog kapitala.
„Ni jedna udruga ne broji samo svoj financijski kapital ni svoje dobitke, niti im je to cilj. Udruge bi prije svega trebale razvijati socijalni kapital, odnosno vrijednosti, način ponašanja, odnose i komunikaciju s ljudima“, ponosno govori Mladenka.
Za zajednicu se može napraviti beskonačno mnogo
Jednakim smjerom namjerava nastaviti i dalje, a smatra kako čovjek nikada ne smije prestati učiti ni prestati prihvaćati nove izazove, ne skidajući s lica pozitivne naočale.
„Svakodnevno se susrećem s novim i vrlo kreativnim izazovima. Bezbroj je toga što se još može napraviti za dobrobit zajednice. Osim toga, glavni postulat klauna je uvijek reći ‘Da’. Tako i mi uvijek kažemo ‘Da’ za sve, za sve ideje i razvoj organizacije. Uvijek postoji prostor za napredak“, završava Mladenka.
Sigurni smo da ćemo o Crvenim nosovima čuti još mnogo pozitivnih priča, a ako i sami želite postati dio zajednice koja djeca uveseljava bolesničke dane, pridružite im se bez oklijevanja.
Foto: Crveni nosovi
