Najvažnije je imati dobru PRiču. Bilo da se radi o malim ili velikim poduzetnicama, potrebno se istaknuti i biti drugačiji, kako bi vas zapazili.
Krešimira Rendulić, komunikacijska stručnjakinja iz agencije Prorsus komunikacije ističe kako novinari danas nemaju mnogo vremena za vlastita istraživanja pa zanimljive sadržaje za svoje čitatelje, gledatelje i slušatelje pronalaze putem društvenih mreža te objava za medije.
Dakle, neovisno o kojem se izvoru radilo, najvažniji je sadržaj. On mora zanimati korisnike.
Odlična kampanja centra Moje znanje
Upravo to je pošlo za rukom i školi stranih jezika Moje znanje za koju je doznao širok krug ljudi, uz minimalna ulaganja. Krešimira smatra kako su sami odradili odličnu kampanju koja se s društvenih mreža proširila i na klasične medije – televiziju, radio, novine te internetske portale.
Sve je krenulo kad je direktorica centra Moje znanje Sanda Lisičin na službenoj Facebook stranici pokrenula priču kojom je htjela pokazati novi prostor škole i brendirati identitet eksponatima koji će ostati u školi kao trajni identitet škole.
Zamolili su svoje fanove da objavljuju fotografije loših prijevoda cjenika hrvatskih restorana i kafića na engleski jezik. Osim što su krivo prevedeni, gramatika nije dobra pa prijevodi ispadaju smiješni.
Neki od bisera koje možete vidjeti na njihovoj stranici su bijelo vino – white whines, što zapravo znači bijelo cmizdrenje, burek sa zeljem preveden je kao burek with desire, odnosno burek sa željom, naravni (odrezak) u umaku od gljiva – of course, in a mushroom sauce, a velika kava s mlijekom je coffee milk great ili veličanstvena kava, dok je plata za dvije osobe je prevedena kao plaća za dvije osobe (salaries for two people).
Budući da je ova priča istinita i nažalost vrlo često vidljiva diljem Hrvatske, pa samim time i pamtljiva, htjeli su osvijestiti svoje polaznike o ključnim razlikama između hrvatskog i engleskog jezičnog sustava, rekla je Sanda Lisičin.
„Nije moguće prevesti neku misao u duhu stranog jezika ako ne razumijete glavni fokus u jezičnom sustavu, a u tom pogledu hrvatski i engleski jezik se orijentiraju na sasvim druge fokuse, i iz tog razloga između ostaloga dolazi i do ovako smiješnih i ponekad sasvim nesuvislih prijevoda“, dodala je.
Cilj je, dakle, bio potaknuti sve ljude, a posebice uslužni sektor da shvate koliko je profesionalna prezentacija na stranom jeziku važna, jer mnogi nisu svjesni da za postizanje takvog dojma doista imaju minimalan trošak, praktički zanemariv.
Mediji su sami izreagirali
Njihova kampanja koja je počela 2. kolovoza sad je na svom vrhuncu s obzirom na interes javnosti, ali i posjećenosti izložbe. Izložba krivih prijevoda otvorena je petkom i subotom od 16. do 30. rujna, a posjetitelji imaju prilike vidjeti što se sve može naći na ulicama, u restoranima ili kafićima diljem Hrvatske.
U svemu ovome pomogla im je reklamna agencija Imago, koja im je izišla u susret bez obzira što se radi o malenoj školi koja si ne može priuštiti velike marketinške izdatke. Oni su prepoznali taj drugačiji i logičan pristup poduci te su dizajnirali billboard koji stoji ispred Bundek centra od dana otvaranja izložbe i napravili eksponate.
Što se tiče medija, oni su sami izreagirali i samim time ih iznenadili, govori Sanda. Prvi ih je kontaktirao RTL i od tada je sve krenulo.
Ovaj je centar privukao pažnju još prije dvije godine kada su usmenu predaju namjerno preveli kao „oral giving“ što je također izazvalo popriličan interes javnosti. Sanda ističe kako je marketing vrlo koristan alat u privlačenju šire pažnje na sebe, no jedino i isključivo kvalitetan rad, trud i upornost u pružanju kvalitetne usluge su ključ razvoja firme na duge staze.
Škola je započela s radom 2011. godine, prve je tri godine poslovanja prihod rastao do 30 posto, a zadnje dvije uz zaposlene djelatnice imaju i 6 suradnika. Preselili su se i u nove veće prostore kompletno renovirane i uređene u vizualnom identitetu škole, tako da direktorica sa zadovoljstvom kaže da se trud i rad definitivno primjećuju i to ne samo na računu, već i u samom ozračju i okruženju.
Ne postoji područje koje se ne može PR-ati
Krešimira Rendulić poručuje svim malim poduzetnicima da ne postoji područje koje se ne može PR-ati. Mnoge tvrtke, posebice one manje koje nemaju vlastite stručnjake za ta područja, što je pokazala i poslovna praksa, na prvu ne razumiju razliku između oglašavanja i odnosa s javnošću. Odnosi s javnošću nisu reklama nego komunikacija s ciljanom javnošću na obostranu korist. Zbog toga se tvrtke trebaju zapitati što zanima njihove kupce i prema tome kreirati sadržaje.
Svatko ima svoju ciljanu javnost do koje se može doprijeti. On pritom treba biti svjestan da nisu jednako velike publike za kupnju benzina i najluksuznije plastične operacije. Proporcionalno tome može se očekivati i medijsko praćenje.
Sadržaji poput najgorih prijevoda na engleski, ali i sva slična istraživanja izuzetno su zahvalan materijal. Ono čega tvrtke pritom trebaju biti svjesne, jest da se u to treba uložiti određen trud, rekla je Krešimira.
U njenoj praksi odlične rezultate polučile su PR kampanje koje su se temeljile na istraživanjima. Primjerice, prva hrvatska profesionalna organizatorica dr. sc. Kristina Brkić provela je istraživanje o organiziranosti maturanata, a stručnjakinje za prodaju i nabavu Natalija Crnički i mr. sc. Nataša Cikač istraživanje o outsourcingu u Hrvatskoj. Ta istraživanja povezuju njihovo stručno znanje s onime što zanima javnost.
Medijima je kad prime takav sadržaj, on odlična podloga za vlastitu obradu teme. Ako poduzetnik sam ne zna kako komunicirati s javnošću, dobro bi bilo da kontaktira neku od agencija, za kraj savjetuje komunikacijska stručnjakinja.
