Posljednjih nekoliko dana u medijima se naveliko govorilo o delimitiranju porodiljnih naknada, što bi bila odlična vijest za sve buduće roditelje. Međutim, je li riječ samo o još jednom u nizu predizbornih obećanja ili roditelji doista mogu očekivati bolje uvjete u prvim mjesecima života svoje bebe?
Delimitirane porodiljne naknade u centru izborne utrke
Kako se sve više približavamo 11. rujnu i hrvatskim izvanrednim parlamentarnim izborima, polako se otkrivaju i svi detalji izbornih programa suprotstavljenih političkih opcija. Dakako, Domoljubna koalicija i Narodna koalicija u središtu su pozornosti jer je realno očekivati da će jedna od njih uskoro stupiti na vlast.
Iako i jedna i druga strana donose niz predizbornih obećanja, najveću je pažnju medija i javnosti zaokupila tvrdnja Milanke Opačić o delimitiranju porodiljnih naknada sa sadašnjih 6 na 8 mjeseci u punom iznosu majčine (ili očeve) plaće.
S druge strane, vrlo sličnu inicijativu odmah je iznijela i HDZ-ova Ivana Miletić. Oni namjeravaju rodiljnu naknadu povećati s dosadašnjih prvih šest mjeseci djetetova života na dvanaest, a također opet nude jednokratnu novčanu pomoć prilikom rođenja djeteta u iznosu od 7500 kuna. Ukratko, radi se o izmjenama Zakona o rodiljnim i roditeljskim naknadama.
Za mnoge majke to bi bila dobra vijest, no kako očekivati da će se to uistinu i dogoditi kada u proračunu nema (dovoljno) sredstava za to, čemu smo već i svjedočili.
Podsjetimo, SDP je u veljači tražio da se iznos rodiljne naknade s dosadašnjih 80’% proračunske osnovice povisi na 100% i to u trajanju od šest mjeseci odnosno osam ako oba roditelja koriste svoje pravo rodiljnog dopusta. Konkretno, s 2660 kuna naknada bi se povećala na 3326 kuna.
Sve je to vlada HDZ-a i MOST-a glatko odbila, a sada upravo HDZ najavljuje još veće promjene koje bi zahtijevale još više proračunskog novca. Jedino nam nije jasno gdje namjeravaju pronaći taj novac s obzirom da Hrvatska još uvijek nije izašla iz procesa europske procedure prekomjernog deficita pa ni ne može samostalno donositi ovakve odluke bez savjetovanja.
Hrvatska najbolja po duljini plaćenog porodiljnog dopusta i poražavajuća po natalitetu
No, njima je ionako najvažnija borba za natalitet, koji je u Hrvatskoj poražavajući, a ne mogućnost što boljih uvjeta žena kako bi se u konačnici i odlučile na majčinstvo. Naime, u odnosu na 2015. godinu, predviđanja su da će do kraja 2016. natalitet pasti za 20% i iznositi svega do 32 tisuće novorođene djece, čime se Hrvatska nalazi pri samome europskome dnu.
Island pak, primjerice, ima najvišu stopu nataliteta u Europi. Prosječno islandska žena rodi 2,2 djece, no tamo su uvjeti za njih, kako na radnome mjestu, tako i u svakodnevnome životu te rodiljnom dopustu neusporedivi s Hrvatskom, što ni ne čudi ako se uzme u obzir da se već nekoliko puta našao na prvome mjestu ljestvice prema ravnopravnosti spolova, dok je Hrvatska na neslavnom 59. mjestu.
Prema ljestvici koju je objavio Citiation, zemlje koje ne plaćaju rodiljni dopust ili ga plaćaju vrlo kratko su Sjedinjene Američke Države, Nepal, Libija, Katar, Libanon, Ujedinjeni Arapski Emirati, Papua Nova Gvineja i Tunis. S druge strane, Hrvatska se i sada nalazi na prvome mjestu po najdužem plaćanju rodiljnog dopusta, a iza nje se nalaze Albanija, Australija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Island, Švedska, Velika Britanija, Norveška, Bugarska i Češka.
Usvoji li se koji od predloženih zakona, Hrvatska će zasigurno i dalje zadržati vodeću poziciju. Samo što nikako da naši političari shvate da je to samo jedna strana jednadžbe.
Delimitirane porodiljne naknade satisfakcija samo za majke s nižim primanjima
Dogodi li se to da buduća vlada uspije osigurati novac za delimitiranje rodiljne naknade, to bi bila značajna pomoć majkama koje i inače primaju nešto nižu plaću, odnosno onu koja je ispod hrvatskog prosjeka. Naime, prema SDP-ovom programu, u slučajevima kada je osnovica za plaću korisnika veća od 100 % proračunske jedinice, odnosno od 3226 kuna, naknada plaće bi se utvrđivala u iznosu pune osnovice, ali ne veće od pet tisuća kuna.
Što to potom donosi majkama koje zarađuju više od pet tisuća kuna?
Riječ je prvenstveno o visokoobrazovanim ženama, nerijetko i na visokim pozicijama, kojima je karijera vrlo važna, ali isto tako i obitelj. Velika većina njih bi se zbog financijskog stanja obitelji i svih troškova koje sa sobom nosi novorođeno dijete zasigurno vratila na posao već nakon šest mjeseci, kao što to čine i sada. Nekome s nižom plaćom dulji plaćeni ostanak kod kuće u iznosu pune plaće savršeno bi odgovarao. Ne samo da bi i djetetu bilo bolje, nego bi i majka bila zadovoljnija jer bi umjesto sadašnjih 1600 kn koje prima nakon isteka rodiljnog dopusta, primala svoju punu plaću, a time imala i više sredstva za podizanje djeteta.
Međutim, ako uzmemo u obzir da bi se plaća tijekom duljeg porodiljnog dopusta nekim ženama s preko deset tisuća smanjila na pet tisuća, to nikako nije dobra opcija ni za njih ni za njihovu djecu. Drugim riječima, njima taj novi zakon ne bi donio baš nikakva poboljšanja jer bi često bile prisiljene vratiti se na posao nakon šest mjeseci.
Fleksibilnost radnog mjesta nužan je put prema zadovoljnom roditelju
Umjesto toga, žene bi bile daleko zadovoljnije kada bi se poradilo na fleksibilnosti tijekom povrataka na posao nakon rodiljnog dopusta. Konkretno, to bi značilo veća prava na ostvarivanje fleksibilnog radnog vremena u prvim godinama djetetovog života bez obzira na razinu obrazovanja i radno mjesto, nemogućnost otkazivanja ugovora o radu uslijed trudnoće i odlaska na rodiljni dopust, ali i veća prava kombiniranja različitih oblika rodiljnog dopusta.
Zasada brojne žene još uvijek nailaze na prepreke nakon povratka s porodiljnog dopusta, a kada bi postojale zakonske regulative koje bi im omogućile nesmetano posvećivanje djetetu, postiglo bi se daleko više nego predizbornim obećanjima koje je teško ispuniti.
Foto: Pexels
