Znate li da su samo 9 od 100 developera aplikacija žene i da one čine manje od 30 posto radne snage u ICT sektoru u Europi?
S druge strane, u tom je sektoru u EU u veljači bilo više od 400.000 praznih radnih mjesta. Iduće godine biti će ih više od 500.000, a 2020. više od 900.000, procjenjuje Europska Komisija. Stoga Europska povjerenica za digitalni razvoj Neelie Kroes smatra da je privlačenje većeg broja žena karijerama u ICT sektoru ekonomski imperativ!
Prva konferencija za žene u ICT sektoru u organizaciji Silvije Dološić i udruge Osijek Software City
Stoga je udruga Osijek Software City pokrenula projekt Women 2.0 koji ima za cilj inspirirati talentirane žene da razmotre budućnost u području tehnologije i medija, a, također, i potaknuti i ojačati žene koje se već nalaze u ICT sektoru da motiviraju ostale, umrežavaju se i podupiru u svrhu unapređenja.
U sklopu projekta, u Osijeku će se 1. srpnja 2016. održati Women 2.0: Debugging a Gender Gap, jedina i prva tehnološka konferencija za žene na području Osječko-baranjske županije koja će sudionicima (i ženama i muškarcima) pružiti jedinstvenu kombinaciju informacija i rasprava o karijerama u tehnološkom sektoru, kao i mogućnost umrežavanja, potencijalnog zapošljavanja, ali i inspiracije.
Kako se projekt provodi u suradnji sa Povjerenstvom za ravnopravnost spolova Osječko-baranjske županije, donosimo vam intervju sa predsjednicom Silvijom Dološić.
Recite nam ukratko o sebi – tko ste, što ste po struci, što ste radili?
Magistrica prava, vječna tragačica za socijalnom pravdom i neumorna borkinja za ljudska prava. Svoju pravničku karijeru započela sam volontirajući u NGO sektoru koji promiče ljudska prava, štiti ranjive i nemoćne osobe. I danas kada sam zaposlena, u svoje slobodno vrijeme volontiram u Udruga ”Memoria” Osijek gdje sam ujedno predsjednica druge udruge u Republici Hrvatskoj koja promiče temeljna ljudska prava starijih i nemoćnih osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti.
Aktivna ste u politici koju prema svim statistikama možemo nazvati “muški” sektor. Kao mlada gradska vijećnica nailazite li na probleme zbog spola? Kako se nosite s okruženjem?
Nažalost, diskriminacija i seksizam je nešto s čime se često susrećem u politici. Trenutno sam gradska vijećnica u ‘muškom’ sektoru gdje su političari stariji od mog oca (smijeh) i kojima politika dođe kao hobi, pa je tu onda dosta nerazumijevanja, ne prihvaćanje novih ideja zbog hoda po već ‘utabanim stazama’. Ali, to mi samo govori da Osijek treba nove i drugačije političare i političarke. Inovativnije, radišnije, hrabrije i kompromisne kada je riječ o projektima po kojima će se grad Osijek istaknuti i stvoriti mogućnost za nova radna mjesta. To su ciljevi lokalne politike.
To je i ona druga strana medalje koja se očituje kroz Županijsko povjerenstvo za ravnopravnost spolova u kojem sjedi pet političkih stranaka sa predstavnicima NGO sektora, točnije njih 17 članova i članica s kojima raspravljam o projektima za našu Županiju i grad Osijek. Na taj i takav dijalog kojeg sam uspostavila, iznimno sam ponosna. Također bih istaknula da sam inzistirala da sjednice budu javne i da se vodi zapisnik u kojima se točno opisuju projekti i iznos rodnog budžeta jer na taj način svaki građanin ima pravo dobiti informaciju o financiranju određenog projekta. Često organiziram i tematske sjednice s predstavnicima različitih institucija i udruga kako bi istaknula određene probleme u Županiji i kako bi donijeli zajedničke ciljeve i rješenja.
Ovo vam nije prvi projekt za žene koji podupirete kroz Povjerenstvo za ravnopravnost spolova OBŽ?
Osječko-baranjska županija jedna je od rijetkih županija koja izdvaja u proračunu stavku zvanu tzv. rodni budžet, koja se temelji na Zakonu o ravnopravnosti spolova i on postoji samo na razini županije. Projekti koje iniciram i predstavljam dio su rodne politike koja je ujedno lokalna politika jer preko 70% lokalnih pitanja o kojima se raspravlja u suštini prevalencija većeg udjela zastupljenosti odnosi se na žene. Na primjer; školstvo, javni prijevoz, vrtići, socijalne usluge, domovi za umirovljenike i nezaposlenost koja u Osječko-baranjskoj županiji iznosi oko 56,7% nezaposlenih žena naspram 43,3% nezaposlenih muškaraca.
U tom smjeru, ide i rad Županijskog povjerenstva za ravnopravnost spolova s naglaskom na projekte kojima se poduzetnici (muškarci i žene) umrežavaju zbog razmjene iskustava, unaprjeđenja njihovog poslovanja i potencijalnog zapošljavanja. Jedan takav projekt je ‘Izložba ženskog poduzetništva’ koja je od nedavno dobila svoju tradiciju u gradu Osijeku.
Istina, projekti jesu namijenjeni ženama, ali posebnost svakog projekta, u onom njegovom edukativnom dijelu, je ta da su muškarci ti koji ženama daju podršku. Na tragu toga, prošle godine došla sam na ideju da bi bilo dobro oformiti jednu mrežu žena Slavonije i Baranje gdje će se svake godine žene iz različitih sektora okupljati i dobiti priliku nešto novo naučiti i ono najbitnije, umrežiti se. Tako je nastao projekt ‘Žene u mreži’ i slični projekti kojima želim i dalje poticati mogućnost zapošljavanja i stvaranje novih radnih mjesta.
Nikada se u životu nisam nazvala političarkom, ne osjećam se tako, ali sam svjesna odgovornosti koju nosim jer sam u politici i smatram da moram dati svoj doprinos da zadržim u Osječko-baranjskoj županiji mlade i buduću radnu snagu. Želim da ostanu i da u svom gradu pronađu posao, želim da pronađu ideju za posao i dobiju svu moguću podršku i solidarnost da opstanu. U konačnici, politika mora služiti narodu, a ne sama sebi.
Što vas je obzirom da ste pravnica, potaknulo na suradnju sa ICT sektorom?
Prepoznala sam činjenicu da je Osječko-baranjska županija zajedno s gradom Osijekom želi biti regionalnom lidericom u ICT industriji. Zato sam predložila da se organizira prva konferencija za žene u ICT sektoru uzimajući u obzir tri stvari. Prva je položaj žena u ICT sektoru koji je još uvijek vrlo nepovoljan. Žene čine svega 1/4 radne snage u tehnološkoj industriji, a plaće su im i do 30% manje. Zanimljiv je i podatak da se samo 7% venture kapitala investira u startupe čije su vlasnice žene. Drugo, želim istaknuti koliko nam je potrebna reforma visokoškolskog obrazovanja. Danas u hrvatskom području tehničkih znanosti smjera računalstvo svega je 15 posto, a u inženjerstvu 19 posto žena.
To nam govori koliko je potrebna rekonstrukcija Sveučilišta jer znanje treba biti materijalna i duhovna vrijednost u demokratskom društvu, a ne potrošna roba čija je vrijednost podložna hirovima tržišta. Potrebno je stvoriti kadrove za tržište, a ne da tržište nema kadrove! I treća stvar, vrlo bitna, potencijal ICT sektora prepoznat je kao važna gospodarska grana u Osječko- baranjskoj županiji. Prema podacima HZZ i HGK u periodu od 2008. do 2013. godine broj ICT tvrtki povećao se za 48%, dok je broj radnih mjesta u kategoriji informatike i komunikacija u periodu 2009.-2014. godine porastao za više od 100%.
Ne smije se zanemariti činjenica da diskriminacija žena u svijetu rada i na radnom mjestu doprinosi nižem ekonomskom rastu, smanjuje porezni prihod, a povećava izdatke za nezaposlenost i socijalne pomoći. Suzbijanje te diskriminacije, treba biti cilj dobre ekonomske politike koja će unaprijediti socijalnu koheziju. Nešto kao ovo 2.0. u ICT sektoru. (smijeh)
Zato, smatram da je ovo sjajna prilika za suradnju i podršku događaju kao što je Women 2.0: Debugging a Gender Gap.
Imate li za kraj neki savjet za poduzetnice?
Žensko poduzetništvo odavno nije rijetka biljka u Hrvatskoj i to mi je kao ženi osobito drago. Dostigli smo prosječnu razinu zemalja Europske unije po udjelu žena poduzetnica u gospodarstvu. Taj se prosjek kreće negdje oko jedne trećine odnosno nešto više od 30%. Nadam se da ćemo se i dalje razvijati u tom smislu jer nije možda slučajno što u najsnažnijem svjetskom gospodarstvu, onom američkom, žene poduzetnice drže u većinskom vlasništvu gotovo polovicu svih tvrtki.
Od 2001. godine do danas žensko poduzetništvo u Hrvatskoj naraslo je više od 300% i rasti će i dalje. Raduje me činjenica da žene poduzetnice mogu kreirati još puno radnih mjesta, a to je u ovom trenutku za našu Županiju izuzetno značajno. I ne manje važno, vrijedi to znati, recite to i mladim ljudima koji traže posao u ovim nesigurnim vremenima, žene poduzetnice rjeđe dijele otkaze od muškaraca! Važno je da čitav sustav odnosno politika, nacionalna i lokalna, prepoznaje potencijale i vrijednosti ženskog poduzetništva i da što više poticajnim mjerama utječe na rast ženskog poduzetništva. Prostora za napredak ima puno, upravo proporcionalno teškoćama u kojima se nalaze poduzetnici općenito, a žene poduzetnice posebno.
No, žene su sklonije pronalaženju rješenja nego li kukanju pa neću niti ja sada biti iznimka. Ova tehnološka konferencija kao što je Women 2.0: Debugging a Gender Gap je još jedna sjajna prilika za međusobno upoznavanje i povezivanje poduzetnika i poduzetnica, za razmjenu ideja i iskustava, za pružanje motiva i mladim ljudima da se i sami upuste u avanturu poduzetništva. Rizik na portugalskom znači “usuditi se”, a to je upravo ono što nam najviše treba, usuditi se i vjerovati u uspjeh koji će u konačnici usrećiti mnoge obitelji.
Foto: privatna arhiva
