Žene i politika bili su pojmovi koji u prošlim stoljećima nikako nisu išli jedan s drugim. Srećom, vremena se mijenjaju pa brojne žene kao svoju karijeru odabiru politiku. Međutim, današnja domaća i globalna situacija pokazuje da je jedno odabrati takvu karijeru pa čak i upisati studij politologije ili neki srodni, a sasvim je druga stvar uistinu uspjeti kao žena u politici. Pritom nipošto ne mislimo na ženine sposobnosti i znanja, nego na patrijarhalno društvo koje nas još uvijek koči, čak i u 21. stoljeću.
Virginia Raggi prva gradonačelnica Rima u povijesti
Kada žena postane gradonačelnica, predsjednica države, ministrica ili dođe na bilo koju drugu visoku političku funkciju, to odmah postane velika vijest. Tako je bilo i proteklog vikenda kada je Virginia Raggi postala prva gradonačelnica Rima u povijesti tog grada. Odvjetnica Raggi osvojila je 67,2 posto glasova kao kandidatkinja Pokreta pet zvijezda (M5S), a njezin protukandidat iz Demokratske stranke Roberto Giachetti 32,8 posto. Time je odnijela neupitnu pobjedu kojom, kako i sama kaže, najavljuje novo doba za Rim i Italiju, a zasigurno i za žene u politici i općenito na visokim položajima.
Još jedan slučaj koji već duže vrijeme zaokuplja medijsku pažnju je borba Donalda Trumpa i Hilary Clinton, kandidata za ovogodišnje američke predsjedničke izbore. Vrlo je izgledno da će upravo jedan od njih biti novi predsjednik ili predsjednica najveće svjetske sile, a bude li to Hilary Clinton, bit će to prva američka predsjednica u povijesti, što će zasigurno u nekoj mjeri promijeniti ili barem nastojati promijeniti tijek (ne)ravnopravnosti spolova u politici.
U Hrvatskoj nikad manje žena u politici
Iako, isto smo očekivali i kada je Hrvatska dobila svoju prvu predsjednicu, no ironično je da iako nam samim političkim vrhom upravlja žena, broj žena u politici nikad nije bio manji. Naime, u bivšoj netom srušenoj Vladi bile su prisutne samo tri ministrice, a žene u Saboru Republike Hrvatske nisu bile ovako slabo zastupljene otkad je Hrvatska postala parlamentarna država. Time se Hrvatska sve dalje i dalje odmiče od onoga što stoji u Zakonu o ravnopravnosti spolova koji je stupio na snagu 2008. godine, a to je da se postupno povećanje podzastupljenog spola mora postići najkasnije prigodom provedbe trećih redovitih izbora od dana stupanja Zakona na snagu, što će biti 2017. godine.
Spominju se i moguće sankcije koje će ubuduće možda morati plaćati političke stranke ako na njihovim listama ne bude najmanje 40% žena. Iako se to možda čini razumnom brojkom, tu još uvijek nema ni govora o ravnopravnosti jer bi se to postiglo tek kad bi uistinu odnos muškaraca i žena u politici bio 50:50.
Situacija se na prvi pogled čini bolja pogledamo li lokalnu samoupravu jer za razliku od Italije koja ima samo tri gradonačelnice, mi ih imamo čak 11, ali neke od njih samo trenutno zamjenjuju svoje muške kolege pa su obnašateljice dužnosti gradonačelnika. Riječ je o gradovima Kraljevica, Komiža, Sisak, Supetar, Pakrac, Pleternica, Metković, Sinj, Ozalj, Varaždinske Toplice i Vodice. Međutim, tu je također riječ o samo jednoj ženi na loklanom vrhu, dok je na županijskim listama zastupljenost žena još gora nego u Saboru i Vladi te se žene uvijek nalaze pri samom dnu lista.
Kako promijeniti situaciju u korist žena?
Problem koji se uočava je taj da i one političarke koje dođu do vrha, ne rade dovoljno da bi pomogle i drugim kolegicama koje se žele ostvariti u politici, barem velika većina njih. Dakako, pritom ne mislimo na to da bi „preko veze“ trebalo doći u politiku, nego na to da bi žene na vrhu mogle svojim likom i djelom utjecati na promjenu društvene slike i doista potaknuti prave promjene, počevši od kućnog odgoja i podjele rodnih uloga pa sve do isticanja važnosti obrazovanja i prestanka podjele zanimanja na „muška“ i „ženska“.
Na koncu, već i djelovanje u lokalnoj zajednici može dovesti do velikih rezultata, kao što to pokazuje i slučaj Morene Mičetić Fabić, dobitnice ovogodišnje nagrade Future Leaders u kategoriji Javni sektor i lokalna samouprava.
Foto: Virginia Raggi/Youtube screenshot
