Većinu ljudi knjigovodstvo asocira na vrlo zahtjevan, monoton posao pun detaljiziranja, brojki i papira za koje treba imati živaca i strpljenja, ali za Zagrepčanku Ivonu Platnar to je vrlo dinamično područje puno izazova, raznovrsnih situacija i prilika za učenje i razvoj.
Upravo nam je tako opisala svoj posao u razgovoru o svojoj poduzetničkoj karijeri. Već dugi niz godina uspješno vodi knjigovodstveni servis Biro 59 koji je pokrenula njezina majka, a ona je preuzela vođenje tvrtke prije deset godina.
Punih osam godina radila paralelno dva posla
Kao ekonomistica svoj je profesionalni staž počela u Zagrebačkoj banci gdje je radila desetak godina tako da ima i dugogodišnje iskustvo rada u velikom sustavu. Poznate su joj sve prednosti, ali i nedostaci rada u korporacijama. U tom razdoblju nije previše razmišljala o nekoj drugoj opciji, bila je zadovoljna radom u banci ali, kako sama kaže, nije ni znala za nešto bolje ili drukčije.
A tada su se stvari počele odvijati gotovo same od sebe ili, bolje rečeno, posao se zakotrljao zaslugom poduzetnog duha ženskog dijela obitelji.
Majka je dugo godina radila u Poreznoj upravi, a odlaskom u mirovinu njezini kontakti s obrtnicima i firmama nisu prestali. Stalno ju je netko zvao i pitao za savjet ili tražio provjerenu informaciju pa je u tome vidjela priliku za pokretanje vlastitog knjigovodstvenog servisa.
S obzirom na dugogodišnje iskustvo, znanje i kontakte ta se ideja sama od sebe nametnula i nije dvojila oko njezine realizacije. Ivona je od početka bila uključena u posao radeći najčešće u večernjim satima kako bi pomogla majci i dodatno zaradila.
Punih osam godina radila je paralelno na dva kolosijeka i nije previše razmišljala o tome da se potpuno posveti obiteljskom poslu sve dok je majka nije na vrlo neobičan, ali odlučan način na to potaknula.
Jednog je dana, bez najave, došla kod nje u banku i stavila na stol svoju ponudu, zapravo zatražila od nje da preuzme obiteljski posao u knjigovodstvenom servisu. Usput je o svemu porazgovarala i s njezinim kolegicama u banci ističući kako u posao želi unijeti Ivonin entuzijazam i energiju.
Majka ostala mentor za rješavanje kompliciranijih situacija
“Istina, po temperamentu sam ja malo življa od nje, tako da je željela novi elan u firmi, ali se tu ispreplelo više razloga. Sve se to događalo kad su se već osjetile posljedice gospodarske krize. Pojedini su majčini klijenti propali pa je i poslovanje servisa krenulo pomalo nizbrdo. To je bio dodatni razlog da se napravi zaokret, dovedu mlade, upravljačke snage u firmu, a i majka se konačno željela povući iz posla u pravu mirovinu”, prisjeća se naša sugovornica okolnosti u kojima je ostavila siguran posao u Zagrebačkoj banci i preuzela kormilo u obiteljskom poslu.
Dodatni razlog za taj korak bio je u tome što je u knjigovodstvenom servisu bila zaposlena Ivonina kuma pa bi se njezin posao i egzistencija poljuljali nastavi li servis gubiti klijente.
“Bilo je više razloga za moje preuzimanje posla. Trebala sam spasiti situaciju i ujedno omogućiti majci da se konačno može u miru povući znajući da netko preuzima brigu o poslu. Motivirala me želja za preuzimanjem konaca u svoje ruke. Najviše je to bila želja da opravdam majčino povjerenje koje mi je dala, znala sam da ja to hoću i mogu.
Majka je i dalje ostala mentor za rješavanje kompliciranijih situacija, dok sam ja preuzela vođenje cjelokupnog posla. Nisam se previše dvoumila. Osjećala sam da imam pokretačku snagu, upornost i optimizam. Nikad se nisam plašila rizika. Dapače, volim uletjeti, što se kaže, grlom u jagode pa šta bude jer tko ne riskira taj ne profitira”, govori Ivona Platnar uz osmijeh opisujući kako je ubrzo shvatila prednosti vođenja vlastitog posla i u privatnoj sferi života.
Odlazak iz korporacije bio je dobar potez
U to je doba vjerovala da napušta siguran posao u velikoj korporaciji, ali kasnije se pokazalo da to i nije bila najsigurnija pozicija. Nakon odlaska iz Zagrebačke banke, banku je kupila Unicredit grupa te je došlo do vala otpuštanja, a oni koji su ostali raditi počeli su obavljati puno veći obujam posla. Ono što su dotad obavljale dvije do tri osobe, sada je trebala jedna. I u servisu je imala dovoljno posla, ali i slobodu u organizaciji vlastitog vremena što se pokazalo kao veliki plus.
“Ujutro sam mogla obaviti neke privatne obaveze poput vođenja djeteta u vrtić ili odlazak na informacije u školu. Ranije bi u korporaciji morala nekom objašnjavati kamo i zašto idem, a sad se više nisam morala nikome opravdavati za takve stvari, to je bio ogroman plus. Kad sam na poslu, posao me okupira pa se isključim iz privatnih obaveza, a kod kuće se pokušavam posvetiti obitelji, iako mi je mobitel uvijek uključen. Uz odraslo dvoje djece, sina i kćer koji imaju 20 i 21 godinu, imam i najmlađu kćerku od šest godina. Bilo je trenutaka kada nije bilo lako sve uskladiti, ali uvijek sam imala pomoć i podršku supruga, baka i vrtića.”
U trenutku njezina preuzimanja posla servis je imao oko 45 klijenata, od kojih su veliki broj bili razni obrti. Narednih godina situacija se promijenila u korist d.o.o.-ova, a tome je vjerojatno kumovala kriza uslijed čega su mnogi pozatvarali svoje obrte ili su svoje poslovanje preoblikovali u tvrtke.
U početku je dovela neke nove klijente uglavnom preko prijatelja, poznanika i starih kontakata iz banke, ali se i taj krug kontakata ubrzo iscrpio.
Zaposlili su još jednu djelatnicu i narednih nekoliko godina sve je išlo manje više po ravnom kolosijeku, bez većih padova, ali ni nekih bitnijih iskoraka u poslovanju. Ponekad su se, kaže, čudili što svi govore o krizi jer u knjigovodstvu je nisu osjetili u tolikoj mjeri.
Iako su cijelo vrijeme solidno radili, osjećala je da to nije njezin tj. njihov maksimum, znala je da imaju dovoljno kapaciteta za preuzimanje više posla i da imaju prostora za širenje.
“Imali smo dvoje zaposlenih i mogli smo obaviti i više posla. Osjećala sam da ne mogu dati punu sebe, da ne radim punom parom tj. koliko bih zaista mogla. Mislim da sam tada još tražila sebe, a u firmi sam se više osjećala kao djelatnik nego kao pravi poduzetnik koji upravlja razvojem posla. Bila sam zadovoljna ali sam u srcu znala da mogu više dati i napraviti. Željela sam da sve krene još bolje.
Članak o umrežavanju poduzetnica prekretnica
Prekretnica se dogodila kad sam u jednom časopisu naišla na članak Kristine Ercegović o umrežavanju poduzetnica. U članku se govorilo o novim tehnologijama, korištenju poslovnih društvenih mreža i važnosti umrežavanja. Znala sam da je upravo to ono što meni treba, da tu negdje moraju biti i novi klijenti. Sve je dolazilo na moj mlin!”
Odmah je kontaktirala autoricu članka i aktivirala se na poslovnoj sceni, a Kristina ju je uputila i na Women in Adria. Pročitala je dosta korisnog materijala, prošla kroz radionice, seminare i evente gdje je imala priliku predstaviti sebe i svoj posao te upoznati druge poduzetnike i poduzetnice. Dobila je nova saznanja i iskustva koja su je povezala s ljudima te su u godinu i pol dana povećali broj klijenata za više od pedeset posto tako da ih sada imaju 75-ero.
“Počeo se događati zakon privlačenja i klijenti su počeli dolaziti. Konačno sam osjećala da sam to ja, da tek sada radimo punim kapacitetom, zaposlili smo još jednu djelatnicu tako da nas je sada četvero”, govori naša sugovornica dodajući kako među klijentima imaju uglavnom razne uslužne djelatnosti, od obrtnika majstora do odvjetnika i IT tvrtki. U svakom slučaju, posao je raznovrstan, dinamičan i nikada nije monotono.
“Ljudima je zamorna i dosadna birokracija, papirologija, posebice kad ne razumiju što se od njih traži, pa se nekad pogube u svemu tome. Osim standardnih knjigovodstvenih usluga, pružamo usluge poslovnog i poreznog savjetovanja, a to su uglavnom informacije koje poduzetnicima nedostaju i koje dosad nisu imali prilike od nikoga čuti.
Među novim klijentima imamo i novopečenih poduzetnika koji se još u svemu snalaze, ali i firmi koje posluju dugi niz godina pa se suoče s nekim problemima i izazovima te im trebaju pouzdana informacija i savjet. Uvijek ih pozovem na razgovor da vidim možemo li im pomoći, pa se često zadrže i ostanu kod nas. Obrtnici nerijetko strahuju od bilo kakve pogreške u svom poslovanju jer za svoje obveze odgovaraju cjelokupnom imovinom.
Zato sam napravila policu osiguranja od odgovornosti tako da svi možemo mirno spavati i ako se potkrade neka greška u knjigovodstvu”, objašnjava nam ističući kako joj je najvažnije da je u poslu opravdala povjerenje koje joj je dano i da je pronašla sebe.
“To je bio skok u nepoznato i novo, ali je netko negdje rekao, ako se ne prestrašiš svojih snova, to znači da nisu dovoljno veliki.”
Kličem na glas puna srca: BRAVO KČERI , ponosna sam i sretna!??❤️