Može li odjeća za posao ići na teret firme?

Jedno od pitanja koje muče poduzetnike je i radna odjeća. Zavisno o kojoj djelatnosti poslovanja se radi, te na kojem radnom mjestu radimo tako prema poslovnim prilikama i pravilima moramo doći primjereno odjeveni na posao, kako zaposlenici tako i direktori, vlasnici poduzeća.

Stoga si poduzetnici često postavljaju pitanje mogu li priznati odjeću kao trošak poslovanja i odbiti si PDV, te ako mogu koja je to odjeća.

Kako zakonski propisi tretiraju radnu odjeću?

Zakon o porezu na dohodak u članku 15. navodi

“Primicima od nesamostalnog rada ne smatraju se primici koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće omogućuje radnicima u interesu obavljanja djelatnosti poslodavca, posebno radna odjeća obilježena nazivom ili znakom poslodavca.”

Zakon također i kaže da radna odjeća koja ne sadrži naziv ili znak poslodavca predstavlja primitak u naravi, što znači da treba obračunati poreze i doprinose zaposleniku.

Prema Zakonu o porezu na dobit radna odjeća i obuća može biti porezno priznati trošak ukoliko nabavljena odjeća i obuća služi za obavljanje određene djelatnosti te mora postojati vjerodostojna isprava o njenoj nabavi (račun) na temelju koje se može utvrditi trošak nabave.

Može li onda odjeća za posao biti trošak poslovanja odnosno radna odjeća?

Radnom odjećom ili obućom smatra se ona odjeća ili obuća koja je ili propisana kao obvezna  ili je uobičajena u obavljanju pojedine djelatnosti.

Priznavanje odjeće za posao kao radne odjeće za koju ćete si odbiti PDV i priznati u troškove poslovanja ovisi o djelatnosti kojom se bavite.

Hrvatska odvjetnička i javnobilježnička komora donijele su interni akt prema kojem se u radnu odjeću priznaje određen broj odijela, cipela, kravata, bluza za odvjetnike, odvjetničke vježbenike i ostale zaposlenike u odvjetničkom uredu te javne bilježnike.

Stoga si odvjetnici i javnibilježnici mogu priznati odjeću kao trošak.

Prema Pravilniku o posebnoj radnoj odjeći osobe koje na svojim radnim mjestima dolaze u dodir sa namirnicama (kuhari, konobari, trgovci, pekari, slastičari  itd.), te sredstvima za održavanje osobne higijene, njegu i uljepšavanje lica i tijela (kozmetičari, frizeri,  zdrastveni djelatnici itd.) mogu odjeću priznati kao porezni trošak.

Važno je da na radnoj odjeći bude istaknuto ime poduzeća, obrta i  tada si možete odjeću priznati kao porezno priznati trošak.

Također bilo bi poželjno donijeti interni akt kojim bi se definiralo nošenje radne odjeće na pojedinom radnom mjestu.

A što je s konzultantima?

Ukoliko se bavite konzultantskim uslugama, marketingom, prodajnim predstavništvom, te ste bankari, direktori itd. odijela i odjeću možete kupiti na trošak poduzeća ukoliko odjeća ima istaknuti znak i ime poduzeća (koji može biti na vanjskoj, ali i unutarnjoj strani, jer zakon nije striktno definirao gdje znak ili ime trebaju biti istaknuti na odjeći), te ukoliko kupujete odjeću i za svoje zaposlenike.

U protivnom se smatra da ste kupili odjeću za privatnu potrebu, a na trošak poduzeća.

Također ukoliko želite kupiti torbu za laptop možete ju priznati u trošak poduzeća, no za sada poslovna torba za  žene se ne može priznati u trošak poduzeća.

Foto: 123rf

Autorica: Marina Novotny, Notalis j.d.o.o., partner u Women in Adria članskom programu