Ravnopravnost spolova na radnom mjestu može utjecati na prevenciju nasilja nad ženama u društvu, pokazalo je istraživanje Sveučilišta RMIT iz Melbournea, no problem je što mnogi čelnici tvrtki smatraju da problem nasilja nad ženama nije stvar poslovnog okruženja.
Međunarodno istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije također ide u ovom smjeru te iznosi činjenice koje pokazuju da što je u društvu izraženija nejednakost spolova, povećava se rizik od nasilja nad ženama.
Radno okruženje itekako ima veze s nasilje nad ženama u društvu
Prema navedenom istraživanju, atmosfera na radnom mjestu može direktno i indirektno utjecati na poboljšanje spolne jednakosti te izgradnji društva čiji će temelji počivati na uzajmnom poštovanju. Prednosti kod zapošljavanja, razlike u plaći, razne pogodnosti, sve su to instance na kojima se ogleda nejednakost spolova.
Seksualno uznemiravnje, bez obzira što su predviđene zakonske kazne za takvu vrstu nasilja nad ženama, još se u velikoj mjeri događa na radnim mjestima. Pa tako, anketa australske Komisije za ljudska prava provedene 2012. godine pokazuje da jedna od tri Australke na poslu dožive seksualno uznemiravanje tijekom života. Samo jedna od pet žena prijavit će nadležnima ovaj problem, a one koje su to prijavile, jedna trećina njih, bile su premještene, na neki način izopćene i proglašene konfliktnim osobama.
Prema procjenama australske vlade, posljedice obiteljskog nasilja utječu na učinak poslovanja pa su tako izravni troškovi poslodavaca zbog izostajanja s posla, smanjene produktivnosti, zamjena tijekom bolovanja ili dopusta, procijenjeni na 465 milijuna dolara.
Iako postoje programi edukacija zaposlenika kojima se općenito smanjuje rizik od nasilja nad ženama, vrlo ih je teško provesti zbog ukorijenjenog seksizma i spolne diskriminacije koja prevladava na mnogim radnim mjestima. Jedan od problema je i taj što čelnici tvrtki smatraju da nasilje nad ženama nema nikakve veze s radnim mjestom, a drugi problem je nedostatak sredstava za provođenje ovakvih preventivnih programa, kao i dodatnog vremena za takvu edukaciju zaposlenika.
Tvrtke bi ipak trebala uložiti veće napore od pukog zauzimanja stava oko nasilja nad ženama i ravnopravnosti među spolovima te svojim aktivnim angažmanom poslati afirmativne poruke promicanja ravnopravnosti spolova.
To znači da bi nadređeno osoblje ili menadžeri trebali biti educirani u prepoznavanju znakova bilo koje vrste nasilja, te u skladu s tim bi trebali reagirati na adekvatan način ili preporučiti zaposleniku koji trpi neku vrstu nasilja da potraži stručnu pomoć. Ovi programi ciljaju na prevenciju i suzbijanje svih vrsta nasilja nad ženama, i onog koji se događa na poslu kao i obiteljskog nasilja.
Programi poput Projekta za ravnopravnost spolova, kojeg je izradio Centar za etičko rukovođenje tvrtkama, intenzivno se bave edukacijom zaposlenika na izvršnim pozicijama kako bi povećali svijest o naizgled nevidljivim, ali različitim pravima muških i ženskih zaposlenika, te kako bi prepoznali i promijenili strukturalne barijere koje priječe ženama mogućnost napredovanja u karijeri i postizanja liderskih pozicija unutar tvrtke.
Posebno uspješni program, poput ovog gore navedenog, su oni koji se ne ograničavaju samo na rukovodstvo firme već svojim programom pristupaju cjelokupnoj organizaciji. Osim toga, faktor uspješnosti ovakvih programa je i taj što se moraju prilagoditi svakoj radnoj organizaciji i vrsti posla.
Prevencija nasilja nad ženama, odnosno programi prevencije nasilja nad ženama, dodatno oplemenjuju korporativne vrijednosti i utječu na strategijske planove kojima će se promovirati jednakost bez obzira na rasu, spol ili neke druge odrednice.
Uspjeh ovakvih programa ogleda se u provođenju revizija plaća svih zaposlenika, uspostavljanju jednakih plaća za isto radno mjesto svim zaposlenicima, jednakih mjerila i uvjeta rada itd.
Kako bi prevenirali svaki oblik nasilja nad ženama te jačali svijest o ravnopravnosti spolova, radna okruženja itekako mogu puno tomu doprinijeti, a čiji se pozitivni učinci neće osjetiti samo u određenoj radnoj organizaciji već će utjecati i na društvo općenito.
Hrvatska po ravnopravnosti spolova 59. u svijetu
Kakvo je stanje u Hrvatskoj po pitanju ravnopravnosti spolova objavio je Svjetski gospodarski forum u svojem globalnom izvješću za 2015. godinu po kojem je naša zemlja na 59. mjestu od ukupno 145 zemalja.
Izvješće je prvi put predstavljeno 2006. godine kako bi se proučila i pratila ravnopravnost spolova na četiri ključna područja – ekonomskom, političkom, obrazovnom i zdravstvenom.
Hrvatska je prošle godine završila na 59. mjestu te je u našoj regiji zemlja koja ima najveći pad od 2006. godine, a u svijetu najveći pad zajedno sa Šri Lankom, Jordanom, Malijem i Slovačkom.
Prema ovom Izvješću, žene u zemljama poput Bjelorusije, Tanzanije, Ugande, Nikaragve, Zimbabvea i drugih, u boljoj su situaciji po pitanju ravnopravnosti nego žene u Hrvatskoj.
Kad je riječ o seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, u izjavi za emisiju „Provjereno“ Nova TV, u siječnju ove godine, istakla je da se 69 posto pritužbi koje zaprima na godišnjoj razini odnose na područje rada i zapošljavanja, a gotovo polovica njih se odnosi na spolno uznemiravanje na radnom mjestu. Sve navedene pritužbe se u 100 posto slučajeva odnose na žene, a poslodavci na koje se pritužuju su javne službe, državne institucije, privatnici.
Foto:123rf
