Austrijanka Marie-Helene Ametsreiter je u dvadesetak godina svoje uspješne karijere prošla zaista nevjerojatan put.
Od vremena kada je radila na visokim pozicijama u Vipnetu, tada startupu, preko rada u velikim međunarodnim korporacijama, Telekom Austria Grupa i OMV, pa sve do pridruživanja investicijskoj tvrtki Speedinvest i sudjelovanja u austrijskoj televizijskoj emisiji “2 Minuten 2 Millionen” (“Dvije minute, dva milijuna).
Važno je zadržati duh poduzetništva u korporacijama
Sve je započelo nakon studija poslovnog upravljanja u Beču i Kaliforniji, kada se zaposlila u Telekom Austria Grupi. Obnašala je različite pozicije u marketingu i managementu, a u razdoblju od 2003. – 2006. godine bila je i predsjednica uprave Vipneta. Njena prva pozicija unutar Vipneta bila je pozicija direktorice marketinga i prodaje u razdoblju od 1999. – 2001. Tvrtka je tada bila tek u začetku pa kada govori o Vipnetu, Marie-Helene Ametsreiter ga naziva startupom.
“U VIPnet sam došla na samom početku, kad još nije imao ni jednog korisnika. Tada je to bila najveća greenfield investicija u Hrvatskoj. Donijeli smo konkurenciju na hrvatsko tržište, bili smo fokusirani na korisnike, otvorili prvu službu za korisnike, distribucijske kanale, ponudili smo atraktivnije cijene, savršenu pokrivenost signalom, inovativne proizvode i usluge, mogućnost telefoniranja na bonove”, prisjeća se Marie-Helene Ametsreiter.
Tijekom njenog boravka i rada u VIPnetu, tvrtka je strelovito rasla, a s većim brojem ljudi, mijenjala se i korporativna kultura unutar tvrtke.
“Trudili smo se održati kulturu startupa – duh poduzetništva, ljude koji su uložili mnogo sebe u rast tvrtke i bili smo uspješni u tome”, ističe Marie-Helene Ametsreiter.
Dodaje kako je u velikim tvrtkama i korporacijama veoma teško zadržati taj duh startupa i poduzetništva.
“Neke velike korporacije uspijevaju zadržati taj duh poduzetništva. No, često je to teško jer ljudi koji joj se žele pridružiti imaju različite motive. Npr, važnija im je sigurnost radnog okruženja od proizvoda kojeg tvrtka nudi. Osim toga, kad korporacija preraste prvotnu veličinu, a to se danas događa zbog konsolidacije na tržištima, više ne može pružati takvo poduzetničko okruženje, postaje sporija u donošenju odluka zbog hijerarhije i birokracije. Važno je toga biti svjestan, biti otvoren u komunikaciji sa zaposlenicima, imati jasnu viziju i vlastitim pristupom i primjerom ukazivati na vrijednosti i dinamiku koje želite imati unutar tvrtke i stalno poticati poduzetnički duh”, ističe naša sugovornica.
Angažman na drugim tržištima dvosjekli mač za karijeru
Korporacije svojim zaposlenicima često nude mogućnost rada u inozemstvu. Tako je i naša sugovornica na funkciji predsjednice Uprave Vipneta uspješno odradila nekoliko godina u Hrvatskoj, da bi se potom vratila u Austriju.
“Ima to svoje prednosti i mane. Kad odete u inozemstvo, dobijete dodatnu dimenziju odgovornosti, ali i šansu da nešto stvorite sami. Kad sam bila unutar grupe nisam imala taj osjećaj, ali kad sam došla u Hrvatsku u Vipnet, dobila sam osjećaj poduzetništva kroz timski rad, mnoštvo ideja koje su se rezultirale inovativnim proizvodima i uslugama jer smo neprestano željeli pomicati granice u komunikaciji. Naučila sam mnogo o organizaciji rada i vođenju tima.
No, kad sam se vratila u Austriju, ljudi nisu znali ništa o mojim uspjesima u Hrvatskoj. Tako da je možda malo nezgodno nastaviti s karijerom kad se ponovno vratite u matičnu zemlju”, ističe Marie-Helene i dodaje kako se u korporacijama posao u inozemstvu još uvijek češće nudi muškarcima nego ženama.
U Hrvatskoj lakše biti zaposlena majka
Iako se Austrija često spominje kao zemlja u kojoj bi mnogi željeli raditi, a i velik broj Hrvata otišao je na rad upravo u Austriju, čini se kako je ženama ipak lakše raditi u Hrvatskoj.
“U Hrvatskoj je ženama prirodnije da rade i grade karijeru. Žene su bolje prihvaćene na upravljačkim pozicijama, ali i kvalifikacije su im bolje, pogotovo u tehničkim znanostima, gdje ih je više u Hrvatskoj nego u Austriji. U Hrvatskoj vas ne osuđuju ako ste zaposlena majka. U Austriji će vas pitati zašto radite ako ne morate, ako imate dovoljno novca da ostanete kod kuće s djecom. A to je totalno ludo”, pojašnjava naša sugovornica koja je tijekom svog rada u Hrvatskoj kao predsjednica Uprave Vipneta rodila svoje prvo dijete.
Po povratku u Austriju, preuzela je odjel marketinga i prodaje i bila odgovorna za svih osam tržišta na kojima je Telekom Austria Grupa poslovala. Ubrzo nakon toga, zbog reorganizacije unutar Telekoma Austria napustila je korporaciju i prešla u OMV te preuzela vođenje odjela korporativne održivosti. Dok je radila u OMV-u rodila je i drugo dijete, ali i shvatila kako u korporacijama više nema izazova za nju.
U startupima nema hijerarhije i tromosti korporacija
Igrom slučaja, u ljeto 2014. godine, pružila joj se prilika da prijeđe u investicijsku tvrtku Speedinvest, na mjesto partnera, što je, kako sama kaže, jedna od najuzbudljivijih pozicija na kojima je bila u svojoj karijeri.
“Bila je to sretna slučajnost da se otvorila pozicija u Speedinvestu. Korporativna održivost na kojoj sam radila u OMV-u mi je pomogla da shvatim što želim i u kojem smjeru želim krenuti sa svojom karijerom”, priča Marie-Helene Ametsreiter.
Danas je sretna sa svojim poslom u Speedinvestu, jednom od najvećih investicijskih fondova u ovom dijelu Europe. Fokusirana je na tehnološke startupe u srednjoj i istočnoj Europi.
“Najvažnije je otkriti startup s najvećim potencijalom i uložiti u njega. Na početku smo prikupili 100 milijuna američkih dolara, a sad moramo pronaći prave investicijske prilike. Kad odlučimo investirati, za investiciju je odgovoran investicijski manager koji vodi računa o svemu tijekom trajanja investicije. Moj posao je voditi računa o nekoliko kompanija u koje ulažemo i pomoći im da rastu”, priča naša sugovornica i dodaje kako u prosjeku u startup ulože između 300 i 500 tisuća dolara.
Ne ulažu samo novac, već kao investitori startupima pružaju i potporu u razvoju poslovnog plana, prikupljanju dodatnih sredstava ili pripremanju predstavljanja proizvoda i usluga u SAD-u. To je veoma različit posao od onoga na što je navikla u korporativnom svijetu.
“U startupima nema nikakve strukture. Mi smo tim koji radi zajedno, nema hijerarhije. Osim toga, često radimo istovremeno s više startupova pa se morate prebacivati između različitih industrija”, kroz smijeh odgovara naša sugovornica.
Pojam “startup” dugo se vezao isključivo uz SAD, no u posljednje vrijeme Europa se profilirala kao pravi inkubator poduzetničkih ideja koje osvajaju svijet.
“Kvalifikacije prosječnog europskog startupa su bolje u odnosu na one američke – kvaliteta usluge koju nude je puno veća. S druge strane, američki startupi nude prototipove i grube ideje, ali su puno bolji u marketingu i prodaji tih ideja. U SAD-u je dostupno mnogo novca, pa generiraju veći interes startupova i često ih faktor novca okreće američkom tržištu”, pojašnjava naša sugovornica.
Kako je Speedinvest fokusiran na središnju i istočnu Europu, tako budno paze na startup scenu u Hrvatskoj i u Sloveniji, ali i šire.
“Investirali smo u jedan startup u Sloveniji, a trenutno razgovaramo o ulaganju u još nekoliko njih – ne samo u Sloveniji, već i u Hrvatskoj. Zainteresirani smo i za srpsko tržište”, otkriva svoje planove Marie-Helene Ametsreiter.
Kako ne radi u korporaciji i nema fiksno radno vrijeme, tako joj je i dnevni raspored nešto fleksibilniji.
“Radim kao i prije. No, imam fleksibilnost i mogu odlučiti kad ću raditi i koliko ću raditi. Mogu otići ranije i odraditi nešto od kuće”, kaže Marie-Helene Ametsreiter.
Upravo ta fleksibilnost omogućuje joj da najbolje od sebe na svom poslu, ali i posveti dovoljno vremena svojoj djeci, te da se ne osjeća “krivom” jer radi.
“Moram biti uzor svojoj djeci. Zaista vjerujem da me činjenica da uspješno i odgovorno pristupam životu, čini boljom osobom. A kad sam bolja osoba, onda sam i bolja mama, što je veoma važno za skladan obiteljski život”, zaključuje na kraju naša sugovornica.
Foto: privatna arhiva Marie-Helene Ametsreiter
