Već nam je poznata činjenica da nema mnogo žena na vodećim pozicijama. Isto tako nam je poznato da su žene za isti posao plaćene manje od muškarca i to u gotovo svim industrijama i na svim pozicijama. Štoviše, što je veća pozicija, razlika u plaćama je također veća. No, da se vremena polako mijenjaju, barem što se tiče plaće na poziciji CFO-a, pokazuje nam novo istraživanje koje je proveo Associated Press u suradnji s tvrtkom Equilar. Naime, žene na poziciji CFO-a u prosjeku zarađuju više od muškaraca.
Žene na poziciji CFO-a bolje plaćene
Ova studija pokazala je da su žene na poziciji CFO-a u S&P 500 kompanijama protekle godine bile bolje plaćene od svojih muških kolega. U prosjeku, one zarađuju oko 200 tisuća dolara godišnje više, ali im i plaća raste brže. Tako su se plaće ženama na toj poziciji prošle godine povećale za 11 posto, za razliku od muškaraca kojima je povećanje iznosilo 7 posto.
Tako su se među najviše plaćenim direktoricama financija našle Ruth Portat, CFO Googlea s plaćom od 14,4 milijuna dolara, Marianne Lake, CFO kompanije J.P. Morgan s plaćom od 9,1 milijun, Catherine Lesjak iz Hewlett-Packarda s 8 milijuna, Sharon McCollam iz Best Buya sa 7 milijuna dolara i brojne druge.
Do takvih plaća i visokih pozicija ženama nije lako doći. No jedan od dobrih načina kako to postići je i kontrolingom. Za razliku od Njemačke, gdje kontrolingom vladaju muškarci, kod nas vladaju žene. Jedini je problem taj što je kontroling kod nas još uvijek u povojima.
„U Njemačkoj je kontroling karijerna funkcija. Tu se pripremaju budući CEO-i i ostali članovi uprava. Kod nas je kontroling još uvijek doživljen kao mala, diskretna, administrativna funkcija, a ljudski resursi se uglavnom traže u računovodstvu, a tamo uglavnom rade žene. No i to se razvija – žene koje se educiraju i rade na sebi, postižu dobre rezultate, što dovodi do toga da ih se počinje drugačije shvaćati”, rekla je Jasmina Očko, stručnjakinja za kontroling i vlasnica tvrtke Kontroling Kognosko.
Kako je Jasmina napomenula, u inozemstvu je kontroling put prema upravi, a budući da se hrvatske tvrtke sve više orijentiraju prema zapadnjačkom načinu rada, kontroling bi uskoro i kod nas mogao otvoriti put prema visokim pozicijama.
Iako je dobra vijest da su žene na poziciji CFO-a bolje plaćene od muškaraca i nadamo se da će i kompanije u Hrvatskoj slijediti taj trend, ostaje jedan veliki problem – žena na toj poziciji je malo. Na spomenutoj listi S&P 500 kompanija ima samo 60 žena na poziciji CFO-a.
U Hrvatskoj je ta brojka puno manja. Među poznatijim i uspješnijim kompanijama samo je nekolicina žena na toj poziciji. Među njima su Nikolina Cvijetić, direktorica financija tvrtke DOK-ING te Nikolina Dizdar Čehulić, članica Uprave i glavna financijska direktorica Plive.
Foto: 123rf
Vaše osnovne teze su besmislene i služe samo za diskriminaciju i lobiranje na osnovi spola od čega ovaj portal živi. Feministički ženski pokret je negativna diskriminacija u najčišćem obliku. Feminizam danas ima smisla u Africi, Aziji i J. Americi, ali u Europi i Sj. Americi je u zadnja 3 desetljeća postao sam sebi svrha. Evo u čemu je problem s dvije osnovne teze.
“Žene manje plaćene za isti posao”. Ako firma radi isti posao za manju cijenu, to se zove komparativna prednost, a ne diskriminacija. Isto vrijedi i za ljudske resurse. Dakle, gđa CFO Google-a radi taj posao između ostalog jer ona može odraditi potrebnu kvalitetu za najmanje novaca. Ako postoji muškarac koji je jednako kvalitetan, a radio bi taj posao za 30% manje novaca, postavlja se pitanje zašto nisu njega zaposlili. Isto vrijedi i za svakog muškog CFO-a ili bilo koje drugo radno mjesto. Sposoban čovjek bi uvijek zaposlio onu osobu koja može odraditi traženo za manje novaca. Zašto bi itko u bilo kojoj uspješnoj firmi napravio drugačije?
“Manje žena na visokim pozicijama”. Ovdje sam već argumentirano komentirao na tu temu: http://www.womeninadria.com/zelite-profitabilnu-tvrtku-dajte-ju-u-ruke-zeni/. Dakle, činjenica je da žene pokazuju manje interesa za ove pozicije i, ovisno o svjetonazoru tvrdit ćemo da je to dobro ili loše. Poanta je da je to svjetonazorsko pitanje i žene bi trebale, svaka za sebe samu, odlučiti što je za nju osobno dobro ili loše. Generalno tvrditi da je to “problem” je negativna diskriminacija i produbljuje pravi problem, a to je “statusna depresija” žena koje se većim dijelom posvete obitelji. Ta statusna depresija je direktna posljedica ovakvih forsiranja poput vašeg da se žene mogu realizirati i steći status jedino na poslu. Ovdje također implicirate da su muškarci skloniji koruptivnom i šovinističkom ponašanju od žena što je očiti primjer šovinizma. Sama činjenica da spolovi nisu jednako zastupljeni na nekoj poziciji je posljedica više društvenih faktora, a vi zamjenom teza tu sasvim prirodnu pojavu svodite na fabricirani generalni šovinizam muškaraca i tako potičete autoviktimizaciju žena koju stavljate u službu ovog vrlo konkretnog i pojedinačnog ženskog šovinizma.