Čini li vam se da su vaši roditelji imali puno više slobodnog vremena nego vi? Jeste li i vi jedna od onih osoba kojoj bi i dan od 48 sati bio prekratak za sve što “mora” obaviti? Osjećate li se kao bijeli Zec iz “Alise uz zemlji čudesa” koji stalno pogledava na sat i govori “zakasnit ću”?
Da, istina je da su naši roditelji vjerojatno imali više vremena od nas. Ali razlog ne leži u tome što su njihovi dani bili “duži” ili radno vrijeme “kraće” (u redu, ovo s radnim vremenom vjerojatno stoji). Glavni razlog zašto nam nedostaje vremena je moderan način života i pritisak koji na nas stavlja društvo.
Ispunjavamo li očekivanja društva?
Moderan način života učinio nas je lako dostupnima uvijek i svugdje. Mobilni telefoni i e-mailovi gotovo su izbrisali granicu između privatnog i poslovnog. Danas, kad razgovarate s ljudima, rijetki su oni koji će reći da nakon osam sati rada na poslu odlaze kući i mogu zaboraviti na posao do sljedećeg dana.
U trenucima kad Švedska razmišlja o uvođenju šestosatnog radnog dana kako bi njihovi zaposlenici bili sretniji i produktivniji, mi ostajemo na poslu po 10 ili 12 sati, dolazimo kući i onda još malo radimo, jer “na poslu nismo sve stigli obaviti”.
No, razmislimo malo. Ako Šveđani mogu svoj posao obaviti u samo šest sati, zašto je nama potrebno dvostruko dulje?
Zato što nas je društvo natjeralo da se prikazujemo kao veoma zaposlene osobe. Nije rijetkost da se na poslu “pravimo” jako zaposlenima kako nam šef (ili šefica) ne bi dali dodatne zadatke. Ni sama ne znam koliko sam puta čula vapaj “joj, koliko posla imam” od kolega na poslu, da bi u sljedećem trenutku njih troje ili četvero otišlo na kavu, a posao bi ih i dalje čekao.
Nije ništa drugačije ni u privatnom životu. Stalno smo zauzeti različitim obvezama. Od kućanskih poslova, obveza oko djece (te škola, te izvanškolske aktivnosti, te ih vozi na igraonice i druženja jer ih ne možeš same pustiti da idu po mraku, pa ih onda pokupi i dovezi kući, napravi s njima zadaću), preko odlaska u teretanu ili na fitness (jer se ne smiješ zapustiti, nije zdravo, nije estetski prihvatljivo, negdje “moraš” ispucati negativnu energiju koja se skupila jer si jednostavno preopterećen (preopterećena) različitim obavezama) pa sve do brige za roditelje ili starije članove obitelji.
Nije ni čudno da se uvečer srušimo u krevet premoreni, a druženje s prijateljima dogovaramo po načelu “moji ljudi će se javiti tvojim ljudima pa ćemo uskladiti rasporede”.
A kad ste posljednji put uzeli predah? Sjeli u omiljeni naslonjač (sjećate se kako izgleda, zar ne?) i uživali u čaši vina (šalici čaja, čaši soka, što već)? Pročitali dobru knjigu? Ili otišli na koncert? Kad vam je posljednji put bilo dosadno?
Ne sjećate se? Možda biste se trebali malo zamisliti zbog toga. Ne, ne tvrdim da biste trebali zanemariti sve svoje obaveze i prekinuti veze s obitelji i prijateljima kako biste imali vremena za sebe. Ali, ne bi bilo loše napraviti određenu inventuru i pogledati objektivno svoje obaveze.
Napravite inventuru svojih obaveza
Podijelite ih u dvije kategorije – one koje vi osobno morate napraviti i one koje biste mogli podijeliti s nekim drugim (partnerom, članovima obitelji, kolegama s posla). Odmah prekrižite one obaveze koje ste preuzeli na sebe jer su drugi to očekivali od vas.
Uzmite list papira i krenite od nule. Popišite sve obaveze koje “morate” obaviti i pogledajte koliko “slobodnog” vremena imate. Ne izgleda loše, zar ne? Naravno, neki dani će vjerojatno biti pretrpani, no drugi će vjerojatno imati više “praznog hoda”.
A sad razmislite o obavezama koje biste mogli podijeliti s kolegama, partnerom ili članovima obitelji. Razgovarajte s njima, objasnite da vam treba malo prostora za predah i pokušajte pronaći kompromis. Nemojte odustajati od svog plana i ponovno na sebe preuzimati obaveze koje netko drugi može ispuniti.
Morate li baš odlaziti na fitness u klub na drugi kraj grada ili nešto slično postoji bliže vašem poslu ili vašem domu? Uostalom, morate li ići na fitness ili će za održavanje vaše forme biti dovoljno da se igrate lovice u parku s djecom ili brzo hodate dok ste u šetnji s psom? Umjesto da idete liftom do ureda, krenite stepenicama. Ili izađite iz autobusa jednu stanicu ranije. Ili parkirajte automobil malo dalje i prošećite.
I na kraju, razmislite koliko “slobodnog” vremena zaista trebate. Neki su od nas prirodno radoholičari i vole biti stalno u pokretu. Takve je ljude besmisleno prisiljavati da sjednu i opuste se, jer se oni opuštaju kroz aktivnost. Drugi pak (a u tu skupinu i sama spadam), više vole opuštanje kroz neaktivnost, bez obzira radi li se o dugoj kavi s prijateljima, čitanju dobre knjige ili jednostavno gledanju kroz prozor kako kiša pada.
Možda će vam se na početku činiti kao da ste podbacili jer imate “rupe” u svom rasporedu tijekom kojih vam je “dosadno” jer nemate što “raditi”. No, uzmite si to vrijeme da razmislite o svom životu i što u njemu volite, a što biste promijenili. Tko zna, možda vam se rodi neka dobra ideja za pokretanje vlastitog biznisa ili dobijete poriv da preuredite svoj dom. Ili jednostavno nazovite prijateljicu s kojom se niste dugo čule i recite joj da vam nedostaje. Nevjerojatno je koliko često zaboravljamo ljudima oko nas dati do znanja koliko nam znači njihovo prijateljstvo, potpora, osmjeh ili zagrljaj.
Društvo vas neće smatrati neuspješnom osobom ako si povremeno uzmete malo vremena za sebe. Dapače, smatrat će vas veoma uspješnom osobom jer ste uspjeli organizirati svoj život tako da imate i vremena za sebe.
A vi ćete biti zadovoljniji i produktivniji jer nećete morati stalno pogledavati na sat i juriti s jednog mjesta na drugo.
Foto: 123rf
