Kažu kako je “imitacija najiskreniji oblik laskanja”, no što napraviti kada vas kopiraju? Postoje brojni pravilnici i zakoni koji pokušavaju spriječiti kopiranje i zaštititi intelektualna i autorska prava originalnih autora.
Ali u praksi je postupak dokazivanja kršenja tih prava dugotrajan i skup. Pa, što vam onda preostaje ako primijetite da je netko uzeo vašu ideju, proizvod ili autorski rad i nudi ga kao svoj?
Kopija nikad neće biti ista kao original
Claire Mitchell, osnivačica Girls Mean Business, našla se upravo u takvoj situaciji i shvatila kako vas mogu kopirati koliko god žele, ali ono što čini razliku je upravo osoba koja je to nešto i stvorila.
“Sjetila sam se da, bez obzira na to koliko netko uzme mog rada i prezentira ga kao svoj, on nikad neće imati moj dodir. Nikad neće imati moj entuzijazam, moju strast ili moju energiju. Nikad neće imati moje iskustvo. A bez toga, bez te strasti i ljubavi, tog iskustva, tih priča … To su samo riječi, slike i bezlična imitacija moje stvari”, napisala je Claire Mitchell na svojoj stranici.
Da se kopiranje ne događa samo nekome drugome, osjetile su na svojoj koži i naše sugovornice. Kristina Ercegović, pokretačica Business cafea i Zaokreta, našla se u situaciji da je netko “ukrao” njenu ideju i pokušao ju “prodati” pod svoju.
“Meni se dakle dogodio pokušaj krađe imena jednog mog projekta, a moja tadašnja reakcija je bila samo jasno komuniciranje – bilo mi je važno nazvati stvari pravim imenom, a znala sam da do kopiranja ne može niti doći i nisam se ni na trenutak zabrinula. I vjerujem da uvijek ima dovoljno i mjesta za sve”, prisjetila se Kristina.
Tada je dobila i dobar savjet kako se nositi s besramnim kopiranjem.
“Gospodin Branimir Brkljač, vlasnik Kuće ideja, Terra panonica u Mokrinu mi je nedavno sugerirao da napravim temu na Business cafeu – Kako krasti kao umjetnik, objasnivši kako pravi umjetnici „kradu“ tako što uzimaju ideje od drugih i nadograđuju ih, a loši umjetnici imitiraju. Povod je bila situacija koju sam imala s tim projektom prije par mjeseci”, prisjetila se naša sugovornica.
Ističe kako je zapravo u današnjem vremenu teško da netko ima radikalno revolucionarne ideje.
“Rekla bih da se u biznisu ne radi o tome tko je nešto prvi počeo, nego tko nešto najbolje radi, a to se ne da kopirati, to je energija, to je ono nešto po čemu smo jedinstveni”, kaže Kristina Ercegović.
Podsjeća kako je Kina praktički postala simbol za kopiranje, u njihovoj kulturi se navodno smatra privilegijom da vas kopiraju – jer samo se najbolje stvari/majstori kopiraju. No, ako se nađete u situaciji da vas kopiraju, Kristina ima nekoliko savjeta.
“Ako se to nama dogodi, shvatimo to kao kompliment. Kao što sam već naglasila – ne može nitko kopirati našu energiju, svi smo jedinstveni. Original je original, kopija je samo blijeda kopija, a ako to nije, onda je hvale vrijedan unaprijeđen projekt i kao takav zaslužuje uspjeti”, zaključuje Kristina.
I Maja Kauzlarić, direktorica tvrtke Cvijet kreativa, iskusila je da kopiraju njen rad i ideju.
“Uvijek ću se sjećati trenutka kada sam se prvi puta susrela s kopijom svoga rada i saznala da se moj rad i vizija koriste za tuđu promociju. Bila sam na relativnom početku svoje poduzetničke karijere i još prožeta onim prvim nevinim poletom stvaranja nečeg novog. Iza mene bilo je nekoliko uspješno odrađenih projekata i jedan prilično veliki koji je vrlo brzo izašao i u specijaliziranom časopisu, a naravno i na društvenim mrežama. Bilo je to početkom 2012. godine, a mi smo već radili za strane klijente, organizirali i dizajnirali kompletna svadbena događanja, imali u ponudi cijele kolekcije posebnih stolnjaka iz Španjolske, baldahina, ručno rađenih i šivanih jastučića do tada nespojivih boja, pa sve do najsitnijih detalja potrebnih za serviranja. O idejama za dekoriranje da i ne govorim”, prepričava naša sugovornica.
“Dok smo tražili materijale, nailazila sam na podsmijehe, pa čak i prilikom poslagivanja prostora koji je značio kompletan make-over prostora i brodova, stilističke savjete za mladenku i djeveruše, posebne kravate i naručene lampione (koji se danas mogu naći svugdje za razliku od tada), sve je bilo dočekivano kao nešto “čudno”. A onda su svi utihnuli kada je sve bilo posloženo. Drugi dan prilikom raspremanja, nalazili smo neke dijelove inventara sakrivene od nas. Tren kada je izašlo u nekim medijima (a bilo je to i u stranim medijima), za nas sve koji smo sudjelovali na tome, bio je lijep doživljaj. Sve u svemu – uspješno odrađen posao, oduševljeni klijenti, mnoge preporuke i nove suradnje. I onda šok. Nekoliko mjeseci nakon toga, prilikom posjeta jednog od providera, sretno mi je prišao djelatnik i rekao “Jeste li vidjeli našu najnoviju kolekciju? To vam je sada najnoviji trend u svijetu. Kod nas možete dobiti sve to.” U tom trenu kad sam ušla u prostoriju, priznajem da su mi se noge odsjekle dok sam gledala gotovo svaki detalj svojeg dizajna”, prisjetila se Maja.
Koliko god to bilo šokantno u trenutku kad otkrijete da vas netko kopira, najgore je što ne znate kako se postaviti i što učiniti u tom trenutku.
“Kada vam se prvi puta u životu desi nešto loše, mislite da se to desilo samo vama i iz nekog razloga osjećala sam se posramljeno, većinom zbog vlastite reakcije na taj prizor. Iako nisam na van pokazivala sve što se u meni odvilo, instinktivno sam automatski samo pitala da li je to ta nova kolekcija jer da sam identičnu postavu osmislila i izrealizirala par mjeseci prije toga, na što se djelatnik zacrvenio i tiho prozborio “A jeste?”, što je vjerujem i najviše potaklo moje kasnije unutarnje reakcije povrijeđenog ega. No, par dana nakon toga, za vrijeme sastanka s jednom, danas već dugogodišnjom suradnicom, dotakle smo se i te priče koju sam podijelila s njom. Njene riječi neću zaboraviti nikada. “Maja, mogu ti sada pokazati nekoliko portala i web stranica na kojima se koriste ne samo kopijama naših radova, nego koriste čak i naše materijale. Ali ne mogu oni iskopirati toliko toga, kamoli napraviti iste kvalitete, koliko ja mogu novoga izmisliti. Ono što oni danas kopiraju, ja sam osmislila i napravila već prije par godina.””, prisjeća se Maja i dodaje kako ju je to probudilo.
“Mi se svi jako vežemo za naše ideje i naš rad, a istina je da smo pristankom da postanemo privatni poduzetnici, zakoračili u svijet “odraslih” i slobodno tržište koje ne štedi nikoga. I ovaj primjer nije bio jedini u mojoj poduzetničkoj karijeri. Bilo je situacija kada sam prilikom edukacija trebala radi vježbe, iznijeti neke strategije, koje su neki zajedno s cijelom idejom bez ustručavanja kopirali i izrealizirali jer su imali neusporediva novčana sredstva s mojima, koja sam bila na početku. Čak su neki bez srama nazivali i direktno pitali za način kako smo nešto izveli”, priča Maja i ističe kako joj je cijelo iskustvo bilo dobra škola koja ju je naučila kako se nositi s kopiranjem.
“Naravno, ako vas i dalje nastavljaju kopirati, možete dati do znanja da znate, i pokušati sve komunikacijom postaviti kako treba. Nažalost, ako niti to ne ide, tada postoje i pravna sredstva jer iza svakog gotovog projekta su sati i sati rada mnogih ljudi, vaša prvotna ideja koja se mnogima čini da je besplatna, ali ona je plod vaših iskustava i vaše kreativnosti. Na sreću, osobno se nikada nisam našla u situaciji da smo trebali i pravno reagirati već se iskomuniciralo sve što se moralo i moglo, a sva su nas iskustva poticala na daljnje stvaranje”, kaže Maja koju od kopiranja više zabrinjava nelojalna konkurencija, koja je, na žalost, stvarnost slobodnog tržišta.
I što onda napraviti kad netko vaše kreativne ideje i trud nudi kao svoje?
“Ono što sam vremenom shvatila je da nam je onaj mladi djelatnik zapravo dao kompliment jer po njegovim riječima – postavili smo novi svjetski trend. A spoznaja da sve što napravim može netko iskopirati, bila je daljnji poticaj za nova stvaranja još posebnijih događanja. Naravno, ne mogu reći da mi je i dan danas lako vidjeti kopiju moga rada, a vjerujem da nikome nije. Ali uvijek se tada sjetim svoje suradnice
“Nitko ne može iskopirati toliko toga koliko novoga ja mogu izmisliti i izrealizirati.” I naravno – nitko neće kopirati ono što ne vrijedi. A to puno govori o vašem radu”, zaključuje na kraju Maja Kauzlarić.
Dakle, otkrijete li da vas netko kopira to shvatite kao kompliment, a ne uvredu. I naravno, upozorite da se radi o kopiji vašeg rada.
Foto: arhiva, 123rf
