Da li vam se ikad dogodilo da ste tijekom neke rasprave osjetile frustraciju i ljutnju i to ste jasno i glasno pokazale? No, umjesto da vas ljudi oko vas shvate ozbiljno i uvaže, oni su vas samo još više ignorirali ili dobacili da ste sigurno u “onim danima u mjesecu”?
Kako da vas ozbiljno shvaćaju?
Ne, nije problem u vama. Imate svako pravo biti ljute i frustrirane i to pokazati. Pogotovo ako svoje frustracije dobro argumentirate. Problem je u svijetu oko vas.
Problem dvostrukih mjerila svima je dobro poznat. No, kad ta dvostruka mjerila potvrde i znanstvena istraživanja, onda bismo se već trebali zabrinuti.
Naime, istraživanja koja su provedena u SAD-u pokazala su kako muškarci i žene različito doživljavaju isto ponašanje kod drugih muškaraca i žena. U prijevodu, kad muškarac nešto izgovori u ljutnji, većina se sugovornika povlači. No, kad žena izgovori nešto u ljutnji, nitko ju ne shvaća ozbiljno.
Istraživanje objavljeno u časopisu Law and Human Behavior , pokazalo je kako žene koje u svoje argumentiranje uključe emotivnu komponentu, okolina ne shvaća ozbiljno. Iako žena ima dobre argumente, oni se doživljavaju kao manje važni.
Istraživačice Jessica Salerno i Liana Peter-Hagene provele su istraživanje na studentima. Pokazale su im prave snimke s mjesta zločina i dale dva moguća uzroka – muškarac je prerezao ženi vrat i tako ju ubio ili je žena počinila samoubojstvo.
Nakon što su pročitali sve informacije i vidjeli fotografije s mjesta događaja, studenti su trebali donijeti odluku o tome što se zaista dogodilo. Zapisali su te odluke i koliko su sigurni u njih.
Potom su sjeli za računala i sudjelovali u chatu u kojem su već unaprijed bili programirani različiti odgovori na njihove izjave. U jednom slučaju im je sugovornik bio fiktivni lik JasonS, a u drugom AliciaS.
Iako su i jedan i drugi fiktivni lik imali jednake odgovore i komentare na cijeli slučaj, kad je JasonS izražavao ljutnju, ispitanici su gubili povjerenje u svoju odluku. Kad je na isti način reagirala AliciaS, ispitanici su bili još sigurniji u svoju odluku. Zanimljivo je da su na taj način reagirali i muškarci i žene.
Dakle, ni žene ne vjeruju drugim ženama iako imaju čvrste argumente koji bi se mogli iskoristiti za donošenje odluke.
Istraživačice su zaključile kako ovo istraživanje samo potvrđuje ono što žene u praksi već dugo znaju – ako pokažu imalo emocija u raspravi, gube na kredibilitetu.
Drugo istraživanje koje je provela psihologinja Victoria Brescoll pokazalo je kako si žene na poslu ne mogu priuštiti da budu ljute.
“Ljudi prihvaćaju i čak nagrađuju muškarce koji pokažu ljutnju, ali istovremeno ljutu ženu vide kao manje kompetentnu”, istaknula je Brescoll u svom istraživanju.
Ona je primijetila i da je jedini način da žena “ublaži” taj dojam “nekompetentnosti” da objasni zašto je ljuta. Naime, promatrači su naklonjeniji ženama koje mogu objasniti što ih točno ljuti i zašto. Istovremeno, to za muškarce ne vrijedi. Valjda jer ih promatrači onda percipiraju kao “slabiće”.
Zato Brescoll savjetuje ženama koje nešto ljuti na poslu da zadrže hladnu glavu i svoju ljutnju iskazuju daleko od posla i kolega s posla. Recimo u teretani ili automobilu (ali ne dok vozite).
Dakle, moglo bi se zaključiti kako bi žene u raspravu trebale ulaziti “hladne glave” i bez pokazivanja imalo emocija. Pa ipak, to i nije baš točno.
Već smo ranije pisali kako su žene upravo zbog svoje emotivnosti bolje u donošenju odluka i vođenju tvrtki . Jer one će sve odluke “proživjeti” i doživjeti osobno, za razliku od muškaraca koji su proračunati.
Zato, možda bi bilo bolje da prihvatimo emocije kao dio svačije osobnosti i potaknemo muškarce da počnu izražavati svoje. Možda bismo tako mogli ukloniti ili barem smanjiti utjecaj dvostrukih mjerila na poslu, ali i kod kuće.
