Napustila posao u državnoj upravi i izgradila lanac slastičarni Torte i to

Martina Bračić vlasnica je poznate slastičarnice “Torte i to” i jedna od začetnica trenda pečenja torti od sira, a posao je pokrenula bez plana i strategije.

Od Ministarstva obrane do kuhinje na Trešnjevci

Martina je nakon studija politologije upisala magisterij na Europskim studijima u Londonu, za koji je dobila stipendiju. Nakon magisterija radila je četiri godine kao viša savjetnica u međunarodnoj vojnoj suradnji u Ministarstvu obrane. Iako kaže kako joj je posao bio dobar, kao i radno okruženje, ipak se zasitila posla u državnoj upravi te se željela baviti nečim novim i kreativnijim.

Kako je bila vješta u pečenju torte od sira, koju su svi prijatelji obožavali, odlučila se početi baviti pečenjem torti. Nakon porodiljnog dopusta 2005. godine, kada joj je dijete napunilo godinu dana, na poslu je uzela neplaćeno kako bi započela s novim biznisom.

“Počela sam peći torte u jednoj maloj kuhinji, koju sam unajmila na Trešnjevci, i u početku sam pravila samo torte od sira jer su svi tražili samo tu tortu”, objašnjava Martina svoje početke.

Kao i svi počeci, ni Martinin nije bio lagan te se ubrzo susrela s prvim problemom.

“Pekla sam torte, a nisam ih imala gdje prodavati. Problem je bio što su kupci morali kupiti cijelu tortu, koja zbog namirnica nije bila jeftina, a nisu je mogli ni probati. No, proizvod je bio kvalitetan tako da se brzo pročulo za moje torte.”

Bez poslovnog plana i marketinga

Martina kaže kako nije imala nikakav poslovni plan, niti je ulagala u marketing, reklama je bila sama torta i preporuke. Spontani inicijalni marketinški potez je bio da je prvo dijelila torte besplatno, kako bi ih ljudi probali.

“Ispekla sam valjda tisuću torti koje sam podijelila prijateljima, susjedima, poznanicima, slala sam po suprugu na njegov posao…i tako se pročulo da pečem torte, pa su polako počele stizati narudžbe”, objašnjava Martina.

Osim što je počela peći “neku novu tortu”, koja na našim prostorima i nije bila baš uobičajena, Martina ih nije ukrašavala, nego ih je umjesto toga pakirala u posebnu ambalažu. Financijski je investirala minimalno, i to u pećnicu, hladnjak i ostale neophodne potrepštine.

“Sam proizvod, kao i ambalaža, bili su zanimljivi ljudima i sve se krenulo samo odvijati. Za torte se pročulo jer je proizvod kvalitetan, tako da do sada još nisam ulagala u marketing. Ljudi su jedva dočekali nešto novo jer prije deset godina i nije bilo baš slastičarni koje su nudile neki novi proizvod, osim standardnih krempita i šampita. Mnogo njih je i zavoljelo torte jer su prije imali predodžbu da su sve torte kao one koje su jeli u djetinjstvu, od oraha i margarina.”

Ime slastičarne “Torte i to”, Martina kaže kako također nije dugo smišljala, nego joj je to prvo palo na pamet. Smislila je još par naziva, ali željela je da bude na hrvatskom jeziku, da ga svi mogu razumjeti, te se na kraju ipak odlučila za prvotnu ideju.

U početku poslovanja, Martina je sve sama radila, i pekla, i razvozila torte. U brizi za jednogodišnje dijete pomagao joj je muž, koji ima svoj posao i Martini je pomagao samo oko financijskog dijela.

“Muž mi je veliki oslonac i zahvalna sam što je podržavao moju ideju od samog početka.”

Radila je od 6 ujutro do kasno u noć, a prijelomni trenutak je bio kada je shvatila da tri mjeseca nije vidjela kćer kako se budi ujutro. Tada je počela polako zapošljavati ljude.

Danas je u “Torte i to” zaposleno 40 osoba raznih struka, za pečenje torti i kolača – od ekonomista do tekstilnih tehničara. Svi se oni obučavaju kada počnu raditi kod Martine jer je dobre i pouzdane ljude teško naći. U firmi Martina njeguje opuštene odnose, jer kako kaže “ne zna se derati”, ali zasada sve odlično funkcionira, a većina zaposlenika radi kod nje godinama.

“Mogu se pouzdati u njih i bez brige otići na godišnji odmor. Ako želiš proširiti poslovanje, ne možeš uspjeti sam, potrebni su ljudi na koje se možeš osloniti.”

Tako i ako pogriješe u izradi torte, Martina im zbog toga ne oduzima od plaće, nego te torte dijeli besplatno jer ne vjeruje u sustav kazni i smatra kako to loše utječe na cjelokupni posao.

Pet u Zagrebu i franšizna slastičarna u Sarajevu

Prvi prostor koji je unajmila 2006. godine bio je velik 20 kvadrata, a kasnije se preselila u veći, te danas ima pet prodajnih mjesta u Zagrebu i okolici, te centralnu kuhinju u kojoj se sve peče i dalje razvozi u slastičarnice. Jedan prostor je u vlasništvu firme, a za sve ostale plaća najam. Početna investicija je bila oko 20 000 eura i dosad još nikada nije bila u gubicima. U Sarajevu je i franšizna slastičarna koja odlično posluje.

Osim torti od sira, ponudu je proširila i na druge vrste torti i kolače. Kao i na sve, i na njeno poslovanje je utjecala kriza, ali ne značajno.

“Ljudi i danas imaju novaca za šnitu torte ili tortu za rođendan. Najveći pad je u prodaji tvrtkama koje su prije znale naručiti nekoliko desetaka torti za svoje proslave ili kako bi počastili svoje partnere.”

Probleme joj jedino stvaraju hrvatski zakoni, čije je stalne promjene teško pratiti.

Martina je u međuvremenu rodila i drugo dijete, a samo par sati nakon poroda slala je službene e-mailove te je mjesec dana nakon poroda već počela raditi. Iako kao poduzetnica cijelo vrijeme radi te ni na godišnjem odmoru ne gasi mobitel, kaže kako nikada nije požalila što je napustila posao u državnoj upravi i započela vlastiti posao.

Danas se u Zagrebu proširila ponuda slastičarni, ali ova poduzetnica smatra kako joj to nije konkurencija jer imaju različite proizvode.

“Konkurencijom bi smatrala samo slastičarnu koja bi mi bila vrata do vrata.

S poduzetnicama iz branše, poput Cukeraja, Amelie, Fancy cake imam odličan odnos, pomažemo si ako nekome nešto nedostaje, na WhatsAppu imamo grupu u kojoj međusobno dijelimo savjete i novosti. Često se međusobno i preporučujemo ako nemamo traženi proizvod u ponudi.“

Foto: Hrvoje Serdar