Andreja Tonč poznato je ime u konzultantskim vodama, a nećemo pogriješiti niti ako je nazovemo i brandom. Ovu specijalisticu za financijske potpore i nepovratna sredstva s dugogodišnjim iskustvom i znanjem, osim klijenata u Hrvatskoj, prepoznali su i na tržištu regije i u inozemstvu.
S fakulteta izašla s životopisom punim radnog iskustva
Socijalna radnica po struci, Andreja je svoje znanje o projektima stekla upravo dok je studirala radeći u brojnim udrugama.
“Na fakultetu su nas pripremali za posao i rad s ljudima. Kako su 90-ih godina udruge trebale volontere tako sam tijekom cijelog studija radila u udrugama, a oni su me zauzvrat slali na edukacije. Tamo sam stekla jako puno iskustva, od menadžmenta neprofitnih organizacija, strateškog planiranja do razvojnih projekata koje su financirali međunarodni donatori”, objašnjava Andreja kako je od zanimanja socijalne radnice postala konzultanticom.
Sa samostalnim radom na raznim projektima počela je još 2000.-te godine kada su joj odobrena sredstva Europske komisije u okviru projekta Regionalnog centra za zaštitu okoliša. Tvrtku ADD tim odlučila je osnovati 2006.-te godine zajedno s bratom Davorom. Osim usluga upravljanja projektima, tvrtka se bavi i evaluacijom, upravljanjem grantovima i oganizacijskim razvojem, a od 2008. do 2012. godine bavili su se i raznim savjetovanjima.
Surađivala je i s raznim institucijama kod nas kao što su Ministarstvo socijalne skrbi i Ministarstvo obrazovanja i sporta koji su je angažirali kako bi riješila jedan problem nakon čega se suradnja nastavila idućih pet godina. Andreja radi i kao konzultantica u Beogradu na projektima za delegaciju Europske unije jer je Srbija tek u pretpristupnom procesu. U firmi su zaposleni samo ona i brat, a po potrebi angažira vanjske suradnike.
Rast kroz osobni brand, a ne brand firme
“Ne želim širiti firmu jer sam često na drugim projektima izvan Hrvatske te bih puno vremena trošila na operativni dio i infrastrukturu u firmi. U Srbiji radim i po deset sati dnevno tako da bi to bilo nemoguće jer osim osnovnih zadataka, konzultant mora cijelo vrijeme biti u toku. Ne širimo se u zapošljavanju, ali proširujemo mrežu suradnika. Imam manje poslova, ali su više plaćeni, i to čak trostruko više.”
Andreja se ne bavi marketingom i pr-om u smislu izgradnje branda firme nego je ona sama već postala brand kojeg klijenti traže i prepoznaju.
“Nisam otvorila firmu da bih prodavala usluge nego da bih bila konzultantica i usmjerena sam na jedno područje koje želim nadograđivati. Poslovi sami dolaze preko preporuka i društvenih mreža-LinkedIna i mog osobnog Facebook profila, a ne Facebook stranice tvrtke koju sam i ugasila.”
Tako ova konzultantica objašnjava kako radi puno edukacija, ali da više i ne piše projekte, osim za stare klijente. Razlog tomu je što pisanje projekata zahtijeva veliki angažman koji ne može naplatiti. Najviše radi s udrugama koje su joj najvjerniji klijenti i to iz sektora socijalne skrbi, rad s mladima i na području obrazovanja. Radi još i s nekolicinom malih i srednjih poduzetnika, nešto malo u sektoru zaštite okoliša te na velikim projektima Europske komisije.
Odnedavno je i predavačica za područje evaluacije na Učilištu EU projekti Arijane Vele.
“Zadovoljna sam ovakvim načinom rada jer su benefiti na svim razinama. Imam stalne suradnike koje sam upoznala pružajući usluge na projektima ili vodeći edukacije te smo tamo dogovorili suradnju iako ih nisam nužno prije poznavala.”
Na tržištu u Hrvatskoj, kaže Andreja, problem je s rokovima isplate odobrenih projekata. Tako navodi primjer Češke i Slovačke koje nisu isplaćivale dobivena sredstva pa su osnivani posebni fondovi jer korisnici nisu mogli financijski izdržati. Vodili su se i sudski sporovi, što se događa i kod nas. Kao jedan od glavnih problema, navodi, taj je što ljudi ne poznaju pravila i ne bore se dovoljno za sebe. Također je problem što klijenti ne mogu prepoznati kvalitetnog konzultanta, a mjerilo im je samo koliko je projekata prošlo kao i to što mali i srednji poduzetnici nisu spremni surađivati s njima. Problem je i taj što klijenti često nemaju poslovan plan koji je jako važan iako se možda ne traži u prijavi za odobravanje sredstava.
“Ono što je dobro u mom poslovanju je da nisam ovisna isključivo o jednom tržištu. Takav način poslovanja me također potiče na stalno učenje, praćenje informacija i širenje mreže suradnika.” Što se tiče projekata Europske unije oni su svakako važni za Hrvatsku i nadam se da ćemo uspjeti iskoristiti njihov razvojni potencijal.”
Jedini plafon mi je to što sam žena
Na pitanje postoji li plafon za takav način rasta poslovanja koji je odabrala, odgovara da je jedini plafon to što je žena.
“S godinama sam shvatila da bih možda bolje prošla da sam muškarac. Ali pronašla sam načina, oni rade prodaju, ja odradim prezentaciju, a zarada se dijeli ovisno o podjeli posla. Možda jesam žena, ali u nekim područjima mi ne mogu parirati po znanju i iskustvu.”
Osim što u konzultantskoj sferi “pliva kao riba u vodi”, Andreja je i samohrana majka.
“Otac i brat mi pomažu kako u poslu tako i privatno te imam njihovu podršku u svemu”, objašnjava Andreja.
Kada je ostala trudna, Andreja je radila na svom prvom velikom projektu Europske unije i tek započela suradnju sa Svjetskom bankom i Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, ali je trudnoća nije spriječila da nastavi raditi te je izostala samo nekoliko tjedana nakon poroda.
“Zezali su me da trudnoća nije bila predviđena ugovorom, ali sam uspjela sve izorganizirati i odraditi radionice. Ljudi su očekivali da ću biti isključena, ali iz Europske komisije nitko nije postavljao takva pitanja, čak su dali packu lokalnoj kolegici koja je postavljala upite o mom odsustvu zbog porodiljnog.”
Andreji se ne sviđa generalni stav društva o porodiljnom dopustu kod nas.
“Čini mi se da je porodiljni dogoročni plan za isključenje s posla i to od gotovo prvog dana trudnoće. Kod nas je tendencija žena takva, a društvo je na to spremno.”
Foto: privatna arhiva
