Korporacija i poduzetništvo su kao put preko agencije i samostalno organizirani put

Martina Kvarantan Šmitran direktorica je tvrtke Znatiželja d.o.o. koja se bavi razvojem poslovnih vještina kroz specijalizirane treninge i radionice.

Martina je trenutno na porodiljnom dopustu s trećim djetetom kojeg je rodila kod kuće (o tome ćemo kasnije), tako da treninge trenutno ne održava, no zato kontaktira klijente kako bi ugovorila i realizirala poslove po završetku porodiljnog, a uz sve to, piše stručne članke i radi na svojoj trećoj knjizi. “Pun vam je kufer stresa, uzmite NLP” i “Pokrenite svoj uspjeh (s) kroz NLP”, naslovi su njenih prethodnih knjiga.

Martina Kvarantan Šmitran – sve što je radila za druge, shvatila da može i sama

Znatiželju je pokrenula 2009. nakon godina provedenih u korporativnom svijetu, radeći kao poslovni konzultant. Iza nje je preko deset godina konzultantskog i trenerskog rada. Prije svojih ‘konzultantskih dana’, Martina je radila kao defektolog, socijalni pedagog u ustanovama za preodgoj djece i mladih s poremećajima u ponašanju. U želji da bude efikasnija u radu s njima dodatno se usavršavala te stekla diplomu trenera  NLP (Neuro-Linguistic Programming) 2004. godine u SAD-u. Tada joj je došla ponuda od jedne internacionalne tvrtke da održi NLP seminar za njihove zaposlenike i malo po malo, održala je nekoliko seminara te ‘otplivala’ iz defektološke struke u poslovnu komunikaciju i edukaciju.

Ime Znatiželja inspirirano je željom za znanjem, znatiželjom kao prirodnim stanjem u kojem najbolje učimo, ali Martina priznaje da je ipak nastalo i donekle spontano, uz pomoć njezinog srednjeg sina, Ivora, čija ju je znatiželja ponukala da se na Trgovačkom sudu, gdje je išla otvoriti tvrtku s gomilom papira, odlučila upravo za to ime.

Prelazak iz korporativnog svijeta u poduzetnički dogodio se na temelju čiste intuicije.

„To mi je bila strahovita želja i strast i razmišljala sam kako želim nešto svoje. Također, bila sam prigušena opsegom posla i količinom zahtjeva od strane poslodavca. Onda sam u jednom trenutku pomislila da ja to mogu sve sama raditi i na taj si način također planirati koliko ću i kako raditi. Nisam imala poslovni plan i nisam imala niti vremena razmišljati o njemu, samo sam uletjela u biznis“, ispričala nam je Martina. No, dodaje, nakon prve godine poslovanja, kada je sa svojom knjigovotkinjom sjela pred papire shvatila je kako je poslovno planiranje nužnost, ukoliko želiš zadržati i maksimizirati svoj uspjeh. Tako je poslovni plan ozbiljno počela razvijati tek nakon prve godine poslovanja.

Prva godina poslovanja nadmašila očekivanja

Temeljni kapital za pokretanje tvrtke posudila je od roditelja, no kako je posao već s početka ‘cvjetao’, taj je novac ubrzo uspjela i vratiti. Drugu zalihu za pokretanje vlastitog biznisa nije imala, ali napominje, prva godina poslovanja bila je ‘plodna’, pa je kao takva postala i temelj za nastavak poslovanja.

„Podrška je pak malo zakazala, svi su mi rekli da je rizično što napuštam stalni i dobro plaćeni posao jer je to bila 2009. godina, znači vrijeme kada je kriza taman započela i uzela maha. Čak mi je i bivši direktor, čovjek sa zrelim i uspješnim poslovnim iskustvom, savjetovao neka pričekam koju godinu i sakupim zrelost i godine. No ja sam imala osjećaj da to moram“, ispričala je Martina koja je tada imala 31 godinu.

Njezini treninzi se najčešće dogovaraju na bazi godišnjih ugovora s velikim tvrtkama po cijeloj Hrvatskoj, ali i regiji. Edukacije se odnose na usavršavanje određenih vještina, kao na primjer vještina asertivnosti, kako izgraditi dobre odnose s kolegama na poslu, nadređenim ili klijentima, kako se jasno izražavati, kako postići svoj cilj. Tu su i razni leadership treninzi, ali i podučavanja kako izvršiti naplatu (što je posebno popularno u zadnje vrijeme), kako ne posustati na tržištu, kako biti optimističan u poslovnom svijetu, itd.

Privatno poduzetništvo nudi slobodu i veći utjecaj

Martina je u početak svog poslovanju krenula s, danas, bivšim partnerom. I dok je ona bila zadužena za izvođenje edukacija, on je bio zadužen za kreiranje poslovnih simulacija koje su imale za cilj dodatno pomoći polaznicima treninga izvježbati i usavršiti vještine koje su na trening došli naučiti.

Kada usporedi korporativni svijet i privatno poduzetništvo, kaže da je to “gotovo isto kao da odeš na neko putovanje preko agencije ili si ga samostalno organiziraš. Znači, privatni biznis je ujedno i sloboda i izazov. U korporaciji si član grupe, krug tvog utjecaja je manji i moraš (po)slušati grupu. Sve ovisi o čovjekovim preferencijama. Ja volim slobodu u odabiru posla i radnog vremena, a imam i veći krug utjecaja nego da sam u instituciji“, zaključila je Martina.

Kućni porod kao najbolje iskustvo

Porodiljne dopuste uspijevala je pak nekako uskladiti s poslom, a kada bi se djeca (Vid i Ivor) razboljela, uskakao je suprug jer ona nije mogla odgoditi dogovorene treninge. Poslije su slijedili škola i vrtić, pa su roditelji prilagođavali svoje radno vrijeme vremenu koje su djeca boravila u vrtiću, no najteže se bilo uskladiti u slučajevima bolesti, dok su bake uskakale i pomagale vikendom.

Sada je Martina  treći put na porodiljnom (što si malo koja poduzetnica uistinu može i priuštiti) te se sada vraćamo na početak teksta i na činjenicu da je svoje treće dijete rodila kod kuće. Imala je, čini se prema njezinim riječima, idealan porod, u kadi, dok ju je babica polijevala vodom, usmjeravala kako da diše i umirivala cijelo vrijeme.

Iako je njezin suprug bio skeptičan vezano uz porod kod kuće i rizike koje to može donijeti, podržao je njenu odluku. Matej je zdrav i veseo dječak koji je već prošao svoju prvu polovicu prve godine života. A porod kod kuće bilo joj je vrijedno, životno iskustvo. 

Foto: privatna arhiva Martine Kvarantan Šmitran