Prošli tjedan bila sam na izvrsnoj edukaciji MONEY & YOU, u Americi. Nisam ni mogla slutiti na početku koliko ćemo se baviti ovim drugim dijelom iz naslova – nama. Kroz razne igrice puno toga smo naučili, no jedna mi je posebno iskočila jer sam i sama osvijestila neke stvari oko žena i biznisa.
Svi smo mi lideri
Bila je to poznata igra u kojoj smo trebali odabrati 15 predmeta koje bismo ponijeli u slučaju brodoloma sa sobom da se možemo spasiti. Igrom slučaja bila sam u timu sa četvero kolega. Imala sam najbolji individualni rezultat u svom timu, i drugi najbolji od svih na seminaru.
Prva reakcija – kroz smijeh kolege su zaključili da trebaju slušati (svoje) žene i ja sam slavodobitno rekla – e pa rekla sam Vam.
Međutim, nakon početne euforije svih naših ega dolazi zaključak – mi ne bismo preživjeli, a to je poanta. I onda dolazi pitanje, tko je za to odgovoran?
Znamo da lideri trebaju preuzeti 100 posto odgovornosti, no, ono što zaboravljamo jest da smo svi lideri. Svi trebamo preuzeti 100% odgovornosti.
Ne radi se sve samo o nama, svi smo tu i radi drugih. U ovom konkretnom slučaju ja nisam očito dovoljno jasno i glasno rekla zašto trebamo ponijeti te predmete, a ne neke druge, ja nisam dovoljno dobro i jasno argumentirala. Na kraju igre i meni i ostalima ostalo je pitanje da je zaista pitanje života i smrti, bismo li se više i bolje zauzeli za ono što mislimo da je ispravno?
Recimo ono što mislimo
Da bi se bilo što promijenilo u našim životima, prvo se mi moramo promijeniti. Moramo misliti svojom glavom i reći kad se s nečim ne slažemo, ali na način da nas druga strana razumije. Moramo reći jer kao što nam je ova jednostavna igra pokazala, u stvarnosti kompromis doslovce može ubiti.
Istina, ako se zauzmemo za ono u što vjerujemo, nećemo se svima svidjeti, neće nas svi voljeti, ali ne radi se o nama i glađenju našeg ega, nismo sami na ovom svijetu, svi smo tu da učinimo svijet boljim mjestom.
Još sam u toj igri shvatila i pomogla kolegama da shvate da ženama ponekad treba mali poticaj, da oni uzmu malo više vremena i saslušaju drugi pogled, da ih oni sami ciljano potaknu jer će od toga svi na kraju imati koristi.
Nekidan je odabran Poduzetnik godine u organizaciji Ernst & Young, odlično organizirano i pobjednici zasluženo odabrani. Međutim, u 6 nominiranih nije bilo ni jedne žene, iako ih je među prijavljenima bilo nekoliko. Uz neke druge kolegice, i ja sam reagirala, ali kasnije sam uvidjela da ipak nije bilo na pravilan način, iako nisam ni bila svjesna. Bila sam uvjerena da komuniciram s ciljem win-win, a zapravo sam optužila žiri, a svako optuživanje, kukanje, nepreuzimanje odgovornosti, je zapravo igranje uloge žrtve. A to nam ne treba. Treba nam preuzimanje odgovornosti i poduzimanje akcije, u ovom slučaju konkretno komuniciranje onog što mislimo da nije u redu, ali na način da nas druga strana razumije i da shvati što je tu za njih.
Sve je u životu u konačnici stvar izbora.
Još jedna od ključnih poruka sa tog seminara o novcu bila je – ako sve zaboravimo, slijedimo put ljubavi. Na nama je uvijek što ćemo odabrati.
Autor: Kristina Ercegović
Foto: 123rf
