Kad nekoga upitate kako zamišlja poduzetnika, obično ljudi opisuju muškarca u srednjim godinama. Međutim, posljednjih godina sve je više mladih koji žele ‘biti svoji gazde’ i kreću u poduzetničke vode već na fakultetu ili odmah nakon njega. Dodate li tome i posebne potpore i kreditne linije namijenjene poduzetnicama, ne iznenađuje što sve veći broj mladih žena pokušava realizirati svoje poduzetničke ideje.
Nina Jurčić jedna je od tih mladih poduzetnica koja je imala dobru ideju i želju da ju pretvori u nešto konkretno. U svijet startupa i poduzetništva ušla je sa samo 23 godine kao studentica slikarstva na Akademiji primijenjene umjetnosti u Rijeci. Danas živi u Aachenu u Njemačkoj, gdje dovršava posljednju godinu studija i paralelno razvija ideju koja bi na tržištu trebala zaživjeti početkom sljedeće godine.
Mladi riskiraju, ali teško pronalaze financijere
Upitali smo ju smatra li da je lakše pokrenuti startup nekome tko je tek završio školu ili je za to ipak potrebno neko životno i radno iskustvo?
‘Svaka generacija ima svoje prednosti i nedostatke. Mislim da je mladim ljudima lakše pokrenuti posao u kontekstu modernih tehnologija ili rješenja za njihove probleme jer je to nešto što im je generacijski blisko. Mlađim ljudima je lakše utoliko što su neopterećeni negativnim iskustvima i ne boje se eksperimentirati, no nailaze na sumnje društva i trebaju se dokazivati. Također, teško im je pokriti troškove pokretanja posla. S druge strane, starije generacije imaju mudrost koja proizlazi iz iskustva i problemu pristupaju iz drugačije perspektive no nekad ih to iskustvo sprječava da se upuste u rizik. Ako imaju vlastitu obitelj koja ovisi o njima, teško da si mogu dopustiti rizik. Također, dokazali su se u poslu i imaju vlastitu ušteđevinu ili su kreditno sposobni pa im je lakše pokriti troškove pokretanja posla i vjerojatno znaju dovoljno ljudi s kojima bi eventualno mogli surađivati ili zajednički pokrenuti posao’, smatra Nina Jurčić te dodaje kako, bez obzira na godine, uvijek treba pokušati i odvažiti se.
‘Ljudi često misle da nisu dovoljno dobri ili ih sprečava nedostatak znanja ili resursa. Čovjek se osjeća ništavno u moru znanja i i informacija koje eksponencijalno rastu. Za mene je najljepši dio puta upravo putovanje, u kojemu učite, rastete i pomičete vlastite granice. Samo treba krenuti i tko zna na što ćete naići. Možda nije cilj sama ideja nego put do nje koji će vas dovesti do neke druge ideje ili povezati s nekim drugim ljudima. Da se nisam odvažila pokušati, ne bih imala prilike upoznati sve te sjajne ljude s kojima danas surađujem. Ne bojte se neuspjeha, nije bitno što će netko misliti o vama, već što ste vi pritom naučili i doživjeli. To je neprocjenjivo’, ističe naša sugovornica koja na svom projektu Ebloo radi posljednjih godinu i pol.
Inkubatori su neprocjenjivo iskustvo
Iako se ideja za Ebloo rodila još dok je bila na fakultetu Nina Jurčić tada se nije namjeravala upuštati u poduzetničke vode. Sve dok nije dobila priliku biti dio američkog akceleratora Founder Institutea u proljeće 2013. i razviti svoju ideju u nešto više.
‘Idejno, projekt je započeo za vrijeme pohađanja američkog akceleratora Founder Institutea u proljeće 2013. U tom periodu sam uz pomoć mentora razradila svoju početnu ideju te napravila istraživanje tržišta i osnovni koncept. Paralelno s razvojem ideje sam studirala slikarstvo na Akademiji primijenjene umjetnosti u Rijeci i bilo je teško uskladiti studij i novi posao. Kod pokretanja startupa poželjno je imati fokus i ostaviti sve drugo po strani no odustajanje od fakulteta nije bila opcija. U međuvremenu sam s kolegom iz FI-ja Bornom Beakovićem radila na aplikaciji Recikliraj! i otišla na studijsku razmjenu na studij vizualnih komunikacija u Njemačku, u ožujku ove godine, gdje sam odlučila dovršiti studij’, prisjeća se ne tako davnih početaka.
Ulazak u akcelerator smatra jednim od najboljih poteza u životu jer na samom početku nije znala ništa o poduzetništvu, marketingu, poslovnom modelu, brandiranju i sličnom.
‘Boravak u FI-ju me pripremio na stresne situacije, potaknuo na enormno učenje i povezao sa sjajnim, talentiranim ljudima. Otkrio se cijeli jedan svijet za koji nisam znala da postoji. Mislim da je najveća prednost boravka u akceleratoru ili sličnom programu pristup informacijama i networking. Nevjerojatno je što nekoliko ljudi može zajedno učiniti. Također preporučujem hackatone, gdje u samo jedan dan timovi naprave nešto za što inače treba nekoliko mjeseci’, savjetuje Nina Jurčić.
Ebloo je rezultat vlastitih frustracija praznom baterijom
Sama realizacija projekta Ebloo započela je prije otprilike godinu dana. Od početka realizacije sama je ideja nekoliko puta promijenila svoj oblik. Naime, Ebloo je svojevrstan punjač za iPhone ‘u stisci’.
‘Prva ideja bila je hardver, potom samo aplikacija, a trenutačno razvijamo proizvod koji se sastoji od aplikacije i hardvera. Najviše vremena uzelo je rafiniranje ideje i razvoj poslovnog modela, s obzirom da je to moj prvi poduzetnički pothvat. Također trebalo se istodobno posvetiti studiju i pronaći pravi tim koji iskreno vjeruje u ideju i nije ga strah upustiti se u nesigurne poduzetničke vode’, priča Nina Jurčić.
Danas je Ebloo ‘all-in-one rješenje za problem prazne baterije za iPhone uređaje’. Sastoji se od eksterne baterije (power bank) i mobilne aplikacije putem koje korisnici mogu saznati gdje je najbliža ‘charge-friendly’ lokacija (lokacija gdje mogu napuniti mobitel) te putem koje mogu potražiti pomoć od drugih korisnika u blizini – posuditi njihov punjač ili bateriju.
Osim Nine, Ebloo tim sačinjavaju i Natalija Knezić, grafički i produkt dizajner, Krunoslav Knezić, inženjer i produkt dizajner te Goran Čandrlić, specijalist za internet marketing. Natalija i Kruno su odnedavno članovi tima, a javnosti su poznati rezultatima i brojnim nagradama svoje tvrtke Evolve d.o.o. za razvoj i dizajn proizvoda.
Trenutno se financiraju iz vlastitih izvora, ili kako ih simpatično naziva FFF fonda – ‘friends, fools and family’. No, prate natječaje za različite poticaje i traže seed (početnu) investiciju.
Ljudi žele pomoći jedni drugima
Kako se cijela filozofija Eblooa zasniva na međusobnom pomaganju korisnicima mobilnih telefona koji su ‘u stisci’ s baterijom, zanimalo nas je što će dobiti oni koji pomognu?
‘Uvijek ima onih koji će odmahnuti rukom i zapitati se zašto bi itko ikome pomogao. Ipak, postoji mnogo web ili mobilnih aplikacija/servisa u kojemu si korisnici međusobno pomažu. CouchSurfing je jedan od njih. Poanta je u tome da se među korisnicima razvija empatija. Oni koji pomažu drugima su se i sami našli u situaciji u kojoj im je trebala pomoć te im je netko pomogao. Što se tiče punjača, zasigurno ste ga mnogo puta posudili od drugih i isto tako drugima. Postoji nešto što se zove ‘ekonomija dijeljenja’ a koja se zasniva na međusobnoj pomoći i poticaju. Oni korisnici koji pomažu bit će nagrađeni bodovima te će moći svoje bodove zamijeniti za primjerice besplatno piće ili popust pri narudžbi u kafiću ili restoranu. Ima i onih, vjerovali ili ne, koje jednostavno veseli pomoći nekome ako su u mogućnosti, a ništa ih ne košta’, pojašnjava Nina Jurčić i ističe kako su trenutno fokusirani na korisnike iPhonea jer ‘prema istraživanjima oni imaju najveći problem s baterijom i imaju poseban odnos sa svojim uređajem’.
Žene u startupovima su još uvijek ‘neobične’
Iako sad ima potporu obitelji i prijatelja, na početku je bilo skepse i sumnji.
‘Svima je bila vrlo apstraktna ideja o startupu. Što je to startup, kakva je to firma, kako to odjednom ja želim puniti mobitele, raditi mobilne aplikacije i dizajnirati elektroniku, no ubrzo su shvatili da sam ozbiljna u tome i da radim ono što volim. Obitelj i prijatelji me iznimno podržavaju, a posebno je ponosna mama Sanja, inženjerka brodogradnje koja mi je prenijela ljubav prema dizajnu i pratila me na prvi sastanak sa Evolve-om u Donjoj Stubici’, prisjeća se naša sugovornica.
Kako se sve češće može čuti da je virus startupa zarazio i žene te ih je sve više na startup sceni, pitali smo Ninu Jurčić kakva su njena iskustva kao pokretačice startupa u Hrvatskoj.
‘U Hrvatskoj ne živim zadnjih osam mjeseci te se nisam previše povezivala sa hrvatskom startup scenom. Brojni mentori, koji su većinom muškarci uvijek mi rado odgovore na mail ili pomognu savjetom. Što se tiče konferencija i različitih programa na kojima sam sudjelovala u inozemstvu, nisam osjetila razliku u ophođenju, čak štoviše, mnogo muškaraca poduzetnika iskazalo je poštovanje i ravnopravnost. Trenutačno živim u Aachenu u Njemačkoj i povezala sam se sa lokalnom startup scenom u Düsseldorfu, gdje su žene pokretačice u manjini te se sjećam da je prilikom prvih susreta ljudima bilo vrlo neobično da je mlada žena iz Hrvatske pokrenula startup. Međutim, ženama poduzetnicama se otvara mnogo mogućnosti, postoje brojni natječaji i poticaji namijenjeni samo ženama’, kaže na kraju naša sugovornica koja uživa u Njemačkoj zbog dobre povezanosti sa svijetom i kvalitetne poduzetničke klime, a s timom koji se nalazi u Hrvatskoj redovito je u kontaktu putem Skypea.
Foto: privatna arhiva Nine Jurčić
“…ističe kako su trenutno fokusirani na korisnike iPhonea jer ‘prema istraživanjima oni imaju najveći problem s baterijom i imaju poseban odnos sa svojim uređajem’.”
Apple “the big corporation” nije uspjela izradit ni bateriju “koja traje” a naplacuje taj truli ajfon k’o da je od zlata! Sluge applea i iphonea, pffffftt!